Ivan Đikić: ‘Trenutačna situacija u Hrvatskoj sve više sliči karcinomu koji se širi i razara vrijednosti’
Zbog proteklih događaja koji su se zbili u znanstveno obrazovnim krugovima u prvom redu, plagiranja Pave Barišića u dijelovima svog rada, znanstvenik Ivan Đikić putem priopćenja za javnost iznio je svoju oštru kritiku i time osudio bilo kakvo plagiranje u Hrvatskoj. Kako navodi u priopćenju u kojemu se u prvim redovima obraća predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i predsjedniku Sabora Boži Petrovu, situacija u zemlji nalik je karcinomu koji razara vrijednosti mladih u Hrvatskoj za budući rad i život.
screenshot
Priopćenje Ivana Đikića kao i priopćenje Rektorskog zbora donosimo vam u cjelosti, a ispod možete pročitati i priopćenje Rektorskog zbora.
Poštovani Predsjedniče Vlade RH gospodine Plenkoviću,
Poštovani Predsjedniče Sabora RH gospodine Petrov,
Plagiranje je proširena i opasna prijetnja hrvatskom društvu
U zadnjih tjedan dana upoznat sam s mnogim slučajevima u kojima su građani
Hrvatske prikupili i poslali konkretne i provjerene informacije u institucije
odgovorne za sankcioniranje plagiranja. Službeni odgovori na konkretne
slučajeve u velikoj većini izostaju, za počinitelje posljedica nema, a oni koji
prijavljuju plagijatore budu izolirani, medijski napadani, kažnjavani ili
sprječavani u profesionalnom napredovanju.
Trenutačna situacija sve više sliči karcinomu koji se širi i razara vrijednosti koje
mladi u Hrvatskoj trebaju za budući život i rad, poput: pravednog nagrađivanja
rada, stjecanja uvjeta za napredovanje, odgovornosti za učinjeno, slobode
izražavanja, te europskih standarda u politici i društvu.
Djelom zbog toga mnogi mladi stručnjaci, a i cijele obitelji s djecom, odlaze
u druge zemlje.
Realnost je takva da plagijatori svih boja (od raznih političkih stranaka do
nestranačkih dužnosnika) danas službeno rade na nekim od
najodgovornijih javnih funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima,
školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj. Plagiranje ne
poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira.
Stoga Vam, još jednom, upućujem osobni apel da pošaljete JAVNU i GLASNU
PORUKU O NULTOJ TOLERANCIJI na plagiranje u Republici Hrvatskoj. Jasno
je da Vi niste odgovorni za takvu proširenost plagiranja u Hrvatskoj, ali Vi imate
šansu (i odgovornost) biti prvi političari u Hrvatskoj koji će početi rješavati taj
ozbiljan problem Hrvatske.
Takva poruka i predanost promjenama u društvu svojim dugoročnim
značajem je bitnija od mnogih drugih političkih rasprava. Zapitajte se tko će
voditi HEP za 10 godina, ako najkvalitetniji mladi stručnjaci napuste Hrvatsku
zbog plagijatora i gore spomenutih erozija našeg društva?
Kolika je moralna kriza vodećih osoba u znanosti u RH vidi se u ovoj izjavi
U Hrvatskoj su ionako svi u sukobu interesa
To su riječi rektora Splitskog sveučilišta Šimuna Anđelinovića kojima javno
pokušava braniti ministra Barišića od novih optužbi o njegovom djelovanju u
Ministarstvu znanosti. Radi se o potpisivanju odluka od strane ministra o dodjeli
financijskih potpora nizu projekata u kojima je i sam sudjelovao što je primjer sukoba interesa.
Još jedno od ministrovih djela koje će negativno utjecati na
znanost, a ovom izjavom splitskog rektora vrijeđaju se direktno znanstvenici
koji svoj posao obavljaju odgovorno i časno u Republici Hrvatskoj.
Ministar znanosti iznosi neistine i napada one koji ukazuju na plagiranje
Ministar Barišić nedavno je izjavio da se „Doktor Đikić sasvim jasno opredijelio
i uključio u politički obračun implicirajući da sam bio bivši savjetnik ministra
Jovanovića“.
Time ministar Barišić želi poručiti javnosti da, bez obzira na dokazano
plagiranje, on nije odgovoran jer njegovo je razotkrivanje dio nekakve političke
borbe.
U cilju istinitog obavještavanja javnosti želim naglasiti da:
– Nikada nisam bio savjetnik ministru Jovanoviću niti bilo kojem
drugom političaru u Hrvatskoj ili svijetu.
– Opredijelio sam se za podršku obrazovanju i znanosti, a nikako za
politiku i političko obračunavanje. Javnim isticanjem NULTE
TOLERANCIJE NA PLAGIRANJE (ne samo za ministra Barišića nego i
druge plagijatore svih političkih opcija) borim se za primjenu
demokratskih vrijednosti u RH te za napredak društva u cjelini.
– Nikada nisam javno kritizirao političko postavljanje ministra Barišića u
Vladu RH. Naprotiv pokušao sam kontaktirajući premijera Plenkovića
14. prosinca 2016. direktno riješiti problem plagiranja ministra Barišića
bez javnog uplitanja politike. Ponudio sam svoje stručno mišljenje te
izrazio zabrinutost mogućim posljedicama toleriranja plagijata. U javnost
sam se javio 12. siječnja par dana nakon što je donesena i službena
odluka da je ministar Barišić plagijator i tek nakon što su počeli napadi
na Etički odbor zbog te odluke.
Ponovio sam javno ono što sam osobno
rekao premijeru: svaka vrsta plagiranja mala ili velika nije spojiva s
funkcijom ministra znanosti.
Pošto sam neovisan od hrvatskih centara moći (jer živim i radim u inozemstvu),
to mi daje mogućnost da lakše upozorim što se događa onima koji prokažu
nepravilnosti u Hrvatskoj.
Zamislite kakva je opasnost za profesionalne karijere četvorice profesora
filozofije koji su prije 6 godina podnijeli zahtjev za preispitivanje plagijata dr.
Barišića (davno prije nego je dr. Barišić postao ministar). Zadivljen sam
njihovom hrabrošću. Njihova je zasluga što Vi, gospodine Plenkoviću i
gospodine Petrov, kao i cijela hrvatska javnost danas ima mišljenje najvišeg
državnog tijela za etiku u znanosti, crno na bijelo: aktualni ministar znanosti
počinio je plagijat.
Iako su se u medije plasirale brojne laži i objede o meni osobno i mojoj obitelji,
na njih se neću pojedinačno obazirati.
Ipak, na kraju ovog priopćenja imam
potrebu, građanima Hrvatske, posebno mladima istaknuti točne informacije o
mome životnom putu,
– Državljanin sam Republike Hrvatske (nikada nisam zatražio ili prihvatio
državljanstvo zemalja u kojima sam radio, poput SAD-a, Švedske ili
Njemačke).
– U Zagrebu sam završio medicinski fakultet 1991. godine s prosjekom
ocjena 5,0.
– 1991-1992. volontirao sam u bolnicama u Zagrebu, te paralelno radio u
sanitetskom stožeru RH, gdje sam prikupljao brojne podatke o civilnim
žrtvama u ratu te ih objavio u dva znanstvena rada u CMJ-u.
– U inozemstvo sam otišao na usavršavanje i znanstveni rad u svibnju
1992. godine nakon završetka rata u Hrvatskoj.
– Svoj prvi članak objavio sam u časopisu Nature o strahotama rata u
Hrvatskoj i Bosni – I Dikic. Plight of Bosnia and Croatia, Nature 1992,
359:571.
– Po obrazovanju sam liječnik, a po struci znanstvenik, trenutno radim u
Frankfurtu, Splitu i San Franciscu.
– Djelujem kao hrvatski znanstvenik već 15 godina, te na Sveučilištu u
Splitu vodim Laboratorij za istraživanje tumora. Svoje honorare od rada
u Splitu donirao sam studentima medicine.
– Novčana sredstva iz svojih međunarodnih znanstvenih nagrada donirao
sam civilnim udrugama u Hrvatskoj koja se bave obrazovanjem ili
pomažu oboljelima od tumora.
– Po svjetonazoru sam liberalni demokršćanin, a po uvjerenju katolik i
praktični vjernik.
– Javno sam angažiran u obrazovanju mladih te popularizaciji znanosti u
Hrvatskoj.
– Neka od osnovnih životnih načela su mi: dobro je činiti dobro, biti stručan
u svojoj profesiji, imati slobodan i kreativan duh, te nikada ne pripadati
niti jednoj političkoj opciji.
Mislim da sam ovime izrekao sve što sam želio o temi plagiranja u Hrvatskoj,
svojim motivima kao i da sam demantirao laži koje su se o meni pojavile
proteklih dana.
P.S. Nastojat ću se i dalje boriti za istinu, za mlade i njihov boljitak u Hrvatskoj,
a moja razmišljanja ubuduće možete pratiti na: www.ivandikicblog.org.
Očitovanje Rektorskog zbora s 4. sjednice u akademskoj godini 2016./2017.
U svezi najnovijih događaja vezanih uz neobvezujuće Mišljenje Odbora za etiku u
znanosti i visokom obrazovanju koje je donio na svojoj redovitoj 22. sjednici
održanoj 21. prosinca 2016. godine, temeljem čl. 112. st. 4 i st. 7. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (KLASA: 030-02/l6-02/0042;
URBROJ:355-0l-03-l 6-0042; Zagreb, 28. prosinca 2016.), Rektorski zbor
Republike Hrvatske podsjeća na svoje Zaključke koje je jednoglasno donio na 2. i
3. sjednici u ak. god. 2016./2017. temeljem kojih je 5. prosinca 2016. godine
(Klasa: 602-04/16-05/51; Urbroj: 380-230/071-16-1) Vladi Republike Hrvatske i
Hrvatskom saboru uputio Prijedlog za podnošenje prijedloga za razrješenje
Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju te za donošenje odluke o
objavljivanju poziva za predlaganje članova Odbora, a nakon čega je iz Ureda
predsjednika Vlade RH poslan dopis na relevantne adrese na daljnje postupanje,
a o čemu do danas nismo dobili povratnu informaciju.
Naime, Rektorski zbor RH je na svojoj 2. sjednici održanoj 4. studenog 2016.
godine jednoglasno donio Zaključak kojim je podržao ocjene i stavove iznesene u
Priopćenju Sveučilišta u Zagrebu od 31. listopada 2016. godine da se
podnošenjem ustavne tužbe ospori proširenje ovlasti Odbora za etiku u znanosti i
visokom obrazovanju izvan zakonski zadanog okvira, što je učinjeno Izmjenama i
dopunama Etičkog kodeksa koje je Odbor za etiku donio na sjednici 15. lipnja
2015. Izmjenama i dopunama Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i
visokom obrazovanju uveden je „hijerarhijski red postupanja“, prema kojem prvu
razinu etičkih tijela predstavljaju fakultetska povjerenstva, drugu razinu sveučilišna,
dok „završnu razinu“ predstavlja Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju,
što je u protivnosti s ustavnim načelom autonomije sveučilišta.
Prilikom donošenja
ovakvog Zaključka, Rektorski zbor RH je imao u vidu zaključke, odnosno Mišljenje
Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, donesenog dana
17. ožujka 2011. godine (KLASA: 052-01/11-02/0005, URBROJ: 21S1 -190-00-1-
11 -0001) kao i Mišljenje ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu,
donesenog 4. travnja 2012. godine (KLASA: 602-04/11-17/3, URBROJ: 380-
004/093-11-16) u kojima su sve prijave odbačene kao neosnovane. Time je taj
slučaj za sveučilišta okončan i nije bilo osnove za ponovljeno, odnosno dvostruko
postupanje, posebice pet godina nakon okončanja slučaja od strane Odbora za
etiku u znanosti i visokome obrazovanju.
Nadalje, Rektorski zbor Republike Hrvatske razmatrao je i na svojoj 3. sjednici
održanoj u Mostaru 4. prosinca 2016. daljnju eskalaciju krize u djelovanju Odbora
za etiku u znanosti i visokome obrazovanju. Dva člana Odbora koja su izabrana u
Odbor na prijedlog Sveučilišta u Zagrebu (prof. dr. art. Enes Midžić i prof. dr. sc.
Josip Baloban) podnijela su ostavku na članstvo u Odboru, dok je predsjednik
Odbora akademik Vlatko Silobrčić podnio ostavku na mjesto predsjednika Odbora.
Odbor, koji je tada ostao bez čelnika i koji je bez važne konstitutivne sastavnice
članova s najvećega hrvatskoga sveučilišta bio bitno okrnjen u sastavu, izgubio je
vjerodostojnost i formalni legitimitet za daljnje djelovanje.
Imajući u vidu sve navedeno, Rektorski zbor RH još je 5. prosinca 2016. godine
(Klasa: 602-04/16-05/51 Urbroj: 380-230/071-16-1 Zagreb, 5. prosinca 2016.),
predložio Vladi Republike Hrvatske da, u skladu s čl. 112., st. 1. Zakona o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju podnese prijedlog Hrvatskome
saboru za razrješenje Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju u postojećem sastavu te da donese odluku o objavljivanju javnog poziva za
predlaganje članova Odbora i time pokrene postupak imenovanja Odbora za etiku
u znanosti i visokom obrazovanju u novom sastavu.
Rektorski zbor RH i nakon najnovijih događaja i dalje stoji pri svojim ranije
donesenim Zaključcima da je ovaj slučaj u redovitom i legitimnom postupku
okončan prije pet godina, a da je trenutno djelovanje Odbora za etiku u znanosti i
visokom obrazovanju izvan zakonski zadanog okvira.
