Lajk naš svakdašnji: Abeceda fakulteta prosječnog studenta ‘A-F’
Prosječan muški student koji drži do sebe bira cipele dulje nego fakultet. Povodi se onom starom ” hebeš muškog studenta koji diplomira u roku”. Prosječan muški student za vrijeme svog obrazovanja nauči spremati bar tri recepta pašte s vrhnjem, za koje drži da su delikates svjetske klase, ovlada plesne korake bar jednog velikog disco hita i promjeni u prosjeku tri partnerice iz barem tisuću puta toliko pokušaja. Smatra osobnom uvredom kada ga netko pita na kojoj je godini fakulteat i prezire takva prokleta zabadala. Takav tip strepi od svakog poziva iz doma i ama baš svaki put kada ga mater zove tvrdi da upravo u knjižnici, u kojoj maltene živi, izučava kretanje atoma u bestežinskom stanju sa kolegama koji su potomci najboljih plemićkih obitelji, a zapravo izučava kretanje pašte u teći s kolegama jebivjetrima.
Za sebe stoga mogu kazati da sam prosječan student. Kao takav odlučio sam složiti abecedu pojmova prosječnog muškog studenta za sve one generacije koje nadolaze, da znaju da nisu sami, dakle:
A-Apstinencija. Poznam dobre studente koji su se put fakulteta uputili da bi tamo dobili mnoga znanja. Osim njih dvojice, većina se mojih kolega, jebivjetara uputilo ovamo da nešto izgubi- i to taman djevičanstvo. Da je tih godina netko rendgenom mogao snimiti sastav naših misli dobio bi sliku koja strašno podsjeća na gigantske sise- zapravo dobio bi sliku gigantskih sisa. Apstinencija je velikom broju novopečenih punoljetnika bila teret pored kojeg se veoma teško moglo usredotočiti na knjigu, osim ako nije neka knjiga o sisama- gigantskim.
Pored apstinencijske krize bilo je nemoguće koncentrirati se na predavanja kad je većina poštovanih kolegica na sat sa sobom, baš taj dan, ponijela i sise. Ne čudi stoga da je dosta mojih kolega-prosječnih studenata izgubilo prvu godinu, ali ‘ko ga šljivi- akademska godina nije bilo jedino što smo te godine masovno izgubili, ako se razumijemo. Većina nas je te godine izgubila i ključeve od unajmljenog stana.
B – Brucošice. Kada smo nakon par godina došli na drugu godinu postali smo mnogo ozbiljniji, vrijeme radi svoje. Da je tada netko snimao rendgenom naše misli dobio bi sliku sasvim prosječnih ogromnih sisurina. Osim što smo na drugoj godini izrasli u posve zrele muškarce, neki čak i u srednjovječne, naši vidici otvorili su se jednom posve novom smjeru.
Na kraju tog vidika stajale su brucošice. Znanstveno je dokazano da brucoši nemaju ama baš nikakve šanse kod kolegica brucošica, ali čim za pet, šest godina, dohvatiš drugu godinu u njihovim očima automatski se pretvoriš u Georga Clooneya s gigantskim spolovilom. Mlade, naivne i spremne da otkriju tajanstveni svijet fakulteta u kojem vi već godinama plivate, uglavnom ponavljajući prvu godinu.
C – Cijedilo za paštu. U kuhinji prosječnog muškog studenta može se štošta pronaći. Moderna medicina nema ime za sve bakterije koje smo mi muški studenti sposobni uzgojiti u kuhinji, vjerojatno jer su neke od njih hibridi koji postoje samo na tom području. Jedan moj prijatelj Frane F. u pet godina niti jednom nije oprao kuhinju, dao je otprilike jednako toliko ispita, ali će svoje studentske dane ipak pamtiti po nezapamćenom uspjehu. Uzgojio je naime u kuhinji pauka Nikolu koji po njegovim procjenama teži deset deka i najveći je pauk na svijetu.
Ono što pak niti jedna studentska kuhinja u povijesti svemira nije imala je cijedilo za paštu. Iako je pašta jedino jelo koje devdeset posto prosječnih studenata zna pripremiti još nije zabilježeno da je ijedan posjedovao tu mitsku spravu- cijedilo za paštu. Trenutak kada treba procijediti paštu jedan je od najstresnijih trenutaka u životu prosječnog gladnog muškog studenta.
Ć-Ć-meko. Za vrijeme studiranja upoznao sam brojne kolege iz različitih dijelova ”Lijepe naše”, podosta prijatelja iz susjedne nam BIH, strane studente na razmjeni, Engleze, Nijemce, Istrijane…Danas kada čujem ” meko ć ” prva asocijacija su mi moji kolege s dalmatinskih otoka, takozvana škrta gamad. Naime oni u govoru uvijek naglase to mekano ć i to uglavnom dok izgovaraju neke od svojih ustaljenih fraza poput: Neću ništa popi’, neću ti ja ‘vo platit ili ja ću samo vodu.
Č-Č tvrdo. Tvrdo č me pak, rođo moj, asocira na moje drage prijatelje iz Dalmatinske Zagore. Njihovo Č je toliko tvrdo da s njim možeš komotno glavu razbit nekome, recimo nekome pajdi otočaninu s kojima se ne slažu najbolje. Od njih sam za vrijeme fakulteta naučio veoma korisne riječi i izraze kojima se, očijumi, služim u svakodnevnoj komunikaciji i pisanju ”Lajkova” poput recimo:” Pajdo, rođo moj, prč.. ti nedilju, krvavu ti nedilju jeb…,očijumi i sliČno.
Bilo kako bilo imao sam čast upoznati mlade ljude iz čitave Hrvatske i šire, naučio sam da smo svi mi, kada odbacimo stereotipe ili kada ih stavimo u strogu funkciju dobronamjerne zajebancije veoma slični. Mladi osvajači životne prerije koji galopiraju po svoj komadić neba, a ako koja sisa tu i tamo upadne, rođo diš boljega.
D-Dojke. Da nismo bili uporni jesmo, ali kako su godine odmicale nikako da se okusimo tih ogromnih dojki. Mudro smo s vremenom smanjili kriterije pa smo pod dojke počeli svrstavati i ”trojke”. Išli bi mi od muke i ispod toga ali smo jednom poslije nogometa, na prvoj prvoj godini, ustvrdili da naš bucmasti golman Tomo ima solidnu dvojku. Sad da smo pristali na dvojke ispalo bi da su prve sise koje smo na fakultetu vidili bile Tomine. Kasnije smo ipak snizili i te kriterije tako da su Tomine sise mnogima ostale prve viđene na faxu.
Đ-Đilkoši. Đilkoš je izraz za lolu, veseljaka koji često zoru dočekuje vani sa brojnim ženama. Mi smo često zoru dočekivali pred jednom pekarom u kojoj rade tri starije gospođe, nakon što bi se vratili kući iz još jednog neuspjelog pohoda. Dakle za svoga fakulteta ja i kolege jebivjetri ostati ćemo zapamćeni kao lole i đilkoši svjetskog glasa- u pekari.
Dž-džabe truda. Fakultet nije srednja škola, činjenica da ste uložili truda ne garantira da ćete uvijek proći ispit. Postoji čitav niz razloga koji objašnjavaju zašto taj jedan ispit neće pa neće. Upoznat ćete se s tim razlozima i sami. Nekada nećete moći doći do prave literature, nekada ćete učiti iz skroz krive literature, nekim profesorima jednostavno nećete dobro sjesti, a ja sam jednoj profesorici jednom čak sjeo na sliku od sina na stolu u kabinetu, eto.
E-Emocije. Za vrijeme svog studija razvio sam snažne emocije prema dalmatinskoj pašticadi s domaćim njokima koju bi za mene, ponekad, spremila tetka. Dugotrajnu romansu imao sam i sa hrenovkama a ljubav prema pašti s vrhnjem odredila me kao čovjeka. Razlog tih ljubavi je ponuda hrane u studentskim menzama no više o njoj kad dođemo do slova ” Š ” pod koje sam svrstao ponudu hrane u menzama-” Šta je ovo, jebem ti ovo ”.
F-Fond. Kao i svi studenti i ja sam zajedno sa kolegama intenzivno razmišljao o budućnosti. Zbog toga smo odlučili osnovati i zajednički fond za budućnost. Bio je to fond u kojem smo štedjeli novce za kladionicu. Koliko smo vremena proveli buljeći u teletekst, gotovo više nego u dojke, postojala je izvjesna matematička vjerojatnost da će kad tad proći koji višemilijunski tiket. No do toga ipak još nije došlo iako su za našeg studija već prošla tri svjetska nogometna prvenstva a evo nam i Brazila.
U sljedećem Lajku nastavljamo sa slovom G. Pretpostavljate već da se pod slovom G, kao i pod Tominom majicom, nalaze grudi. Ako ste do sada pak stekli dojam da se meni i kolegama većina fakultetskog obrazovanja svela na razmišljanje o ženskim atributima- imate potpuno pravo. Hej takav je naš obrazovni sustav, nismo ga mi stvorili, mi samo plivamo u njemu i to kao sasvim prosječni studenti.
