Među ‘švercerima’ u javnom gradskom prijevozu u Hrvatskoj 63 posto su žene
Kako bi približili sociologiju kao znanost široj javnosti, a i učenicima koji su u dvojbi da upišu ovaj studij u splitskom Klubu mladih, udruga Imaginacija -splitsko drustvo sociologa u četvrtak je organizirala drugo iz serije predavanja ,Mala škola sociologije’. Tema je bila uvijek aktualna i goruća – javni gradski prijevoz. Predavanje je održao magistar sociologije Vicko Tomić, koji je za diplomski rad istraživao ovu temu te je došao do zbilja interesantnih spoznaja poput kako se ponašaju korisnici gradskog prijevoza u Splitu, a kako u Zagrebu, švercaju li se češće cure ili dečki.
Foto: Blanka Bareza
U prostorijama splitskog Kluba mladih, u četvrtak je održano drugo iz serije predavanja ‘Mala škola sociologije’. Budući da je tema bila uvijek aktualni javni gradski prijevoz, okupili su se Splićani raznih dobnih skupina od srednjoškolaca do ljudi srednjih godina. Duhovitim i popularnim pristupom, unutar kojeg nije zašao u stručne sociološke termine, Vicko Tomić je uspio veoma zainteresirati okupljene, što nam potvrđuje i jedan student koji je nazočio predavanju.
Veze između javnog gradskog prijevoza
Sociologija se bavi čitavim spektrom tema povezanih s društvom i njegovim pojedincima, ali smo željeli doznati na koji je konkretan način obrađena tema javnog gradskog prijevoza iz aspekta ove znanstvene discipline.
– Civilizirani život ovisi o prijevozu dobara od mjesta proizvodnje do mjesta uporabe i prijevoza ljudi od njihovih mjesta stanovanja do mjesta gdje obavljaju svoje životne aktivnosti poput rada, obrazovanja, kupovanja ili razonode. Današnji je prijevoz velikim dijelom privatan i individualan, a naspram javnog prijevoza ima brojne nedostatke.
Primjerice, dok se jednom automobilskom trakom po satu može prevesti dvije tisuće i petsto putnika, autobusom je moguće prevesti sedam tisuća, a vlakom pedeset tisuća putnika uz manji broj prometnih nesreća i znatno manju potrošnju energije čime se smanjuje i onečišćenje okoliša budući da najveći udio potrošnje fosilnih goriva otpada na prijevoz. Individualni prijevoz uzrokuje i druge negativne učinke za okoliš poput buke, gubitka poljoprivrednog tla i rekreacijskog prostora zbog širenja cesta, dok je javni prostor sve više okupiran parkiranim automobilima zato što svako osobno vozilo višestruko više vremena provede u mirovanju nego u vožnji.
Sve je ovo posebice uočljivo u gradu koji postaje sve zagađeniji, zakrčeniji, pločnici se pretvaraju u parkirališta, zakazuju funkcije trga kao mjesta socijalnog okupljanja stanovnika i slobodnog pješačkog kretanja. Stoga je ova tematika iznimno zanimljiva za proučavanje sa sociološkog stajališta, iscrpno nam izlaže magistar sociologije Vicko Tomić.
Profil zagrebačkog i splitskog putnika u javnom gradskom prijevozu
Zagrebački vrlo loš u europskim okvirima, no splitski još gori
Predavač je za svoj diplomski rad proveo istraživanje o navikama, funkcioniranju, infrastrukturi javnog gradskog prijevoza u Splitu te Zagrebu. No konzultirao je i neka inozemna, koja otkrivaju poražavajuće podatke o prometu u najvećem hrvatskom gradu.
– Najveći auto-moto klub u Europi, njemački ADAC, proglasio je zagrebački javni gradski prijevoz najgorim javnim prijevozom u Europi na temelju rezultata istraživanju koje su proveli u 23 europska grada. Rezultati našeg istraživanja ukazuju kako je unatoč tome zagrebački gradski prijevoz mnogo kvalitetniji od splitskog jer su, primjerice, Zagrepčanima na raspolaganju novija vozila koja mnogo češće prometuju, bolji sustav informiranja putnika, opremljenija stajališta te mogućnost kupovanja dnevnih i višednevnih karta.
Najveća boljka splitskog prijevoznika Promet su zastarjela vozila koja su često u kvaru zbog čega nije moguće adekvatno održavati gradske linije pa se čak neke i ukidaju, rekao nam je Tomić.
U Splitu rigoroznije kontrole nego li u Zagrebu
Jedna tema koja se silom prirode nameće kada je u pitanju javni gradski prijevoz je švercanje. Zanimljiv je podatak istaknuo Tomić na predavanju, koji smo istaknuli i u naslovu, a to je da su izbjegavanju plaćanja karata sklonije žene. Tako da od ukupnog broja švercera 63 posto su pripadnice nježnijeg spola. Split i Zagreb u borbi s ovim problemom stalno smišljaju nove alate.
– U Splitu se rigoroznije kontrole nego u Zagrebu zbog čega je manje putnika koji se voze bez karte. Splitski je prijevoznik u posljednje vrijeme uveo još jednu novost u borbi protiv švercera – takozvanu službu vanjske kontrole čiji je zadatak putnike upućivati na prva vrata vozila gdje vozači kontroliraju i naplaćuju karte. Ova je novost izazvala većinom negativne reakcije putnika i dodatno usporila ionako spori javni gradski prijevoz, ali je zato osjetno povećala učinkovitost kontrole, objašnjava sociolog koji je održao predavanje.
Foto: Blanka Bareza
Zašto se održavaju predavanja u sklopu 'Male škole sociologije'?
Student sociologije Dario Dunatov, koji je prisustvovao predavanju nam je rekao da se nije imao praksu švercati u gradskim autobusima.
– Sada idem na fakultet pješice, a prije sam se vozio busom. Nisam si mogao priuštiti vožnju bez karte jer kad bi me izbacili ne bi uspio stići na predavanje. Ipak možda sam se i trebao švercati, jer sam na toj ranojutarnjoj liniji kojom sam se vozio, sretao samo dva ili tri puta kontrolu po semestru, iskren je Dario Dunatov, student sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Isto tako Dario nam je rekao da bi karte mogle biti i jeftinije od sadašnjih 11 kuna, a i kako mnoštvo pritužbi upućuju građani iz udaljenih dijelova Splita na to što iza ponoći nemaju nijednu liniju pa ako zakasne na posljednji bus, malo opcija imaju za povratak kućama.
Puno je mjesta za poboljšanje u oba najveća hrvatska grada
Na predavanju su istaknuta i moguća rješenja manjkavosti koje se mogu uočiti u javnom gradskom prijevozu Zagreba i Splita.
– Tako primjerice Zagrebom prometuje prigradska željeznica, ali ona je malo ili nimalo integrirana s gradskim prijevozom. Tehnički je isto tako izvedivo davanje prednosti tramvajima na semaforima čime se može značajno ubrzati javni gradski prijevoz, odnosno povećati njegovu atraktivnost.
Split ima de facto već izgrađenu polovicu trase podzemne željeznice, čak postoji i jedno stajalište podzemne željeznice dugo 100 i široko 20 metara koje je sagrađeno za vrijeme ukopa pruge krajem sedamdesetih godina i koje čeka neka bolja vremena.
No, to je zasad znanstvena fantastika u Splitu koji teško da može dostići i već postojeći standard zagrebačkog gradskog prijevoza, jasan je Vicko Tomić.
