Make Up your day

Pismo djedici

Objavljeno 23.12.2013 19:19 piše Antonija Novosel

Oduvijek sam, kao i većina djece, voljela Božić i dane prije nego što je došao. Za mene bili su to najtopliji dani u godini. Osim darova koji su bili kao šećer na kraju, veselila sam se finoj hrani, bakinim kolačima, skladu u obitelji, kićenju bora... Naša tradicija bila je otvarati darove na Božićno jutro kako bi odmatavanje bilo slađe. Jednom prilikom, kada sam imala oko 7-8 godina, probudila sam se u kasnu noć, te sam iz kreveta ušla u dnevni boravak kako bih gledala kada će doći djed Božićnjak. Toliko sam bila uzbuđena radi njegovog dolaska da mi se pričinio zločesti djed Božićnjak koji je došao potjerati me natrag u krevet jer ne poštujem pravila. Bili su to najljepši Božićni dani u mom životu sve dok mi se roditelji nisu odlučili rastani.

I kako to obično biva kod dvoje ljudi koji su u braku dugo godina – na kraju se ne mogu ni pogledati u oči. Nastupila je tada hladnoća, nemir i nesigurnost. Tijekom dana problemi bi se zaboravili zbog raznih obaveza, no noći su bile tužne bez tate u svojem krevetu. Sjetim se rado kako bismo zajedno gledali TV na starom kauču u dnevnom boravku, ali sjetim se i osjećaja u kojemu mi nije bilo jasno gdje je on otišao.

Od tada, Božić nam je i dalje bio drag no nedostajalo je "ono nešto". Radi svađa i netrpeljivosti nije se smjelo govoriti o dotičnoj osobi u našoj kući. Pod borom su i dalje stajali pokloni, a bakini kolači bili su slasni kao i prije. Dok se nije raspalo.

A LA BOŽIĆ

Zadnji pošteni Božić proslavila sam 2009. godine sa mamom i očuhom u nekoj novoj kući u nekom novom mjestu. Moglo bi se reći da je to bila obitelj i moglo bi se reći da je Božić bio OK jer, moja se majka ipak potrudila da to sve na nešto liči. Premda smo svi znali da nije to to. Nakon Božića i to se raspalo. Ovoga puta na meni je bilo da se snađem kako god znam. S obzirom da sam živjela sama, sama sam ga i slavila. 2010. godine sama sam si čestitala Božić. Bila sam previše tužna da idem k rodbini slaviti – vidjelo bi se da nemam nikoga s kime bi ga provela. 2011. godine odlučila sam okititi umjetni bor koji mi je stajao na tavanu od onog posljednjeg poštenog Božića, ali sam se toliko namučila sa granama i kuglicama da sam ih krenula sve baciti kroz balkon. Čudno kako si moja majka nikada nije pokušala počupati kosu dok je kitila i pospremala ukrase i bor jer mene je taj bor dotukao. Suzdržala sam se kasnije, jer ipak je bio Božić. Čekao je, nakon toga, nekih dva mjeseca da ga pospremim. 2012. godine zakasnila sam jedan dan na Božićni ručak u babe. Zaboravila mi je reći kako oni to obave na badnjak, tako da sam ga mrtva hladna provela doma Ovaj put sam se počastila bocom vina kako bih utješila tugu.

NOVA OBITELJ

2013. godine odlučila sam proslaviti Božić sa dečkom Joškom i njegovom obitelji u njihovome domu. Taj osjećaj sreće i pripadanja nikada neću zaboraviti. Topli osmjeh dočekao me je na ulazu kao i miris ukusne večere. Postavljen stol te srdačan osmjeh na licu ukućana činio me još sretnijom. Moja radost vidno se nadzirala ispod sramežljivog suzdržavanja. Pažljivo sam zamotala darove i sakrila ih kako ih ne bi našli prije. Čak sam sama napravila bakin kolač koji se svima svidio. Ali trenutak ushićenja u sekundi se zatomio. Užasna pomisao proletila mi je kroz misli. Noge su mi se ukočile, a srce prestalo kucati. Dogodilo se nešto što mi se nikada nije smjelo dogovoriti – zaboravila sam neseser sa šminkom!

MOLIM POMOĆ

Cijeli moj svijet srušio se kao da ništa prije toga nije postojalo. Soba je postala tamnija, siva, hrana više nije bila ukusna, ukućani su mi počeli ići na živce, a cijeli Božić sam zamrzila! Sve ove godine bila sam u zabludi jer mislila sam kako mi je potrebna obitelj, a meni su samo potrebni moji kistovi i šminka koji me čekaju doma na krevetu... Zato ovom porukom molim

dragog djeda Božićnjaka,

molim te, donesi mi usput taj neseser koji je ostao na krevetu u sobi. Nije hitno, ali dobro bi bilo kada bi se malo požurio. Drugi poklon ne želim! Moraš pripaziti jer mi kučica nema dimnjak, ali sam zato ostavila prozor otvoren (Bogu hvala) pa tako možeš ući. I ovo što sam napisala da sam zamrzila Božić nije istina.. Znaš da ja govorim svakakve stvari kad sam ljuta. Bila sam dobra cijelu godinu, a to što se malo nerviram i izluđujem Joška nemoj zamjerit. Puno hvala što postojiš jer da tebe nema, nitko mi ne bi mogao dostaviti neseser. Ako mi to doneseš, pojesti ću svu hranu koju pripremi Joškova mama, a njega više nikada neću ljutiti!

Voli te tvoja Antonija

 

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.