Hrvatska

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon

Objavljeno 25.12.2016 13:05 piše Barbie

Prošle godine smo Suhi i ja pili oproštajno pivo u onom Q-baru preko puta FFZG-a. Zapravo smo gledali utakmicu Manchester Uniteda, ali nebitno. Svidjela mu se jedna kuglica s bora koja je slučajno završila u mojem ruksaku, a Suhi se i iznenadio i obradovao kada je vidio svoj poklon za Božić.

Ako tebi nešto treba ukrasti za žićBo, javi u inboks Drolja sa Save, sredit ćemo nešto

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
Foto: flickr.com

- Dobra večer, izvolite.

- Može dva tamna od pola litre, hvala.

Suhi i ja smo bili u pivnici na standardnom oproštajnom pivu prije Božićnih praznika.

- Gle Barbs, crno ko tvoja duša, rekao je kad su stigle pune krigle.

Strijeljala sam ga onim 'jebi se' pogledom.

- Dobro, okej, nije. Malo je ipak svjetlije.

Kakvi problemi, kakve pičke materine

Bilo je potrebno samo pola krigle da načmemo malo bolnije teme.

- Nego, de mi reci, kako se ti osjećaš sad u vezi onog svog medicinara?

- Paaaa...

Srknila sam još malo i počelo je. Riječi su samo izlazile. Nisam ni skužila koliko se loše osjećam dok nisam počela pričati. Zapravo nisam ni skužila koliko mi se sviđa dok nisam počela pričati. Jebeni medicinar. Svi muški su svinje.

Ali bilo je lakše kada sam sve ispričala.

Poslušala sam sve i jednu teoriju koju je Suhi imao zašto mi se lik nije javio. Nekad baš ide na kurac što je Suhi uvijek pozitivan i sve mu je uvijek super i sve će uvijek završiti dobro i što pronalazi izgovor za svakoga.

Ali medicinaru nije bilo spasa.

- Jebiga, očito je samo kreten, zaključio je.

- Ma nebitno ionako. Jebe mi se. Doslovno. De pričaj šta ima u tvom životu, da ne slušamo moje jade.

Krigle su bile prazne i bilo je gotovo 11 navečer. Računala sam da ćemo uskoro ići kući, zadnji tramvaj mi ide u 5 do 12.

Ali Suhi je bio mrtav ozbiljan i pričao o problemima s djevojkom. Po prvi put od kad se znamo. Nisam ga nikada vidjela ovako ozbiljnog, ni kada je pao ispit, ni kada se svađao sa starcima. Po prvi put nije sve bilo tako ružičasto i savršeno.

Osoba koja ne može podnijeti kada kažem na predavanju da mi se piški, a ne odem na wc, jer to njega isto boli, je sada pričala o problemima.

Jel znate koliko je teško pokušati utješiti osobu koja svakodnevno vas tješi?

- Idem nam samo po još jednu turu, prekinula sam ga.

Bitno je držati se tradicije

Za pola sata smo se opet smijali i pričali standardne nerd pizdarije.

- Hoćeš da ti spoilam Rogue One?, pitala sam ga.

- Ajde pliz nemoj.

- A ionako se nema što puno otkriti.

- Što, da ukradu nacrt od Death Star?

- Dobro to. Nego baš sami kraj.

- A vjerojatno ih nekoliko umre.

Odmahnula sam glavom.

- Šta svi baš umru?

Kimnula sam potvrdno.

- A jebi se.

Vjerojatno i budem.

- Znaš što bih baš htio imati?

- Dobre fore?

- Ne, jebi se. Ovu kriglu Pivnica medvedgrad.

Četiri krigle na stolu su odjednom postale tri.

Fulali smo sve tramvaje ikad. Još smo se malo grlili na ulici i glumili plačipičke kad sam izvukla jednu kriglu iz ruksaka.

- Najbolja si drolja.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.