Prošlotjedni otkaz Dejana Jovića, redovitog profesora s Fakulteta političkih znanosti, kao savjetnika predsjednika Ive Josipovića zapravo ima snažnu pozadinsku poruku svim hrvatskim studentima. Poruka je kratka, s dugotrajnim posljedicama na istraživački rad studenata i njihovih profesora. Ne isplati se raditi na znanstvenim tekstovima, esejima ili komentarima koji nemaju isti zaključak političara u predizbornoj kampanji.
Ilustracija / Fotografije: Ivan Klindić www.ivanklindic.info i predsjednik.hr
Glavna ideja i konačni cilj akademskih institucija je, ili bi trebala biti, sloboda i pluralizam mišljenja. Svako je u mogućnosti predstaviti svoje teze i stavove, a druga strana ima priliku pobiti ih s vlastitim argumentima. U politici pak postoji mogućnost pokoravanja mišljenju partije, to jest elitnog dijela stranaka koji odlučuju o kreiranju politike.
Studenti ne smiju raditi eseje koji nisu prihvatljivi političarima
S obzirom da Jović predaje na FPZG-u gdje mora studentima ponuditi mogućnost da iznesu i argumentiraju svoje mišljenje pred većim auditorijem, nastao bi popriličan skandal kada on nekome ne bi dopustio da prakticira svoje pravo. Isto tako, nakon otkaza, kako bi on trebao usmjeriti svoje studente, koji studiraju politologiju i novinarstvo, da otvoreno rade na svojim idejama i mišljenjima ako njihov konačni zaključak neće biti jednak političkim interesima u Hrvatskoj?
Student novinarstva koji radi esej pod temom ‘Naslovi tekstova u vrijeme referenduma o neovisnosti‘ ne može više samo tako zbrojiti naslove i napisati da su naslovi bili nastrojeni na jednu stranu, te u određenom postotku huškački prema drugoj. Studentu politologije nije pak ni pametno krenuti raditi temu pod naslovom ‘Analiza politike stranaka prema referendumskom pitanju o neovisnosti‘ jer zaključak bi mogao biti da su neke stranke bile izrazito huškački nastrojene prema protivnicima neovisnosti, što su kasnije i manifestirale tijekom ratnog stanja. Kako bi student novinarstva mogao očekivati posao u PR službi predsjednika, a kako bi se student politologije mogao uklopiti u stranku koja će tvrditi da to nije tako, premda studentu sve piše crno na bijelo.
Poruka predsjednika i bivšeg profesora s Pravnog fakulteta
Predsjednik države ne smije biti član stranke, i kao takav ima mogućnost braniti različita mišljenja koja se pojave na političkom radaru. Josipović je taj zadatak obavljao poprilično uspješno s kadrom savjetnika koji imaju različiti spektar mišljenja od njegovog. Sve do Jovićevog komentara ‘To nije bilo zbog toga što ona doista nije postojala, nego zato što je bila ušutkana neprekidnim etiketiranjem i prijetnjama, od kojih su se mnoge i ostvarile. Nije bilo dovoljno slobode. A nema je ni danas.’
Predsjednikova poruka studentima i profesorima je da se ne bave radovima koji nemaju sretan završetak za političare. Nije pametno istraživati i pisati o temama koje se ne mogu prodati u političkoj areni. Takve teme nisu tržišno opravdane, a još ćete biti dodatno sankcionirani ako ih sprovedete u djelo.
Nije to nikakva novost za hrvatske studente. Kako bi uopće student ekonomije mogao za svoj diplomski rad zaključiti da se trebaju racionilizirati troškovi neefikasne javne uprave, ako predsjednik vladajuće i oporbene stranke ne rade ništa po tom pitanju. Studentu ekonomije je isplativije potrošiti svoje vrijeme na diplomski rad kako da poveća broj ljudi u javnoj upravi. Kada ga profesor upita na čemu temelji svoju hipotezu, on će jednostavno u rubrici prilozi prezentirati novinske izjave vodećih političara koji upravo rade na takvim projektima.
Mlaki odgovor FPZG-a na cijeli slučaj
Predsjednik je svoju poruku poslao, ali što je s FPZG-om?
Novoimenovana dekanica Lidija Kos Stanišić izjavila je za jedan dnevni
list kako se fakultet neće baviti discpliniranjem profesora s obzirom da
je riječ o komentaru, a ne o znanstvenom tekstu u Političkoj misli.
Hoće li FPZG ipak skupiti malo snage te pokazati javnosti kako bi
zapravo debata trebala izgledati? Teško je zamisliti da će fakultet
potaknuti studente da krenu više istraživati temu koja nam je bitna i
nakon toliko godina. Kakvi su bili odnosi za vrijeme referenduma, kako
su novine i ostali mediji opremali svoje priloge te je li postojalo
etiketiranje drugoga kao izdajnika ili agresora, samo su neki od
potencijalnog radova koji su nam potrebni.
Pristojan odgovor FPZG-a bilo bi barem organiziranje okruglog stola
gdje bi sjedili Jović, njegovi istomišljenici i protivnici, a jedna
pozivnica bi trebala otići u smjeru Pantovčaka. S time bi pokazali da se
Fakultet neće uplašiti niti institucije Predsjednika, te bi unaprijed
obranili i ohrabrili sve svoje studente koji žele istraživati o ovoj
temi. Za fakultet je manje bitno u ovom slučaju je li Jovićevo mišljenje
ispravno ili ne, kao što to nije ni tema ovog teksta, nego isticanje
fakultetske slobode izražavanja, bez obzira na ono što se događa u
političkoj areni.
Cijeli komentar Dejana Jovića možete pročitati ovdje.
