Vijesti

Nirvana Zeljković, odnosno Nina kako ju zove obitelj, smatra se sarajevskom Anne Franck. Nina je jedno od posljednje djece koja su poginula u opsadi Sarajeva sredinom devedesetih, a iako je tada imala samo 12 godina o njoj danas pričaju i ljudi koji je nisu poznavali. Imala je izrazito zrela razmišljanja za svoju dob, a sve ih je zapisivala u svoj maleni dnevnik. Danas je taj dnevnik dio lektire u njemačkim školama.

Priča o Nirvani, sarajevskoj djevojčici čiji je dnevnik lektira u njemačkim školama
Izvor: Amazon.de

Datum je bio 27. kolovoza 1995., a 12-godišnja Nina Zeljković izašla je igrati se na ulicu. Iako je opsada Sarajeva još uvijek bila u tijeku, dan je bio miran, ali njena majka ju je upozoravala da ne bi bilo dobro da izlazi. Zaigrani dječji smijeh prekinuo je zvuk granate, a jedan od gelera pogodio je Ninu. Nekoliko dana kasnije, djevojčica je preminula.

'I vi ste tate neke djece što vole mir i sreću' 

- Zašto, prokleti bili, ubijate naše duše, koje postoje samo da vole? Da vole mir, igru, sreću... Ali, opet, kleti vas neću, jer i vi ste tate neke djece što vole mir i sreću, napisala je Nina u svoj dnevnik, a njene riječi prenosi balkans.aljazeera.net

Svega par mjeseci nakon toga, ubijena je od ruke osoba kojima je ova poruka bila upućena. 

Njena majka čuva svaku uspomenu na svoju Ninu, od fotografija pa sve do plesnih haljinica u kojima se natjecala. Sačuvala je i Ninin dnevnik. Nakon smrti djevojčice, njeni su se roditelji doselili u Hrvatsku, a potom u SAD. Devet godina poslije, vratili su se u svoj grad kako bi bili bliže Nini, gdje su zatekli spomen ploču djevojčici. 

Ploču je zamijetio i jedan njemački novinar, Peter Munch, koji je o Nini odlučio napisati članak. Nakon što je upoznao Ninine roditelje, njen je dnevnik uobličio u knjigu, koja je postala obavezna lektira za djecu u njemačkim školama, piše balkans.aljazeera.net. 

Ideja o knjizi prvotno je bila ideja Ninine majke, a knjiga se trebala zvati 'Miris bagrema', zbog bagrema koji je rastao u njihovom dvorištu i koji im je bio prividna zaštita od granata u ratu.

- U ratu su stanari donijeli odluku da se taj bagrem posiječe da bi imali drva za ogrjev i kuhanje. Nina je, kada je čula da bagrema više neće biti, utrčala u kuću plačući i rekla da će nam, umjesto bagremovog drveta, dati svoje lutke da ložimo, kazala je svojedobno Ninina majka za dw.com

Ipak, kasnije je Munch odlučio da knjiga dobije naziv 'Der Duft des Lindenbaums', u prijevodu 'Miris lipe', po stablu koje se nalazi na groblju na kojemu je Nina zakopana.

Snimljen i dokumentarac o djevojčici 

O Nini je australski redatelj bosansko-hercegovačkog podrijetla, Tahir Cambis snimio i dokumentarni film. Ninina se majka prisjeća kako je upravo redatelj, samo par dana prije Ninine smrti prisustvovao jednom plesnom natjecanju na kojemu je djevojčica sudjelovala i pobijedila u svojoj kategoriji. 

- Ne znajući zbog čega, oni su tada najviše snimali Ninu. Poslije tragedije je Tahir došao i zatražio odobrenje da se napravi dokumentarni film o našoj kćerki. Naravno da sam bila suglasna, ispričala je Ninina majka za dw.com. 

Dokumentarac o utjecaju opsade Sarajeva na njegove stanovnike, 'Exile in Sarajevo', 1998. godine osvojio je nagradu Emmy za najbolji strani film. Među posljednjim riječima koje je Nina zapisala u svoj dnevnik, bili su stihovi pjesnika Mevlane Dželaludina Rumija: 

- Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut, ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom. Ne plači i ne govori: šteta, šteta. Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta. Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati. Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu? Tebi se čini smrt, a to je rađanje. Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?, prenosi riječi iz Nininog dnevnika balkans.aljazeera.net.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.