Pretraga

Odbili je stipendirati, a zatim i zaposliti na brodu jer je žena

A- A+

Mlada Petra Prosenica, magistrica Nautike i tehnologije pomorskog prometa na fakultetima u Zadru i Rijeci, našla se u nezavidnoj situaciji kada je odbijena od poznate tvrtke jer je žena. Svoj je problem iznijela na Facebooku Vlade RH gdje je dobila veliku podršku građana, ali i Vlade koja ju je uputila na Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova.

Foto: Petra Prosenica facebook

Facebook stranica Vlada Republike Hrvatske svakodnevno je napadnuta komentarima građana, no poruka mlade inžinjerke prikaz je surove hrvatske realnosti u kojoj, osim što ne funkcionira obrazovni sustav, ne funkcioniraju ni temeljne ljudske vrijednosti.

Izdvojeni članak

Vlada RH na Facebooku dijeli golotinju, dio građana zgrožen

‘Žena je nesreća na brodu’

Petra je od početka studiranja nailazila na zlobne komentare poput onih kako je žena nesreća na brodu i kako joj tamo nije mjesto. Prešavši preko raznih predrasuda i birokratskih zavrzlama za vrijeme prebacivanja s jednog Sveučilišta na drugo, našla se u sasvim neočekivanoj situaciji.

 -S mukotrpno prikupljenom papirologijom odlučila sam pokucati na vrata dobro poznatoj zadarskoj kompaniji ‘Tankerska plovidba d.d.‘, koja me, da naglasim, na drugoj godini fakulteta odbila za program stipendija uz objasnjenje da sam ženskog roda, a oni ženskim osobama ne dijele navedene stipendije. Prije desetak dana posjetila sam gospodina Nedjeljka Torbarinu, kapetana duge plovidbe, koji sada radi u Tankerskoj plovidbi kao ‘crew manager’, nakon što sam ispunila online aplikaciju za ukrcaj. Predstavila sam mu se i odmah rekla kako bih se željela ukrcati na jedan od brodova tankerske plovidbe kao kadetkinja, te odraditi kadeturu u svojoj, nazovimo ‘domaćoj’ kompaniji. Naravno da sam odbijena, direktno. Uz objašnjenje kako njima nije, citiram: ”Užanca”, primati odnosno ukrcati ženske osobe na brod, objasnila je Petra u svojoj poruci na Facebooku Vlade RH.

Izdvojeni članak

Studenti o feminizmu: Na faksu nema diskriminacije, ali u životu su žene i dalje u podređenom položaju

Slučaj za Pravopraniteljicu za ravnopravnost spolova

U svojoj je objavi, Petra navela niz komplikacija na koje je naišla za vrijeme prikupljanja papirologije koja bi joj omogućila ukrcaj na brod. Potužila se na disfunkcionalan bolonjski sustav kao i na poteškoće sa stipendiranjem.

Od Vlade je dobila i odgovor u kojemu je izraženo suosjećanje s njezinom situacijom te pozivanje na Ustav RH koji nalaže da žene i muškarci moraju imati jednak status te kako se za ovakav problem treba obratiti Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova te da je takav postupak za sve građane besplatan, a po želji i anoniman.

Petrina objava na Facebooku Vlade Republike Hrvatske

Poštovana Vlado Republike Hrvatske,

zovem se Petra Prosenica i odlučila sam Vam se obratiti kako bih Vam predstavila moju, sada već pomalo smiješnu životnu priču.

Prije 6.godina završila sam srednju školu, te sam se, po završetku iste, odlučila upisat jedan ne tako tipičan fakultet odnosno fakultetski smjer za osobu ženskog roda u Hrvata. Upisala sam prvu godinu Nautike i tehnologije pomorskog prometa jer su more i brodovi moje prve i prave ljubavi. Već na samom početku studiranja suočila sam se sa razno raznim preprekama kao i dobacivanjima tipičnim za ove prostore – ”Žena je nesreća na brodu” i sl. No, nisam odustajala od svog prvobitnog cilja. Htjela sam pod svaku cijenu završiti 5. godina navedenog fakulteta te ostvariti svoj san – ‘tući more’ kako se to zna reći u pomorskom žargonu.

No, nakon što sam uspješno položila sve ispite i obranila diplomski rad, započinju moje muke i problemi. Za početak, prvu godinu fakulteta upisala sam na tzv. Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru, te sam se na kraju iste prebacila na isti studijski smjer na Pomorskom fakultetu u Rijeci, upisujući 2.godinu, na jedvite jade iako je tada u fakultetskom obrazovanju u Hrvatskoj već odavno bila uvedena ‘Bolonja’ odn. Bolonjski proces koji bi trebao uvelike olakšavati ovakve stvari. No, nije. Nimalo. Priznata mi je velika većina položenih kolegija ali sam uz iste morala upisivati i razliku predmeta. Što bi, dakako, trebalo biti u najmanju ruku – apsurdno. Upravo radi uvedenog Bolonjskog procesa kojeg sam gore već spomenula. Unatoč svemu, nisam pravila nikakve probleme, položila sam sve dodatne predmete koji su bili potrebni, samo kako bih završila fakultet te se zaposlila u željenoj struci. Nakon završene tri godine prediplomskog studija, obranila sam završni rad te upisala još dodatne dvije godine diplomskog studija.

U listopadu 2014. godine (točnije 20.listopada) obranila sam diplomski rad te se zvanično ‘okrunila’ titulom ”Magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa”. Odmah po završetku fakulteta krenula sam u prikupljanje potrebne papirologije za ukrcaj na brod.

Međutim, formalnim završetkom akademskog obrazovanja počeli su se javljati problemi s izdavanjem uvjerenja za izradu svjedodžbi na koje sam pravo stekla položivši kolegij Sigurnost na moru, kao i pripadajuću stručnu praksu. Kao što je propisano Pomorskim zakonikom, na temelju položenog kolegija Sigurnost na moru, izdaje se uvjerenje o osposobljenosti D2 (Temeljna sigurnost na brodu), D12 (Svjedodžba o osposobljenosti za upravljanje gašenjem požara) i D17 (Svjedodžba o osposobljenosti za rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom osim brze spasilačke brodice).

Nakon podnesenog zahtjeva za izdavanje uvjerenja, koji sam uputila studentskoj službi, izdano mi je uvjerenje za sve ostale programe dopunske osposobljenosti (D6B, D6c, D11, D19, D20) osim gore navedenih, uz objašnjenje da za spomenuta tri programa dopunske osposobljenosti Pomorski fakultet u Rijeci nije u mogućnosti izdati uvjerenje za kolegije koji nisi položeni na istom.

Gotovo ista stvar dogodila se kad sam od Pomorskog fakulteta u Zadru zatražila uvjerenje za izradu svjedodžbi. Njihovo obrazloženje jest da nisu u mogućnosti izdavati uvjerenje studentima koji nisu barem prve dvije godine preddiplomskog studija završili na fakultetu u Zadru. O molbi upućenoj dekanu Pomorskog fakulteta u Rijeci dr. sc. Serđi Kosu raspravljano je na sjednici Fakulteta, no riješiti se uspjelo tek odobravanje ponovnog polaganja ispita uz pedeset posto popusta na plaćanje, s obzirom na to da sam imala status redovnog studenta Pomorskog fakulteta.

Zbog svega sam toga bila prisiljena o vlastitom trošku (i oportunitetnom trošku nemogućnosti obavljanja rada za koji sam osposobljena) ponovno pohađati tečajeve za uvjerenja D2, kojeg sam platila 1425,00 kn (uz 240,00 kn prijave ispita i 70,00 kn taksenih marki), D12 isto tako, a D17 uopće ne mogu dobiti, budući da je za to potrebno završiti barem dvije godine preddiplomskog studija ili odraditi šest mjeseci plovidbe, a koju – iz svega navedenog – ne mogu obaviti.

Sa završenih pet godina Nautike i tehnologije pomorskog prometa, radi različitih pravilnika na oba fakulteta, nisam bila u mogućnosti izraditi pomorsku knjižicu dobrih 5-6 mjeseci, otići na brod, odnosno odraditi kadeturu, niti se zaposliti u struci, a ispite za koje posjedujem dokaze o položenosti sam bila prisiljena polagati iznova i to uza osjetni trošak.

Pisala sam i Ministarstvu pomorstva, Ministarstvu obrazovanja ali nigdje nisam naišla, u najmanju ruku, ni na odgovor. Roditelji su pokušavali doći do ‘poštovanog’ Ministra Siniše Hajdaš Dončić. Ali, bilo je to jedno 500 (minimalno) uzaludnih poziva na čekanju, zauzetih linija i odsutnosti navedenog gospodina. Sve u svemu, ponovno sam platila i položila tečajeve samo kako bih se domogla potrebne dokumentacije te napokon mogla tražiti potencijalnu priliku za ukrcajem.

Nisam htjela medijski eksponirati ovakve sulude stvari koje su mi se događale svo ovo vrijeme, no, kap koja je prelila čašu i koja me navela na ovaj potez (da Vam se obratim) bila je sljedeća – sa mukotrpno prikupljenom papirologijom odlučila sam pokucati na vrata dobro poznatoj zadarskoj kompaniji ”Tankerska plovidba d.d.” – koja me, da naglasim, na drugoj godini fakulteta odbila za program stipendija uz objasnjenje da sam ženskog roda, a oni ženskim osobama ne dijele navedene stipendije. Prije desetak dana posjetila sam gospodina Nedjeljka Torbarinu, kapetana duge plovidbe, koji sada radi u Tankerskoj plovidbi kao ‘crew manager’, nakon što sam ispunila online aplikaciju za ukrcaj. Predstavila sam mu se i odmah rekla kako bih se željela ukrcati na jedan od brodova tankerske plovidbe kao kadetkinja, te odraditi kadeturu u svojoj, nazovimo ‘domaćoj’ kompaniji. Naravno da sam odbijena, direktno. Uz objašnjenje kako njima nije, citiram: ”Užanca”, primati odnosno ukrcati ženske osobe na brod. Iako to nije navedeno nigdje u statutu kompanije.

Zgrožena ovakvim izjavama odlučila sam da ovakvo što neću prešutjeti te smatram da je potrebno ovakve slučajeve objaviti u javnosti kako bi se, nažalost, iznova suočili sa mentalnim sklopom u Hrvata. Iako sam svjesna činjenice da, ukoliko ovo objavite, zatvaram sebi vrata ove kompanije za vijeke vjekova te si možda stvaram neprijatelje, želim da do ušiju javnosti dopre ovakav slučaj, koji vjerujem, nije jedini. Možda ću ovim potezom olakšati nekoj drugoj ženskoj osobi koja će također za sebe izabrati ovakav, nažalost, teži put.

Poštovani nadam se što prije Vašem odgovoru iz razloga što već pomalo gubim svaku nadu te diplomu istog fakulteta više niti ne stavljam u zamolbu za posao. Trenutne zamolbe šaljem za redom sljedeće struke: konobar, asistent prodaje, pomočnik u kuhinji itd. Naravno, nikako ne želim omalovažavati ovakvu vrstu poslova i umanjivati njihovu vrijednost, no smatram da bi trebala dobit priliku raditi u struci.

Srdačan pozdrav!


Petra Prosenica