Ladislav Ilčić: “Heteroseksualni odnos vrjedniji je od homoseksualnog”

 Hoćete li u školama učiti da je homoseksualnost bolest? Kako će izgledati nastava spolnog odgoja? Koje vrijednosti sadrži program Udruge GROZD? O svemu tome pričali smo s Ladislavom Ilčićem, predsjednikom Udruge GROZD.

 h-rast3.com

Zbog čega smatrate da je vaš program najbolji i da će se on provoditi u školama?Kao prvi argument najbolje je ocjenjen program na natječaju Ministarstva, na koji su se mogli prijaviti svi koji se smatraju kompetentni za tematiku zdravstvenog odgoja. Naš program spaja znanstvene informacije koje se moraju posredovati mladima s odgojnom komponentom koja je ključna za zdravstvenu preventivu. Uz to mora postojati odgoj koji je uvijek vrijednosno orijentiran. Svjetske strategije zdravstvene preventive u zadnjih su 10-ak godina došle do zaključka da treba utjecati na primarno ponašanje mladih, a ne se samo baviti posljedicama neodgovornog ponašanja. To nije lagano, no svakako je moguće i mislim da naš program to uspijeva.

Kod vašeg programa postoji par spornih točaka zbog kojih vas redovito prozivaju. Jedna od njih je naglašavanje zajednice i odnosa isključivo između parova različitih spolova. Mnoge je to naljutilo. Kako to komentirate?Pa ja ne bih rekao da je to mnogima sporno. Jest homoseksualnim udrugama, ali nije Katedri za obiteljsko pravo koja je rekla da je naš program u skladu s hrvatskim zakonom. Ja, cijela udruga i mnogi roditelji nikad neće staviti znak jednakosti između heteroseksualnih i homoseksualnih spolnih odnosa. I svatko tko to napravi ne govori istinu, već zbog same činjenice da se iz heteroseksualnog odnosa može roditi dijete, a iz homoseksualnog ne može. Očito je da postoje razlike u shvaćanju spolnosti među hrvatskim građanima, pa se zato i zalažemo za postojanje dva programa, kako bi roditelji mogli birati.

Postoje i druge sporne točke poput toga što vaš program ne radi distinkciju između spola i roda, to što naglašavate preveliku ulogu braka, homoseksulanost se negativno tretira..

To je sporno za manjinske, radikalno liberalne udruge. Ali kao što mi poštujemo njih, oni bi tako trebali poštovati nas. Ja razumijem da postoji određena frustracija kod tih manjinskih udruga, jer nemaju podršku javnosti za svoja mišljenja, no ne bi nas zbog toga trebale napadati. Te su udruge proglasile vrijednosti poput ljubavi i vjernosti znanstveno neutemeljenima. Takve manipulacije pojmom „znanstveno“ smetaju velikom broju roditelja, a i brojnim znanstvenicima – sjetite se Izjave o zdravstvenom odgoju koju je potpisalo 255 akademika i doktora znanosti u kojoj su oštro osudili te izjave radikalno liberalnih udruga. Te bi udruge trebale pokazati više tolerancije prema nama. Udruge smatraju da potičete diskriminaciju, što je naravno protuustavno.

Ja sam već rekao da smatram heteroseksualni odnos vrjednijim od homoseksualnog. U najmanju ruku zbog činjenice da se iz homoseksualnog odnosa ne može roditi dijete. Mnogim parovima je rođenje djeteta bitno. Zbog toga su me tužili Iskorak, Kontra i Ženska mreža, ali je sud odbio tužbu. Pokrenuli su i privatnu tužbu, koju su također izgubili. Tako je jasno da je ono što ja govorim u skladu s hrvatskim zakonom. Njihovo tumačenje diskriminacije je očigledno pogrešno.

A kakav je vaš stav, to jest stav Udruge GROZD prema homoseksulacima?

Ne želim da se rasprava o uvođenju programa, svede na raspravu o homoseksualcima. To zaista nema smisla.

Pisalo se u medijima da se zalažete za uvođenje jednog  programa spolnog odgoja za vjernike, drugog za nevjernike. Možete li nam reći koliku ulogu u svemu tome ima zapravo Crkva?

To je potpuno kriva interpretacija novinara. Naša udruga okuplja i vjernike i nevjernike, ali i pripadnike različitih vjerskih zajednica. Nikad vam neće jedan musliman podržati katolički program i obratno. Činjenica da su naš program podržale brojne vjerske zajednice govori da on promiče općeljudske vrijednosti. Većina roditelja bira naš program bez obzira jesu li vjernici i koje su vjeroispovijesti. Mi ne želimo svoj program nikome nametati, ali jednako tako ne želimo da netko drugi nama nameće svoj program koji je u suprotnosti s vrijednosnim sustavom većine roditelja.

Kako komentirate izjavu Dražena Lalića da roditelji ne bi trebali sudjelovati u donošenju odluke o spolnom odgoju u školama?

Riječ je o klasično totalitarističkoj izjavi Dražena Lalića. Postojali su režimi poput komunizma i fašizma koji su roditelje pokušavali maknuti na stranu, uvijek s istim argumentom koji ističe Lalić. Naravno, jasno je da svi roditelji ne znaju sve o zdravstvenoj preventivi, no svakako su dovoljno kompetentni da, zajedno sa svojom djecom, odaberu program za njih. S roditeljima treba razvijati suradnički odnos. Svaka namjera isključivanja roditelja je ideološki motivirana. Ljudi poput Dražena Lalića imaju problema s roditeljima jer često djeci žele nametnuti nešto što roditelji ne žele. Osim toga, ta izjava je direktno suprotna Ustavu RH koji roditeljima – a ne Draženu Laliću ili ministarstvu – daje pravo da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece. Takve izjave, poput ove Dražena Lalića su izrazito opasne i podsjećaju na vremena iz Jugoslavije kad je škola imala zadatak „spasiti“ djecu od „negativnih i zastarjelih vrijednosti roditelja“ (poput primjerice nacionalne svijesti ili vjere) i uputiti ih u smjeru koji su ondašnji „stručnjaci“ odredili – a to je znanstveni marksizam, jedini „znanstveno validni diskurs“.

Recite nam nešto više o tehničkoj strani provedbe samog programa. Kako bi to trebalo izgledati?

Koncept provođenja programa u sklopu sata razredne zajednice smatramo dobrim. Mislim da nije dobro povećavati satnicu i time dodatno opterećivati učenike. Također nije dobro ocjenjivanje jer to smanjuje otvorenost učenika. Nastava treba biti fleksibilna kako bi se stvorili uvjeti u kojima bi učenici imali prilike iznijeti svoje stavove i raspravljati o njima. 12 sati godišnje koliko je predviđeno za provedbu programa nije dovoljno, ali to je bio uvjet iz Ministarstva. Trebalo bi biti više sati. Samo podučavanje, prenošenje informacija na primjer o spolnim bolestima ide jako brzo. No, za ono što mladima treba, a to je rasprava i traženje stavova, treba puno više vremena.

I na kraju vjerujete li da će se po vašem programu predavati u školama?

Ja nisam vezan uz naš program pupčanom vrpcom, no on je pobijedio na natječaju i želi ga mnogo učenika i roditelja. Ponavljam, mi ne želimo nikome nametati naš program, ali ne želimo niti da netko drugi nama nameće svoj program. Spolni odgoj nije matematika i ta se različitost i pluralnost trebaju uvažiti. Dakle, jedino moguće rješenje je da postoje dva programa pa neka svi biraju što žele. Ako će SDP pokušati nametnuti neko jednoumlje iznad demokratskih dostignuća kao što su ljudska i roditeljska prava onda se bojim da nećemo imati zdravstveni program u školama.