U tri i pol mjeseca 150 tisuća bicikala prošlo Zagrebom
Dana 30. svibnja na križanju Vukovarske ulice i Trga Stjepana Radića u Zagrebu, postavljen je brojač dnevnog i godišnjeg biciklističkog prometa. Do danas (17. rujna) je ovom dionicom prošlo već 150 tisuća bicikala, što je prosjek od oko 1400 na dan. Iako ovo dakako nije ukupni biciklistički promet u glavnom gradu, ova frekventna dionica svakako može dati orijentacijski pokazatelje. Iz Sindikata biciklista su nam komentirali zabilježene brojeve te ukazali na to što bi trebalo učiniti da se brojnost ovih prometala na dva kotača dodatno poveća i da vožnja bude ugodnija i sigurnija.
Na križanju Vukovarske ulice i Trga Stjepana Radića u Zagrebu, od 30. svibnja moguće je vidjeti dnevne i godišnje podatke o broju bicikala koji prolaze spomenutom, inače vrlo frekventnom dionicom. Do sada je u tri i pol mjeseca stroj zabilježio 150 tisuća biciklista, što je prosjek nešto veći od 1400 dnevno. Povećanje broja biciklista svakako je uočljivo u glavnom gradu, a sada će se moći barem donekle provjeravati i koliki je konkretno rast, kao i druge biciklističke navike.
Više biciklista radnim danom nego vikendom
Ove dnevne i godišnje brojke komentirali su nam i iz Sindikata biciklista. Navode da su uočili u pojedinim danima i 2 500 prolazaka, što je veliki broj obzirom da se radi mjeri samo jedna, doduše vrlo frekventna staza.
– Treba napomenuti da je prolazaka bilo znatno više radnim danima nego vikendom i u vrijeme godišnjih odmora, što potvrđuje da se bicikl sve više koristi kao sredstvo gradskog prijevoza – za dolazak na posao, na fakultet ili u grad.
Naravno da jedna lokacija nije dovoljna da ustanovi u kolikoj mjeri se Zagrepčani po gradu kreću biciklom, ali praćenje podataka u vremenu će moći donekle dati procjenu trenda, pojašnjavaju nam iz Sindikata biciklista.
No iz Grada su najavili postavljanje još dva pokretna brojača, navode iz Sindikata biciklista pa bi uskoro mogli imati i preciznije podatke o ukupnim kretanjima.
Biciklistička infrastruktura ne potiče nego destimulira korištenje ovog prometala
Obzirom da je brojač bicikala sprava koja košta 190 tisuća kuna, iz Sindikata biciklista navode kako za poboljšanje infrastrukture u gradu očekuju barem osmoznamenkasti iznos.
– Biciklistička infrastruktura u Zagrebu ne potiče nego destimulira porast korištenja bicikla. Zagreb nema pravu mrežu biciklističkih staza, nego još uvijek brojne ‘otoke i otočiće’ – staze koje su nepovezane s drugima ili još gore, fragmente staze koje se prekidaju na svakom križanju.
Takve ‘staze’ očekuju da ljudi kad voze, svakih 30-50 metara siđu s bicikla, otpješače preko zebre i onda nastave voziti, što je potpuno nerazuman zahtjev i dovodi u pitanje samu smislenost kretanja biciklom.
Brojne staze izvedene su na uskim pločnicima tako što je pješacima oduzet dio prostora i tu dolazi do frustracija, konflikata i rizika.
Mnoga mjesta u gradu nisu uopće dostupna biciklističkim stazama (čak ni takvima) nego samo cestom, što korištenje bicikla ostavlja samo spretnim hrabrim ljudima koji prihvaćaju rizik. A djeca i stariji ljudi ili ne koriste bicikl ili voze po pločnicima (bez biciklističke staze) što je protiv propisa i što se sankcionira kaznama od 300 Kn – ne samo u teoriji, iscrpno probleme iznose iz Sindikata biciklista.
Koprivnica i Karlovac najbolje stoje u pogledu biciklističke infrastrukture
Kroz pitanje brojača bicikala, dotakli smo se dakle i pitanja infrastrukture u Zagrebu, namijenjene za vožnju ovim prometalima na dva kotača. U nekim hrvatskim gradovima ona je ipak razvijenija.
– Koprivnica i Karlovac su primjerice znatno bolji od Zagreba, Osijek je sličan kao i glavni grad, a Split iako ima široke ulice i široke pločnike na kojima su planirane biciklistčke staze nema gotovo ni jednu stazu niti parkiralište, pojašnjavaju iz Sindikata biciklista.
Također dodaju koje bi prve korake trebalo izvesti da bi vožnja biciklom bila puno ugodnija i sigurnija.
– Prvi potezi za poboljšanje koji ne koštaju puno su povezivanje svih staza preko raskršća – spuštanje rubnjaka i iscrtavanje biciklističkih prijelaza, uklanjanje barijera sa staza, dovoljna količina kvalitetnih parkirališta i uređenje rada semafora. U perspektivi treba promijeniti prometnu paradigmu i optimizirati protok ljudi kroz gradove, a ne protok automobila.
Trebalo bi, poput razvijenih europskih gradova, povezati sva mjesta u gradu kvalitetnom biciklističkom mrežom kojom bi se mogle služiti sve dobne skupine za sve svrhe kretanja po gradu. To znači i smanjenje prostora za automobile i transformacija gradova u gradove ugodne za život, zaključuju iz Sindikata biciklista.
