Turske riječi koje svakodnevno koristimo u hrvatskom jeziku
Duga je povijest povezanosti hrvatskog i turskog življa. Iako su odnosi uglavnom bili neprijateljskog karaktera, kulturna, pa time i jezična razmjena, bila je neizbježna. Turci su pokorili Bosnu i Hercegovinu sredinom 15. stoljeća te su vladali njome sve do 1878., kada ju je zaposjela Austro-Ugarska.
Foto: Unsplash
U toj gotovo petostoljetnoj vladavini osmanlijske pretenzije bile su osvojiti i hrvatske zemlje te prokrčiti put prema Beču. Neke su dijelove na kraju i zaposjeli, a sama prisutnost blizu granica prouzročila je i jezične kontakte.
Dugotrajna prisutnost Turaka ostavila jezične tragove
Dakle Turci nisu nikada uspjeli osvojiti cijeli teritorij današnje Hrvatske, ali su u stoljetnim bitkama svojedobno izgubljeni dijelovi pograničnog teritorija Slavonije, dalmatinske Zagore i Like. Upravo je u razgovornom jeziku ovih regija najviše turcizama opstalo do današnjih dana. Tomu treba dodati i dobre trgovačke veze Osmanskog carstva i Dubrovnika koje su također utjecale na širu uporabu orijentalnog govora u perjanici hrvatskog turizma.
Turcizmi su u hrvatskom jeziku zastupljeni kao standardne riječi, dijalektizmi te kao izrazi vezani za islam, istok i turski način života. Važno je naglasiti da u opus turcizama ubrajamo i riječi arapskog i perzijskog podrijetla (orijentalizme), koje su velikom većinom u hrvatski stigle posredstvom turskog.
Iako su nekoliko puta u daljnjoj i bližoj prošlosti postojale tendencije iskorjenjivanja turcizama iz hrvatskog jezika, pokušaji su uglavnom bili bezuspješni jer je osim na supstandardnoj razini, turski jezik ostavio traga i na hrvatsku standardnu jezičnu normu.
Jastuk, jorgan, jogurt, džep…
Iako su se riječi iz turskog jezika kod nas udomaćile u brojnim segmentima života, valja osobito istaknuti kulinarstvo, administraciju, vojsku, odjevne predmete, rodbinske veze te svakako vjerski život i običaje muslimana.
Evo nekolicine turskih riječi koje smo usvojili u hrvatskom jeziku, a za koje zapravo i ne postoje domaći ekvivalenti: šećer, bakar, badem, alat, bubreg, čarapa, džep, jastuk, jogurt, krevet, kutija, majmun, pamuk, rakija, tava, sat, top, boja, limun, badem, sapun, tambura.
No, kao i u slučaju kontakata s drugim jezicima (poput talijanskog, njemačkog pa i mađarskog) većina turskih izraza, opstala je na razini razgovornog ili dijalektalnog stila. Već smo spomenuli osobito plodna područja poput kuhinje i kulinarstva, gdje imamo izraze baklava, tulumba, burek, rahat lokum, džezva, ćevap, čorba, findžan/fildžan, zatim dijelovi kuće, kućanstva i okućnice kao što je ćup, bunar, oluk, tavan, čardak, kat, kapija, avlija.
Osobnost i osobine ljudi alčak, ćafir, dever, đuturum, gurbet, hair, hrsuz, helać, te vjera i običaji islama ahiret, melek, dženet, džehenem, munara, džuma, namaz, hadždž itd.
Za kraj navedimo još neke turcizme iz različitih područja koji su dio kolokvijalnog izričaja: merak, jufka, barjak, ekser, pare, ćufte, komšija, sokak, papuče, zanat, dugme, šegrt, ortakluk, mušterija, kapara te dućan.
