Obavezno štivo: Poznati ‘lovac’ Kotiga izabrao najdraže knjige koje trebaju svi pročitati
Mnogima najhumorističniji i najdraži lovac iz ‘Potjere’ Dean Kotiga škrinja je znanja do kojega nije došao preko noći. Kroz njegove ruke vjerojatno je prošlo nebrojeno knjiga, a mi smo ga zamolili da nam izabere svojih pet najdražih naslova koje bi trebala pročitati svaka mlada osoba u Hrvatskoj.
Vožnjom u tramvaju prije nekoliko godina mogli ste vidjeti ljude raznih generacija kako čitaju knjige te na taj način skraćuju vrijeme vožnje. Po klupama, trgovima i na ulicama znalo se zateći ljubitelje dobrih starih knjiga kako uživaju u pisanoj riječi, no danas je situacija posve drugačija. Umjesto s tvrdim koricama pod rukama, okruženi smo mladim ljudima koji ne skidaju oči s tableta, pametnih telefona i slično. No u nadi da knjige ipak neće pasti u zaborav, mada brojni tako prognoziraju, bacili smo se na potragu za preporukama knjiga koje bi trebali pročitati svi srednjoškolci i studenti.
Nakon predsjednika Ive Josipovića, odluka je pala na jednog od najpoznatijih kvizomana u državi, kao i mnogima najdražeg lovaca iz emisije ‘Potjera’ – Deana Kotigu. Pročitajte u nastavku koje je naslove izabrao kao obavezno štivo za sve mlade.
Lazo Goluža, Darko Novaković: Kviskoteka
Knjiga koja me potpuno zaokupila u srednjoj školi kada mi ju je poklonio dragi prijatelj i koja je više od ikoje druge utjecala na moje poimanje svijeta oko sebe, a time i na moj život. Čitao sam razne knjige, gledao razne filmove, maštao razne maštarije, ali ‘Kviskoteka’ mi je prva pokazala nažalost neobuhvatljivu beskonačnost svijet(ov)a oko nas, a sve to kroz jednostavnu formu – kvizaških pitanja i odgovora. I na tome sam gospodinu Lazi vječno zahvalan.
Charles Bukowski: Tragedija lišća
Gutao sam Bukowskog još od početka srednje, sve što je prozno bilo prevedeno, ali sam do ove knjige došao tek po upisu na fakultet. Pa zašto onda baš nju? Da se vidi da je Bukowski (možda i bolje od proze) pisao i poeziju, i da se vidi kako poezija itekako može biti zanimljiva, a i prljava, seksualna, gadna, svakidašnja, no ponajprije bliska, i jednostavno – dobra. Teško je krenuti s Frostom, Ahmatovom ili Sapfom, ipak nešto lakše s Bukowskim, a dođe se na isto.
Alan Moore, Dave Gibbons: Watchmen
Volio sam i još uvijek volim stripove, i stripove o superjunacima, ali ovo je jedan krajnje netipični i zapravo izokrenuti strip o superjunacima, ustvari dekonstrukcija superjunaka kao takvog, i ako bih morao izdvojiti samo jednu knjigu koju bih volio da sam pročitao ranije, bila bi to ta, jer ako mi je bila toliko mindblowing s 20, dao bih sve da vidim kako bi to izgledalo čitati ‘Watchmene’ s 15-16 godina.
Miguel de Cervantes Saavedra: Bistri vitez Don Quijote od Manche
Zato što je najbolje što je čovjek napravio otkad svijet postoji, i zato što je premalo ljudi svjesno ingeniozne briljantnosti tog teksta. Ali pročitati od korica do korica, jer se uopće ne radi o ‘ludom vitezu koji juriša na vjetrenjače’, nego o svemu ostalome: životu, smrti, ljubavi, prijateljstvu, karijeri, svijetu, ulozi pojedinca, (be)smislu svijeta, you name it.
Eugene Ionesco: Stolice, ali i ostale drame
U pazinskoj sam gimnaziji uvijek najviše čitao u razredu, no unatoč tome imao jedva dovoljan ili dobar iz hrvatskog, jer sam u prvom razredu čitao Ionesca koji se čita u četvrtom, a onda u četvrtom otkrivao Shakespearea koji se čita u drugom ili slično, imao sam – ne znam zašto – neka svoja pravila.
Ali znam da su ‘Stolice’ bile i ostale tekst koji mi je najviše uzdrmao, bolje reći uništio i potpuno na novim temeljima izgradio poimanje književnosti, to jest književnog teksta, a možda i svijeta oko sebe, jer mi se od onda barem stotinu puta učinilo kako je jedino smisleno – skočiti kroz prozor, ali drito u ocean.