[INTERVJU] Svjetski prvak u debati: Zanemarujemo kritičko promišljanje gradiva
Tin Puljić, brucoš na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu debatom se bavi od prvog razreda, a ovog je ljeta s kolegama ostvario značajan uspjeh. Martin Rosenzweig, Marija Jarnjak, Eta Krpanec, Luka Petrović i on postali su svjetski prvaci u debati u kategoriji zemalja kojima engleski nije materinji jezik. Tin se osvrnuo na svjetsko prvenstvo, položaj debate u Hrvatskoj i otkrio svoje planove za budućnost.
Screenshot Facebook
Tin Puljić, jedan od članova tima koji je na ovogodišnjem svjetskom prvenstvu u debati osvojio prvo mjesto u kategoriji zemalja kojima engleski nije materinji jezik, komentira dojmove s prvenstva i položaj debate u Hrvatskoj.
Kako ste se počeli baviti debatom, kako se rodio interes?
Interes se rodio tako što je jedan od prvih tjedana škole dok sam još bio prvi razred po školi išla obavijest da debatni klub ‘Bušmani’ ima prezentacijsku debatu za sve zainteresirane. Učinilo mi se zanimljivim i otišao sam pogledati, nakon čega sam se odlučio priključiti klubu.
Kakva su Vaša iskustva sa svjetskog prvenstva u Singapuru i što je taj uspjeh Vama značio? Koliko dugo su trajale pripreme za prvenstvo?
Odlazak na prvenstvo bio je divno iskustvo u svakom pogledu – upoznali smo novu kulturu, imali smo priliku družiti se i pričati s vršnjacima iz cijeloga svijeta te se s njima obračunati u argumentiranoj raspravi. Cijelo je to iskustvo još ljepše s obzirom na ostvareni rezultat, koji nam je nagrada za sve što smo radili proteklih godina. Pripremali smo se dugo; mjesec dana prije prvenstva smo se pripremali svakodnevno, ali su pripreme zapravo trajale cijelu godinu. Na kraju se, srećom, isplatilo.
Koliko je važan dobar tim i komunikacija u timu za postizanje uspjeha?
Dobar tim i komunikacija su od presudne važnosti. Imao sam tu veliku sreću da su ljudi s kojima sam debatirao i u klubu i u reprezentaciji moji jako bliski prijatelji i da smo prije svega bili tim i nadopunjavali jedni druge. Bez dobrog timskog rada, kako drugdje tako i u debati, uspjeha nema – možete biti fenomenalan govornik, ali ako ne znate to iskoristiti tako da pomognete ekipi, od toga nema koristi.
Planirate li se i dalje baviti debatom?
Planiram se nastaviti baviti debatom kao voditelj debatnog kluba ‘Bušmani’ u II. gimnaziji s još dvoje kolega te kao debatni sudac u Hrvatskom debatnom društvu. Klub i HDD su mi jako puno toga pružili u protekle četiri godine i jedino je ispravno taj dug vratiti tako da iskoristim stečeno znanje i iskustvo kako bih što bolje pomogao budućim generacijama.
Debata je izvanškolska aktivnost, smatrate li da bi se trebala uvesti kao obavezni ili izborni predmet u školama?
Mislim da nije nužno debatu uvoditi kao zaseban predmet, već bi se trebalo debatu, tj. argumentiranu raspravu, početi primjenjivati kao nastavnu metodu prilikom podučavanja (pogotovo što se tiče društvenih predmeta) jer ona potiče kritičko razmišljanje o onome što se uči i razumijevanje različitih stavova, a to je nešto što našem školskom sustavu kronično fali. Previše se fokusiramo na učenje široke palete raznih činjenica i zanemarujemo aspekt kritičkog promišljanja gradiva.
Screenshot Facebook
Koje benefite učenici dobivaju baveći se debatom?
Učenici koji se bave debatom stječu mnoge vještine – stječu vještine govorništva u javnosti i rješavaju se treme, uče kako logički argumentirati, uče tražiti i interpretirati razne statistike i podatke te kako ih uklopiti u argumentaciju i tako dalje, dakle svakako dobivaju značajnu količinu praktičnih benefita. Također, kroz debatu imaju priliku putovati i upoznati različite kulture i upoznati nove ljude. Osobno sam preko debate upoznao svoje najbolje prijatelje i, ako ništa drugo, samo zbog toga je odluka da se priključim debati svakako ispravna.
Kakvu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta daje za sudjelovanje na svjetskim skupovima društvenih znanja i vještina, pa tako i za Svjetsko debatno prvenstvo?
Ministarstvo, nažalost, za Svjetsko debatno prvenstvo nije ponudilo nikakvu financijsku pomoć. Smatram da bi se to u budućnosti, pogotovo s obzirom na ove godine ostvareni rezultat, trebalo promijeniti. Ne želim ovdje reći da Ministarstvo ne radi ništa kako bi pomoglo svojim učenicima koji sudjeluju na ovakvim natjecanjima, ali svakako mislim da bi moglo učiniti više.
Kakav je položaj društvenih znanosti u Hrvatskoj u usporedbi s prirodnim i tehničkim znanostima, vrednuju li se jednako uspjesi postignuti na svjetskim skupovima društvenih znanja i vještina i na znanstvenim olimpijadama?
Moj je dojam da se često prioritiziraju prirodne znanosti ispred društvenih te da se pridaje veća važnost uspjesima u prirodnim znanostima/predmetima. Volio bih da se percepcija društvenih znanosti/predmeta poboljša te da se to počne očitovati na praktičnoj razini kroz veće vrednovanje u obrazovnom sustavu, jer jedino obrazovni sustav koji podučava oboje i vrednuje oboje može u potpunosti postići svoj cilj, što je davanje kompletnog obrazovanja.
Kako komentirate česte primjedbe upućene Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koje najviše vrednuje i potiče sportske uspjehe dok zanemaruje ostale uspjehe naših natjecatelja?
Smatram da su te primjedbe u velikoj mjeri opravdane. Ne poričem veliku važnost sportaša kao svojevrsnih ambasadora države, ali smatram da je disbalans koji postoji između vrednovanja sportskih uspjeha naspram ostalih problematičan, pogotovo jer učenici iz Hrvatske zaista postižu zavidne rezultate na raznim smotrama.
Koji su Vaši planovi, u kojem se polju vidite za pet ili deset godina i planirate li ostati u Hrvatskoj?
Planiram svakako ostati u Hrvatskoj. Upisao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a taj sam studij odabrao jer smatram da mi on daje priliku baviti se nečime korisnim za društvo. Želio bih iskoristiti znanje koje sam dobio na debati, raznim projektima te koje ću dobiti na studiju iskoristiti da na bilo koji način – sudjelovanjem u civilnom sektoru, radom s mladima, bavljenjem javnom politikom – pomognem što većem broju ljudi.
