Jezično bogatstvo hrvatskih regija neiscrpno je vrelo za različite analize. U određenim povijesnim razdobljima hrvatski su teritoriji bili rascjepkani između više država. Tako su kulturni i civilizacijski utjecaji dospijevali s raznih strana, a na graničnim područjima su se i miješali. Sjevero – zapadni dio bio je pod utjecajem srednjoeuropskog kulturno – civilizacijskog kruga, obalni pod utjecajem mediteranskog, a dalmatinska Zagora i Slavonija pripadali su jugoistočnom. Kroz seriju tekstova obrađujemo jezične posebnosti hrvatskih regija, a na redu je Dalmacija.
foto: Ivan Božić|srednja.hr
Iako je u Dalmaciji prevladavalo čakavsko narječje, seobama koje su uzrokovane turskim nadiranjima, čakavica je potisnuta prema sjevernom dijelu obale, točnije Kvarneru i Istri. Danas je čakavica tek djelomično prisutna u dalmatinskim gradovima i otocima, dok prevladava štokavština. Prisutne su i inačice štokavizma štakavica ili šćakavica. Stanovnici Dubrovnika oduvijek su se služili štokavskim dijalektom i upravo je bogata dubrovačka književnost iz perioda humanizma i renesanse utjecala, da štokavsko narječje bude u osnovi standardnog hrvatskog jezika.
Osim više narječja u Dalmaciji postoje i dva govora obzirom na refleksiju jata, a to su ikavski i ijekavski izgovor. U većini Dalmacije prevladava ikavica, dok se u Dubrovniku i okolici stanovnici služe ijekavicom.
Ikavski govor
Dakle najveći dio dalmatinskog teritorija pokriva ikavica. Ikavski govor, osim Zagreba i okolice zastupljen je dijelom u svim hrvatskim regijama, ali i Hercegovini, Bosni i zapadu Srbije među Hrvatima Bunjevcima i Šokcima. No jedino se u Dalmaciji ikavica primjenjuje kroz cijeli vokabular, dok ga ostali koriste samo u određenim frazama ili riječima.
Jedna od osnovnih karakteristika ikavice je – n završetak u prvom licu prezenta, poput – iden, – dođen, – oden, – siđen i slično.
Ponegdje se u ikavskom govoru u dativu i lokativu množine gubi posljednji vokal – a, pa tako imamo primjere ženam, o muškim, a rijetko se koristi odrična riječica -ne, već se negacija nadovezuje na glagol iz upitne rečenice poput – neman, – nisan i slično.
Karakteristično je za dalmatinski govor i pretvaranje – h u – v kao u primjerima – duvan, – uvo, – juva, a poznato je i gubljenje posljednjeg – h u genitivu množine – lipi’ žena, – stari’ auta, – crni’ očiju.
Česti primjeri dalmatinskih izraza
Talijanizmi u dalmatinskom govoru
Obzirom na povijesne okolnosti, te kulturne i trgovačke veze u dalmatinskom govoru ostalo je mnoštvo talijanskih riječi, koji se koriste u razgovornom idiomu. Mnoge talijanske riječi kroz povijest su dospjele i u hrvatski standard, ali to su uglavnom internacionalizmi odnosno riječi koje su kulturnom posudbom dospjele u više jezika. Talijanizmi su se u dalmatinskom govoru ukorijenili u gotovo svim područjima, a posebno su dominantni u kućanstvu.
kućarin – čajna žličica, škafetin – noćni ormarić, kaciola, kaćola – jušnik, štikadenta – čačkalica, lancun – plahta, kacavida – odvijač, katriga – stolac, koltrina – zavjesa, kušin – jastuk, balanca – vaga.
Hrana i piće u Dalmaciji usko su vezani za podneblje, a kako su Talijani dobar dio povijesti imali upravne jedinice, ali i ostvarivali trgovačke i prometne veze s Dalmacijom ostali su mnogi nazivi u kolokvijalnim izričajima:
brodet, brudet – jelo od kuhane morske ribe sa začinima, marenda – obrok između doručka i ručka, užina, manistra – tjestenina, panceta – slanina s mesom tzv. carsko meso. Za voće i povrće u Dalmaciji uglavnom prevladavaju talijanizmi poput kukumar – krastavac, karota – mrkva, pomidora – rajčica, kapula – crveni luk, balancana – patlidžan. Izdvojit ćemo još kao plodno područje, gdje su opstali talijanizmi u izvornom ili iskrivljenom obliku odjeću i odijevne dodatke, mudante – gaće, šugaman – ručnik, ređipet – grudnjak, botun – puce, gumb, jaketa – jakna, borša – torbica.
Obvezni dalmatinski izrazi za lakše sporazumijevanje na obali
