Radosti cenzuriranja: Knjige i autori koje Vatikan ne želi da čitate
Sveta Stolica stoljećima vodi bitku s hereticima, znanstvenicima i filozofima. Više od 400 godina je na snazi bio Index Librorum Prohibitorum odnosno popis knjiga zabranjenih za čitanje, a aboliran je tek 1966. godine. Prema informacijama koje donosi Reuters, zahvaljujući dobroj volji Vatikana i njemačkim akademicima, Index bi uskoro u cjelosti mogao biti dostupan na internetu.
Ljubiteljima književnosti i svim ostalim znatiželjnicima je mašta zaigrala kad je prije nekog vremena Reuters objavio vijest da se na internetu sprema učiniti dostupnim Index Librorum Prohibitorum, odnosno popis zabranjenih knjiga. Vatikan je odlučio otvoriti svoja vrata grupici od 30-ak njemačkih profesora i znanstvenika pod vodstvom Huberta Wolfa kako bi oni pripremili popis zabranjenih knjiga Rimokatoličke crkve za objavu na internetu.
Od Pavla do Pavla
Index Librorum Prohibitorum datira još iz 16. stoljeća, točnije 1559. godine kada je objavljeno prvo izdanje tijekom pontifikata pape Pavla IV. Puna četiri stoljeća Sveta Stolica je nadzirala cijelo tržište knjiga i procijenjivala adekvatnost i prihvatljivost svih bitnijih publikacija. Tek 1966. godine papa Pavao VI. suspendira Index, a vatikanski list L’Osservatore Romano kasnije iste godine je ustvrdio kako ‘iako je Index prestao biti službeno u uporabi, on zadržava svoju moralnu dimenziju’.
Knjige i autori koji su se našli na popisu Crkva je procijenila opasnim za sebe ili za svoje sljedbenike te ih je cenzurirale. Razne edicije Indexa su sadržavale crkvena uputstva za tiskanje, čitanje, prodaju i cenzuriranje knjiga.
Cenzura prije objave
Sam popis nije bio reaktivne prirode. Katolički pisci su imali mogućnost braniti svoje pisanje i pripremiti novo izdanje s propisanim korekcijama koje je odredila Crkva sa svrhom izbjegavanja zabrane. Ukratko, ideja je bila da se potakne cenzura i autocenzura prije objave.
Posebna se briga u ranijoj fazi vodila o djelima vezanim za crkvenu povijest, teologiju, kanon te moralna načela i poželjno ponašanje. Nešto kasnije cenzori su započeli bitku s ‘hereticima’ i znanstvenicima koji su svojim saznanjima narušavali pomno zidanu viziju svijeta po Bibliji.
Četiri tisuće razloga
Nakon što se razmahalo prosvjetiteljstvo u Europi Vatikan se našao pred prvim velikim intelektualnim izazovom. Sve je više djela trebalo zabraniti, a ‘heretici’ su nicali kao gljive poslije kiše. Zabilježeno je kako su knjige, proglasi i manifesti zabranjivani iz više od četiri tisuće razloga. Najučestaliji su hereza, moralna nepodobnost i seksualna eksplicitnost.
Što se tiče isključivosti, vatikanski cenzori su zabranjivali pojedina autorska djela dok su pojedini pisici poput bili potpuno neprihvatljivi za crkvene svjetonazore te su njihovi čitavi opusi pronašli svoje mjesto u Indexu. Osim autorskih djela znanstvenika, filozofa, biologa i književnika nepoželjnima i štetnima su ocijenjene i brojne verzije Biblije. Zanimljivo je da se na primjer Marx i Darwin nisu nikada našli na ILP-u.
Popise zabranjenih autora pogledajte ovdje, a širi iako ne potpun popis možete naći na ovom linku.
