Državna matura u Švicarskoj: I kod njih je profesor dijelio krive ispite
Provođenje državne mature na ovogodišnjem ljetnom roku naišlo je na manje probleme što je izazvalo negodovanja kako učenika, tako i koordinatora te ostalih profesora. Veliki broj pristupnika, ali i stručnjaka koji su istraživali ispite više i niže razine državne mature, ističu kako postoje brojni nedostaci. Najveći problem je taj što se ispiti sastavljaju prema gimnazijskim programima. Provjerili smo kako izgleda državna matura u Švicarskoj, točnije u Kantonu Ticino, te doznali kako su oni riješili problem kad su podijeljeni pogrešni testovi.
Položivši državnu maturu u Ticinu, švicarskom kantonu u kojemu je talijanski službeni jezik, Ivan Pepić je položio i državnu maturu u Hrvatskoj kako bi upisao prije dvije godine politologiju na FPZG-u. Upoznat je s problemima koji su se dogodili na ovogodišnjoj maturi pa je odlučio objasniti kako izgleda polaganje iste u Švicarskoj.
Svaka škola ima posebne testove za maturu
U Hrvatskoj postoje stručne skupine, to jest sveučilišni i srednjoškolski profesori koji sastavljaju ispitna pitanja, no u Švicarskoj taj posao obavljaju profesori srednjih škola. Nakon što smisle pitanja za testove iz svih predmeta, iste šalju komisiji u Bern na ovjeru. Kad komisija dopusti da spomenuti testovi budu na federalnoj maturi, oni se vraćaju školama te se u lipnju provodi matura.
– Federalna matura se samo u svim gimnazijama provodi u istom trenutku, ali nije isti termin za ostale srednje škole. Svaka se škola organizira posebno. Dakle, Kantonalne gimnazije kojih u talijanskom kantonu ima pet, provode posve drugačije ispite mature koji se samo pišu u istom trenutku, objasnio je Pepić. Nadodao je kako maturu ispravljaju isti profesori koji su predavali učenicima.
Nakon pismenog, slijedi usmeni dio mature
Matura u Ticinu polaže se iz pet predmeta:
-
jezik 1 (talijanski, francuski ili njemački)
-
jezik 2 (engleski, francuski ili njemački)
-
stručni predmet (ovisno o smjeru koji izaberete)
-
geografija ili povijest
-
matematika
U Ticinu se ne može dogoditi da učenici u dva dana imaju dva ispita jer su termini polaganja fiksirani na dva dana u tjedno, na primjer srijedom i subotom ujutro.
– Nakon pismenog dijela na kojemu ne postoje pitanja na zaokruživanje, slijedi pauza od tjedan dana pa usmeni dio mature. Iz svakog predmeta se usmeno odgovara 15 minuta, a komisiju čine jedan profesor koji vam je predavao u srednjoj školi te jedan sveučilišni profesor, istaknuo je student politologije.
Ispituju najbolji sveučilišni profesori
Prema Pepićevim riječima, matura u Ticinu je dosta zahtjevnija od one koju polažu Hrvati. Osim činjenice da ne nude četiri odgovora pa maturanti zaokruže točan, nego sve pišu punim odgovorima, dodatan stres je činjenica da na usmenom dijelu pitanja postavljaju najbolji sveučilišni profesori.
– Iz prvog jezika možete birati samo esej ili analiza određenog teksta, a za usmeni dio morate naučiti 20 autora i tekstova te pred komisijom objasniti o čemu se radi. Primjerice, ja sam morao znati jednu pjesmu iz 13. stoljeća sa Sicilije čiji je jezik u odnosu na talijanski puno teži nego što je kajkavsko narječje za Hrvate, rekao je Pepić. Nadodao je kako se konačna ocjena formira prosjekom ocjena iz pismenog i usmenog dijela.
Prisjetio se koliko je polaganje ekonomije i prava, što je jednako našem predmetu politika i gospodarstvo, bilo teže u Ticinu gdje se izučava dva razreda. Istaknuo je kako je morao znati pravnu terminologiju i odgovarati na pitanja sveučilišnog profesora iz Freiburga, što ga je šokiralo.
I u Ticinu se dogodila greška u dijeljenju ispita
– Sadržajno, matura u Hrvatskoj je doista lakša, ali medijska prašina koja se digne sve to oteža. Problem je što je to sve centralizirano jer se radi o jednoj te istoj maturi u cijeloj državi stoga kad se dogodi skandal cijela Hrvatska mora ponovo pisati maturu, ističe student koji iza sebe ima dvije mature.
Prisjetio se da se i u Ticinu u jednoj gimnaziji dogodilo da je profesor podijelio krive ispite, ali se ispit ponovio samo u toj školi te se nije ugrozilo polaganje u ostalim gimnazijama. Po pitanju prepisivanja, Pepić tvrdi da je bilo fizički nemoguće jer je njih oko 150 sjedilo u dosta odvojenim klupama, a čuvalo ih je troje profesora.
