Komentar: Neću ti se ustat u tramvaju pa taman da imaš 100 godina
Švercali se ili kupovali pokaz, tako je svejedno. Ako ste u Zagrebu vjerojatno veći dio dana provedete u tramvaju. Na faks, s faksa, na kavu, u centar, na posao… Novom peticom ili hipsterskom četvorkom. I navikli ste na bakice kojima redovno ustupate mjesto jer vas je mama tako učila. I mene je mama učila da budem pristojna. Ali me je učila i da ne trpim ničija sranja, čak ni od onih puno starijih od mene. I zato se više ne mičem sa svog mjesta.
Foto: srednja.hr
Volim tramvaje u Zagrebu. Uvijek ti onaj kojeg trebaš pobjegne pred nosom pa čekaš drugi, ali svejedno dođe prije nego HŽ-ov vlak; voziš se sat vremena od točke A do točke B, ali si svejedno stigao s jednog kraja Zagreba na drugi; u osam ujutro i pet popodne je više ljudi nego subotom na špici, ali je zato vožnja u polupraznom tramvaju pravi gušt.
Volim priče koje čujem u tramvajima. Parove koji se svađaju, čovjek koji na mobitelj objašnjava da je prihvatio lijekove koje mu je psihijatar predložio, slatki dečki u koje se zaljubim tri puta dnevno, dečko u bijeloj košulji s dvije ruže, a nije bio Dan žena niti Valentinovo.
I onda ti dođu oni. Starci. I useru ti cijeli dan jer misle da su im godine kupile ne samo pravo da sjede u tramvaju, nego i pravo da budu bezobrazni prema svima koji imaju još više od polovice života pred sobom.
Napomena: događaji koji slijede nisu izmišljeni i svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.
Ne maši mi tim štapom, vidjela sam te da trčiš
Kad kupiš kartu za autobus, piše ti broj sjedala. Kad kupiš kartu za tramvaj, ne piše ti broj sjedala. Vjerojatnosti da uhvatiš slobodno mjesto su ravne tome da Kim Kardashian prestane objavljivati svoje gole fotografije na Internetu. I ne možeš garantirano dobiti sjedalo. Ali to opet ne shvaćaju svi, a najrizičnija je dobna skupina 60+.
Tako ulazi u tramvaj sav pogrbljen djedica od kakvih 70 godina, on i njegov štap na koji se oslanja, dolazi do prvog mjesta pored vrata na kojem je sjedila nekakva djevojka i ni pet ni šest nego joj kaže da se makne jer je to ‘njegovo mjesto’. Bez obzira na to što je zapravo bilo drugih slobodnih mjesta u tramvaju. Bez obzira što nije bila ni gužva. Ali to je njegovo mjesto.
Naravno da sam ga promatrala i sijevala munje iz očiju u njegovom smjeru cijelo vrijeme. Nije mi promaklo ni to kako mu je jako potreban taj štap.
Tramvaj k’o tramvaj, stane na križanju. I naš djedica izlazi i naravno da se ne vraća do pješačkog prijelaza kako bi prešao na pločnik. Djedica prelazi nisku ogradu, i trči preko ceste s tri prometna traka.
Da sam ja to napravila, rekli bi da sam luda, nepromišljena, glupa mladež, policajac bi me zaustavio i napisao kaznu za koju bih morala tražiti još dva studentska posla da je platim. Ili bi me auto pokupio. Ali njemu ništa. On je svoj štap podigao dok trči preko ceste i laganim staračkim hodom nastavio po pločniku. Do idućeg tramvaja gdje je nekome rekao da se makne s ‘njegovog mjesta’. Sjetite se ovoga kada budete krivili policajce koji ‘nedužne’ starice ruše jer su prešle preko crvenog.
Makse otale, proću krozate
Okej, uđeš u tramvaj i stanje je takvo kakvo je. Puno ljudi, svi smrde, jedva čekaš izaći. Još dvije stanice. Još jedna. Tu si. I na glavnom si kolodvoru baš u vrijeme tržnice i pokušavaš napustiti tramvaj kako bi drugi ljudi ušli. Ali ne. Tu su one. Horda bakica sa sve košarama u rukama i njih tri odjednom pokušavaju ući u tramvaj dok ljudi istovremeno pokušavaju izaći.
Prva stvar: ne možeš ući u tramvaj dok ljudi nisu izašli. Ne znam kakav sklop u glavi moraš imati da pokušaš ući u pun tramvaj, a da ne pustiš ljude van. Kako uopće nekome padne na pamet da bi baš eto moglo biti mjesta za nju i njezinu košaru.
Druga stvar: imam manje godina i kilograma od tebe, ali stani mi na vrata dok ja nisam izašla, opet ću te izgurati. Mlađa sam i žilavija, da sam te jače zakačila ramenom, vjerojatno bi sada morala ugraditi čelično. A moje guranje da izađem van smo mogle izbjeći, kao i tihe psovke jer ‘gdje se sad ona gura’ i ‘kako je neodgojena’, da ste samo pustile ljude van.
I ne, bakice koja si stajala iza mene dok smo čekale da uđemo u tramvaj, nećeš proći ispred mene i opet zakrčiti put ljudima koji pokušavaju izaći. Makar te morala srušiti na pod, čekat ćeš skupa sa mnom i svim drugim ljudima da prvo svi koji trebaju izađu, a onda ćemo civilizirano ući u tramvaj. Neće nikamo pobjeći.
Bez obzira što se tako možda čini, nećemo prije stići ako me gurneš
Guraju se u tramvaj, guraju se iz tramvaja, a majke mi se guraju i u tramvaju. Sad pazi ovo. Žurim na autobusni kolodvor. Imam prepun ruksak, kofer i punu putnu torbu praznih staklenih teglica koje vraćam mami da mi ih ponovno napuni nečim domaćim i finim. Vozim se u prastarom tramvaju kojeg još samo hipsteri vole jer tako imaju validan razlog da zakasne na predavanje. Ja, i još 50 drugih ljudi. Pokušavam doći do vrata jer smo skoro na stanici. I onda mi se na leđa natrči Baba.
Baba, dama u kasnim 60-im godinama, napirlitana, sa samo tašnicom. Kao da mi već nije bilo dovoljno teško mirno stajati cijelim putem da ništa ne razbijem, tu se ona sa svojih 80 kilograma natovarila na mojih 50 i moje staklene teglice i moj kofer. Je li možda mislila da ćemo prije preći tih posljednjih 100 metara puta ako se nasloni na mene, ja ne znam. Ja samo znam da sam tih nekoliko sekundi morala biti najjača ikada da držim i sebe i nju i sve naše stvari.
Nisi samo ti imala dug dan
Najdraže od svih su mi one koje se vraćaju s posla. To kad sjedne pa krene kukati, tome nema kraja. Ako vam je do takve predstave, sjednite u bus, ili bolje rečeno stanite u bus jer sve srednjovječne žene već sjede, oko devet navečer, i naćulite uši.
Ona se vraća s posla. Ide busom do Črnomerca i tamo sjeda na drugi bus da bi došla svojoj kući gdje je čekaju jednako tako umoran i nadrkan muž i nezahvalna djeca. Ona je umorna. Bole je noge i otjerala je nekoga s mjesta kako bi sjela. I sve joj sada smeta. Bus je pun i kasni jer su se ljudi toliko nagurali da se ne mogu zatvoriti vrata pa nije mogao odmah krenuti. Ali kreće njezina paljba. Rafal psovki upućen vozaču. Rafal psovki upućen studentima i školarcima koji isto tako samo pokušavaju stići kući. I svi je slušaju, ne jer žele, nego jer moraju, jer se žena doslovno dere. Ona tera u tri materine lijepe vozača jer sporo vozi, crveno svjetlo na semaforu i rupe na cesti.
Druga je svoju frustraciju ispalila kada je pao snijeg. Desetominutni monolog o tome kako će se ljudi ubiti jer se u autobusu kliže zbog bljuzge koja je nastala. Tera, ne u tri materine, već u neke druge spolne organe Zet i nabija na neku stvar kartu od 10 kuna koju neće kupiti. Dok ona, pogađate, mirno sjedi.
Drage žene, niste samo vi radile i ne želite se samo vi vratiti kući. I drugi su umorni. I šute. Ili se smiju vašim besmislenim i ružnim tiradama.
Mlad si, dakle smetaš mi
Nekad se baš pitam dokle seže taj bezobrazluk. Imam osjećaj da su spremni izmisliti razlog zbog kojeg se mogu iskaliti na nekoj nasumičnoj osobi u tramvaju. U petici je fasovao dečko s dredovima, ni kriv ni dužan, jer je ‘bio preblizu’ sjedala na koje se nasadila neka žena.
Situacija je ovakva: jutro, pun tramvaj studenata koji idu na faks i ljudi koji idu na posao. Užasna gužva. Dečko stoji u prolazu i drži se za rukohvat. Njegovo postojanje smeta ženi pored čijeg sjedala on stoji i pokušava očuvati ravnotežu. Odjednom, ni iz čega se čuje galama, dreka, što je on tu sad stao, što je on njoj tako blizu, što on hoće od nje, neka se makne, itd itd.
Oprostite, gospođo s vidnim problemima sa živcima, a gdje je on trebao stati? Nije vam sjeo u krilo. Nije, poput nekih starije dobi, tražio svoje mjesto pod suncem ilitiga sjedalo u tramvaju. Stajao je u tramvaju, na putu do faksa. I on nije na to reagirao nikako. Pokušao je objasniti da samo stoji, što ovu uopće nije zanimalo, i nakon nekoliko minuta samo otišao od nje.
Ta grozna mladež
Svako malo čujem negdje kako su mladi grozni danas. Bezobrazni, neodgojeni. A znate tko u ovakvim situacijama šuti? Upravo mladi.
Nije stvar više samo ni u javnom prijevozu. Tko god radi nešto s ljudima, reći će vam da su reakcije djece i mladih daleko najbolje. Nikada mi mladi ljudi, klinci ili studenti nisu odbili letak dok sam ih dijelila, ali će vam čangrizava baba opsovati i posao i šefa i svu rodbinu ako joj se letak ne sviđa. Djeca i mladi razumiju. Student razumije drugog umornog studenta. Baba koja je do maloprije trčala preko crvenog ne razumije da vi imate temperaturu i da ste spavali samo dva sata jer upravo idete na ispit i da se zato ne ustajete sa svog mjesta u tramvaju bez obzira što vas ona ubija pogledom. Ili vam verbalno to daje do znanja.
Ne morate se ustati nikome samo zato što je godište vaše bake i djeda. Neka prvo lijepo zamole.
[FOTO] Mladi ogorčeni ponašanjem umirovljenika u javnom prijevozu
