Pretraga

Biciklom od Zagreba do Gdanjska ili od turista do putnika

A- A+

Baltičko more nakon 1450km

Kiše i vrući sunčani dan, gradska gužva i zeleni brežuljci, pustoš i zanimljivi ljudi, asfalt i traktorski putevi. Raznolikost koju možete upoznati samo ako putujete biciklom. Ako odlučite da više niste turist, nego putnik. Put od Zagreba do Gdanjska biciklom početak je moje transformacije u putnika, a vjerujem da se nakon ovog puta neću vratiti na stare poroke.

Od turista do putnika

Inače sam puno putovao, posjetio sam Madrid, Barcelonu, London, Pariz, Istanbul, Munchen i još podosta gradova, ali sve kao turist. Fotke poznatih lokacija u tim gradovima još imam na facebooku, ali one mi blijede iz sjećanja jako brzo. Jedino što mi je ostalo iz tih mjesta su ljudi i kratkotrajni susreti u prolazu. S puta biciklom u Poljsku nemam fotke veličanstvenih građevina, ali imam ih brdo s ljudima koje sam sreo na putu.

Neki su bili dosadni, a neki posebni – Onaj tip ljudi koji vam se svidi od prve jer imaju ono nešto. Imao sam sreću da sam ih upoznao nekoliko takvih, ali nije mi ni žao onih dosadnih i napornih jer oni svi zajedno čine jednu cijelinu. Naučio sam iz ove rute da od svakoga možete ponešto naučiti, gotovo bez iznimke svaka osoba ima nešto što može prenijeti na drugu. Samo morate znati slušati.

Sve je u glavi

Na put sam krenuo bez neke ekstra pripreme, prevalili smo kolega i ja po 90km dnevno i mislimo da svatko to može. Problem nije u kilometrima, nego u glavi. Morate znati zašto putujete i onda vam ni kiša ni vjetar neće toliko smetati. Mi smo putovali da putujemo, da upoznamo gradove i da se družimo. Uspjeli smo u tome. Znam da smo uspjeli zbog svakodnevnih flashbackova koje imam.

Sitni trenuci, vama beznačajni, ali meni znače puno. Pričanje s konobarom o jugoslavenskoj vojsci je jedan od tih, a dogodio se prvi dan. Možda nisam ni trebao spomenuti temu jer ima veze s politikom, ali politika u ovom slučaju nije bitna. Bitno je par minuta razgovora i prisjećanja starih trenutaka smijeha koji je taj starac iz nekog malog mjesta u Sloveniji prenio na mene.

Potpuno neočekivao

Najveće uzbuđenje kada putujete bez plana nalazi se odmah iza ugla, a ako nije tamo, onda vas čeka na sljedećem. Planirati svaki sekundu puta i bilježiti na turističkoj karti što ćete sve vidjeti i fotkati je ziheraški pristup kroz koji eliminirate slučajnost odmah u startu. Slučajnost je kada pratite neku lokalnu cestu, gurate bicikl 5km po blatnom puteljku pokraj Wisle i kada ste na izmaku snaga, izađete u dvorište čovjeka koji vam pomogne da izvučete bicikle i sebe iz blata u koje ste upali. Toga nema u turističkom vodiču.

Pišem ovo da možda nekoga od vas motiviram i savjetujem sa svojim skromnim iskustvom. Ne mislim na savjete koliko zračnica trebate nositi jer će vam puknuti tri u sat vremena i morat ćete gurati po noći bicikl. Ne mislim ni na savjete za pripreme jer ćete u formu ući u prvih par dana puta. Želim vas savjetovati da ne budete ukočeni. Nemojte se bojati niti nemojte slušati, ako vam netko kaže da je vaša ideja nemoguća. To je istina samo ako ćete ih slušati. Sve se može napraviti, ako imate u glavi jasan cilj i želju. Nema tih probušenih guma koje vas onda mogu zaustaviti.

Do Maribora biciklom bez kočnica

Druga etapa: Kako zalutati u Sloveniji i stići do Beča?

Jugoschweine se vozi biciklima po autocesti

Do Poznana biciklom 1050 km, ali se svaki isplati

Tako je to kada biciklirate od Zagreba do Gdanjska