Nakon što se u raznim medijima, pa tako i na stranicama portala srednja.hr, propitivala iz svih uglova tematika zdravstvenog odgoja na naš mail smo dobili pismo gimnazijalca koji sam sebe naziva N. On je osjetio potrebu da izrazi svoj stav, koji smatra i stavom svoje generacije, te na taj način upozori javnost kako je bitno što misle i oni na koje se uvođenje zdravstvenog odgoja i odnosi.
Pošto je tema zdravstvenog odgoja u zadnje vrijeme jako aktualna, imam potrebu za pisanjem ovog pisma. U medijima se pojavljuju izjave ili Kaptola ili Vlade, a rijetko kad nekog učenika. Učenik sam gimnazije i smatram se objektivnim da o ovoj temi nešto kažem. To mišljenje proizlazi iz razgovora s mojim kolegama koji masovno misle slično, a takvo se mišljenje u javnosti jednostavno ne čuje. Iz razgovora sa svojim školskim prijateljima dobio sam jasan dojam da svi mi želimo uvođenje zdravstvenog, a time i spolnog odgoja, a ne bi li ono, što mi želimo, trebalo biti najvažnije.
Crkva se protivi zdravstvenom odgoju jer on uči o razlikama roda i spola te o pojavi različite seksualne orijentacije, a to učenje se razlikuje od njihovog. Ona uvijek odgovara protivnicima vjeronauka da svoju djecu upišu na etiku, ali zar to nije licemjerno jer se u ovakvoj situaciji protivnicima zdravstvenog odgoja može reći da svoju djecu upišu u katoličku školu.
No, glavno pitanje je, što ako postoje djeca i adolescenti koji žele učiti o ravnopravnosti ljudi, koji misle da diskriminacija nikada nije pozitivna stvar, koji se žele pripremiti za sve životne situacije i koji žele znati brinuti o sebi, ali i o drugim ljudima bez obzira na razlike. I što ako su takva djeca u većini?
Mislim da bi pomoć u tome upravo bio zdravstveni odgoj koji bi djecu naučio o njihovom tijelu, seksualnosti, brizi za zdravlje, ovisnostima i razlikama među ljudima. Zbog toga mislim da Crkva zanemaruje previše pozitivnih stvari koje taj predmet nosi. Mislim da bi svakog čovjeka trebalo rastužiti kad svećenik ili sabornik
naziva ponašanje homoseksualnih osoba neprirodnim, a to su osobe koje bi
trebale braniti ljudska prava i ne kriviti nekoga samo zato što osjeća
ljubav prema osobi istoga spola. Zar se ne uči još u osnovnoj školi da
je priroda sve što nas okružuje?
Crnci su također u manjini, a nitko ih ne proziva neprirodnima. Barem ne danas. Jako me začudili što i djeca koja idu na vjeronauk također misle da se Crkva previše upliće u obrazovanje i svjetovne stvari te daje moralne lekcije, a toliko često čujemo o pedofiliji i velikim novcima među njihovim redovima. Nije li i licemjerno što Crkva javno govori da nam roditelji trebaju imati pravo usaditi ideje temeljene na njihovim idealima?
Mislim da takav odgoj, neovisno o religijskoj pripadnosti, ne želi niti jedna osoba pa tako niti ja. Zdravstveni odgoj bi iz moje perspektive bio pomoćnik pri odgoju koji bi nas podučio više o stvarima koje ne znaju naši roditelji kao što znaju osobe informirane za to.
Moralnost, jednakost i tolerancija bi trebale biti univerzalne i neovisne ljudske vrijednosti. Zar nije bolje da se djeca na vrijeme i na pravi način educiraju o pornografiji, seksualnosti, tijelu, drogama, nego da uče iz iskustva?!
Baš me je jučer rastužila novinarka u središnjem Dnevniku koja se obrušila na izjavu Nenada Stazića da je svemir nastao prije 13,7 milijardi godina. Kako da očekujemo toleranciju, objektivnost i znanje u ovoj zemlji kad se u središnjem Dnevniku govori protiv znanstvenih činjenica, a podupire se katolicizam koji se odlučuje na pisanje nove Biblije pod pritiskom znanstvenih spoznaja skrečući s puta onog iskonskoga kršćanstva.
