Evo kako je predsjednica ‘rasturila’ prva tri razreda u riječkoj gimnaziji
Prošlo je osam dana otkada je hrvatski puk na čelo države izabrao prvu predsjednicu – Kolindu Grabar Kitarović ili KGK, kako se već učestila kratica njenog imena i prezimena u medijima. Puno je toga rečeno o njenom političkom djelovanju, ali i djetinjstvu i mladosti. Ipak, kada je riječ o tinejdžerskim godinama, naglašena je tek ona maturantska, koju je Kolinda provela pohađajući srednju školu u Los Alamosu u SAD-u. Prva pak tri razreda, novoizabrana predsjednica je završila u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, što je tek usput spomenuto. Sadašnja ravnateljica ove škole Jane Sclaunich, otkrila nam je kakva je Kolinda Grabar – Kitarović bila učenica, koje je sekcije pohađala te kada očekuje njen posjet.
Izvor: Los Alamos Yearbook / Novoizabrana predsjednica u školskom godišnjaku 1986-te i danas
Novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović završila je četvrti razred srednje škole u Los Alamosu u saveznoj američkoj državi New Mexico. Tamo je imala prosjek ocjena 3,9 te je gotovo ode o njoj prošli tjedan ispjevao sadašnji ravnatelj te škole Eugene Schmidt. Prva je pak tri razreda hrvatska predsjednica završila u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji. Ravnateljica ove škole Jane Sclaunich otkrila nam je kakva je Kolinda bila učenica, koje je sekcije pohađala te još neke detalje.
‘Dobiti predsjednicu države prvu u povijesti čini nas časnim i sretnim’
Prva riječka hrvatska gimnazija ima tradiciju od preko 385 godina te su ju do sada pohađala brojna ugledna javna imena. Ipak predsjednica je nešto drugo.
– Dobiti predsjednicu države i to prvu u povijesti čini nas časnim i sretnim. To je sada već dokaz, duge tradicije i ugleda škole, koja je iznjedrila brojne značajne ljude. Mislim da trebaju biti ponosni svi nastavnici, ali i učenici kojima ovo može biti dodatna motivacija da ju završe, a budućim generacija da ju upišu, govori nam ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich.
Čelnica škole nam je otkrila i da je novoizabrana predsjednica bila uistinu izvrstan učenik u tri razreda koje je pohađala u ovoj gimnaziji te da su joj prosjeci bili 4,9 i 5,0.
Dodala je kako je Kolinda aktivno pohađala nekolicinu sekcija, a posebno se isticala u recitatorskoj, dok je aktivno sudjelovala i u planinarskoj.
Na velikoj obljetnici očekujemo njen posjet
Pitali smo ravnateljicu Sclaunich je li u tijeku svoga političkog angažmana Kolinda Grabar – Kitarović posjećivala školu.
– Da, bila je 2007. godine, kada je škola obilježavala 380-tu godišnjicu postojanja, tada još kao ministrica vanjskih poslova. Evo za dvije godine imamo sljedeću veliku obljetnicu – 390. godina djelovanja škole pa će ona tada sigurno dobiti pozivnicu, a nadam se i očekujem da će i doći, govori Jane Sclaunich.
Ravnateljica nam je i izvukla iz Spomen knjige govor, koji je te 2007. godine novoizabrana predsjednica održala. Otvorila ga je citatom koji je često ponavljao njen profesor latinskog, inače omiljen među učenicima škole, pokojni Franjo Morožin.
Non scholae, sed vitae discimus!, nebrojeno je puta ponovio dragi profesor Morožin, nižući na školskoj ploči svoje poznate ‘grozdove’ riječi, poučavajući nas latinskome jeziku, ali i mnogim životnim mudrostima. Ta misao ponajbolje sažimlje i moja sjećanja na srednjoškolske dane u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji.
Nemam ovdje, na žalost, dovoljno prostora kako bih oživjela svoje uspomene na sve one dobre i drage, ali istovremeno i stroge i zahtjevne profesorice i profesore, kojih se tako često sjetim u raznim životnim situacijama. Svi oni zauzimaju posebno mjesto u životu sviju nas.
Svi oni pripremali su nas za život, ustrajući na visokim akademskim standardima, ali i na tome da se znanje ne stječe samo radi ocjena, te promičući pozitivni natjecateljski duh po kojemu je ova škola nadaleko poznata.
Sa sjetom se prisjećam svojih srednjoškolskih dana. Ne mogu kazati da mi je bilo lako. Na trenutke je bilo dosta teško, gotovo iscrpljujuće. U svakom smo trenutku morali biti spremni i aktivno sudjelovati u nastavi, nisu nam dopuštali da se opustimo. Nesumnjivo, godine provedene u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji snažno su utjecale na moj osobni, akademski i profesionalni razvoj. […]
‘Iz zgrade u ulici Franje Kurelca 1 iskoračila sam u život. Bila sam spremna osamostaliti se i uključiti u novu sredinu, na drugom kontinentu, bila sam spremna donositi ključne životne odluke bez puno dvojbe, bila sam spremna samostalno graditi svoj životni put.
I danas kad ulazim u svoju školu, činim to s dozom strahopoštovanja, i danas su i autoritet moji dragi razrednici i profesori, koji su me pripremili za život. Uvjerena sam da oni, kao i njihovi nasljednici, to i dalje čine, obvezani tradicijom Prve riječke hrvatske gimnazije.
A vama, dragi učenici, kad se počnete pitati o smislu složenih matematičkih operacija, latinskih izreka ili školskih zadaćnica… jedino mogu ponoviti: Non scholae, sed vitae…
