Sva su prva iskustva stresna. Prvi posao je možda i najstresnije među njima. Do posla je danas posebno teško doći, ali i kada se dođe ne teče baš med i mlijeko. Donosimo osam faza kroz koje ćete sigurno proći na prvom poslu!
1. Nakon razgovora: Oduševljenje
Ideš kući s drugog kruga razgovora, ali ti se baš i ne ide doma. Dobio si posao. Malo si od stresa oznojio drugu najbolju košulju koju imaš (prvu si ispucao na prvom razgovoru). Po glavi ti kao rojevi pčela leti bezbroj misli. Najviše o prvoj plaći.Sve ti se tamo sviđa. I ured i ljudi. Zamišljaš nevjerojatne priče o uspjehu u toj firmi. Ponosan si na sebe. Počinješ za pet dana. Počinješ trošiti kao da si već dobio prvu lovu.
2. Prvi dan: Trema
Noć prije prvog radnog dana ne spavaš. Nova odjeća je oprana i posložena na stolici. Nakon tek četiri sata nemirnog vrpoljenja po krevetu ustaješ. Moraš iz stana izaći tek za 2 i po’ sata. Imaš vremena da doručkuješ, popiješ dvije kave i ulickaš se do savršenstva. Dolaziš na posao prerano.
3. Prvi tjedan – Ushit
Spavanje ti se unormalilo, ali na posao i dalje dolaziš prvi. Više ne doručkuješ doma već na putu do posla. Na radnom mjestu šutiš i radiš. Trudiš se oko svake sitnice. Svaki interni mejl profesionalno oslovljavaš, svaku tablicu i svaki tekst lickaš do savršenstva. U sebi vodiš račun o tome tko u uredu najviše radi i trudiš se da to budeš ti. Šef te pohvali za neku nebitnu sitnicu, a ti si te riječi vrtiš u glavi 300 puta na dan. Na kavama pričaš o firmi, šefu, kolegama. Dosadan si ljudima.
4. Treći tjedan : Pad
Prestaješ dolaziti baš prvi na posao. Ne kasniš, ali nisi prvi. Ispucao si sve košulje koje imaš pa je došao i dan kada si obukao običnu majicu na posao. Kronično si neispavan jer ti se bioritam još nije privikao na novi režim. Sada to i osjećaš. Doručak iz pekare nosiš na posao i jedeš za stolom. Dopuštaš si da tu i tamo provjeriš Facebook i portale. Odeš i na puš pauzu s tajnicom jednom na dan. Šef ti prigovori za neku banalnu grešku. Osjećaš se loše zbog toga. Na puš pauzi ga imitiraš pred tajnicom.
5. Peti tjedan : Ufuravanje
Još i novi u firmi, ali više te tako ne tretiraju. Tamo si već više od mjesec dana i naviknuli su se na tebe. Ideš na dvije puš pauze na dan. Sad ti je tek jasno da se plaća dobije do 15. u mjesecu. Malo si u besparici. Računao si da ćeš odmah nakon 30 dana dobit lovu. Još se jako trudiš biti dobar prema kolegama, ali si se ipak s jednom kravom uspio pokačiti oko tonera i sad te nervira sve što radi. Mrziš ju.
6. Sedmi tjedan : Plaća
Već tjedan dana manijakalno provjeravaš stanje računa da vidiš jel’ sjela. Već si u glavi odigrao bijesni otkaz koji daješ šefu. Sedmi tjedan provjeravaš stanje i vidiš da je lova sjela. osjećaš nevjerojatan adrenalin. Bogat si. Osjećaš grižnju savjesti zbog svega što si uglavi izrekao šefu: Vodiš curu na večeru. Kupuješ odjeću. Plaćaš kaznu u knjižnici. Razmišljaš o kupnji plejke 4 na rate. Ponovno se trudiš na poslu kao prvi tjedan.
7. Deseti tjedan: Razočaranje
Prvu plaću si potrošio u dva tjedna. Ponovno si bez kinte. Zar je to to, misliš si. Jesam li zbog toga radio? Toliko se mučio? Na posao dolaziš među zadnjima. Prvih pola sata jedeš doručak, piješ kavu i surfaš. Ideš na četiri puš pauze. Još uvijek sve stigneš napraviti, ali štediš na detaljima. Svako jutro razmišljaš o tome da nazoveš i praviš se bolestan, ali to nikada ne napraviš.
8. Dvanaesti tjedan : Prihvaćanje
Ufuro si se. Posao odrađuješ zatvorenih očiju. Jasno ti je da tvoj rad vrijedi više, posebno kad se trudiš, ali se tješi da bolje išta nego ništa. Uzimaš svoje male osvete poput šest puš pauza na dan, malo produženog ručka, obavezne velike nužde od pola sata. Prvih i zadnjih pola sata na poslu ne radiš ništa. Opet stigneš sve, ili bar dovoljno da ne ispadne da zabušavaš. Malo ti je muka kada shvatiš da ćeš vjerojatno raditi osam sati na dan sljedećih 40 godina. Ako budeš imao sreće. Tetoviraš si ‘Bolje išta nego ništa’ na podlakticu.