Prepisivanje na testovima ili ispitima je postalo uobičajeno za većinu učenika i studenata. Prije su se pisali šalabahteri najsitnijim mogućim slovima ili nosili kalkulatore s ispisanim formulama. Danas su te tehnike pale u zaborav jer svi imaju mobitele i smartphone koji podržavaju PDF format ili Microsoft Office.
Srednja škola je u većini slučajeva dio obrazovanja u kojemu učenici izbruse zanat prepisivanja. Iako postoje oni kojima dodatna pomoć nije potrebna, većina učenika i studenata uz sebe imaju popularno zvani šalabahter na koji se djelomično, ili potpuno, oslone prilikom testa ili ispita.
Kako napreduje tehnologija, tako se i metode prepisivanja mijenjaju. Pogledajte kako se prepisivalo u bliskoj prošlosti, a kako se to radi u današnje vrijeme.
www.kakopedija.com
Šalabahteri pisani rukom ili isprintani
U svakom razredu je postojala osoba koja je imala jako lijep i sitan rukopis. Ona je uvijek bila zadužena za izradu originalnog šalabahtera koji je kasnije kopirala polovica učenika ili studenata. Kako više nema potrebe za rukopisnim šalabahterima, ta metoda polako izumire.
U vrijeme kada je svaka osoba posjedovala kućno računalo, materijali za prepisivanje natipkani što sitnijim fontom printali su se i lijepili po dlanovima, rukama, nogama, jaknama, šalovima i slično. Jedino što ste trebali biti spretni i uvjerljivi kako vas izraz lica ili nervozno ponašanje ne bi odali i izazvali sumnju kod profesora.
Djevojke su redovno na testiranje dolazile u haljinama ispod kojih su lijepile šalabahtere, ali su profesori vrlo brzo tome stali u kraj. Vodile su se logikom kako ih nitko neće upitati da podignu haljinu ili suknju, pa se prevarile.
Pisanje po tenisicama, klupama ili digitronima
Pisanje po klupama je uvijek bila najrizičnija tehnika jer učenici nikada nisu bili sigurni hoće li ih razmjestiti ili ne. Stoga se klupa zamijenila ispisanim tenisicama, digitronima ili logaritamskim tablicama.
Po rukama se rijetko kad pisalo jer su svi profesori navikli na tu metodu pa su je najčešće provjeravali.
Unaprijed napisani odgovori
Ovaj način prepisivanja su prakticirali samo iznimno spretni učenici i studenti. Na testiranju predmeta za koji ste znali kako će neko pitanje sigurno biti postavljeno, prethodno se napiše odgovor te se taj papir zamijeni onim na kojem se nalaze pitanja.
Ova je metoda prolazila samo u rijetkim slučajevima te je uspjevala samo pravim maherima. Oni malo nespretniji su napisali odgovore olovkom pa ih obrisali kako bi obrise na testiranju podebljali kemijskom olovkom.
Kemijske olovke s papirom ili nevidljivom tintom
Nove tehnike prepisivanja uvele su se pojavom kemijskih olovaka s umotanim papirom ili s nevidljivom tintom. Profesorima je najviše vremena zadavala nevidljiva tinta, jer kad bi nešto posumnjali to ne bi mogli dokazati. Umotani papir je bio odlična stvar za one nespretnije jer se papir vrlo brzo odmotavao i vraćao u kemijsku olovku prije nego što bi vas profesor uhvati okom.
Slušalice
Slušalice za mobitel su stvar tehnologije i način prepisivanja koji se koristio kod pismenih, ali i usmenih provjera znanja. Ako imate na računu, nazovete kolegu, koji može biti u razredu, ali i izvan njega. Stavite mobitel na nevidljivo mjesto, spustite kosu ili stavite traku kako se ne bi vidjele slušalice i odgovarate bez imalo muke.
Problem je nastao kad su dečki kratke kose u lipnju počeli nositi jakne i kape kako bi sakrili kablove pa su tako profesori i ovu metodu vrlo brzo otkrili.
Mobitel ili iPhone
Danas, i kad biste htjeli, više ne možete kupiti mobitel koji ne podržava PDF format ili Microsoft Office, što je dodatno olakšalo život prepisivača. Rijetko tko danas prakticira ijednu od prethodno navedenih metoda, kada sve skripte i prezentacije mogu prebaciti na mobitel s kojeg vrlo lako pronađu potreban odgovor.
