‘Hoću raditi, a lijepa naša vezala mi je ruke i samo mi krade vrijeme’
Pravo na korištenje mjere stručno osposobljavanje za rad imaju osobe koje su u evidenciji nezaposlenih više od 30 dana, a manje od četiri mjeseca. Osobe koje su na burzi između četiri i šest mjeseci to pravo nemaju, da bi ga ulaskom u šesti mjesec nezaposlenosti ponovno stekle. Zbog tih pravila mlada prvostupnica Martina, kojoj je stručno osposobljavanje i polaganje državnog ispita obavezno, već više od pola godine ne može započeti s radom. Ovo je njena tužna priča, ali i priča koju proživljavaju njeni vršnjaci.
Foto: Srednja.hr
Od ljetos se mjera stručno osposobljavanje provodi se u okviru dva projekta: Provedba aktivne politike zapošljavanja za mlade i Provedba aktivne politike zapošljavanja za dugotrajno nezaposlene mlade. Prvi projekt uključuje ciljanu skupinu Mlade nezaposlene osobe u dobi 15-29 godina, u registriranoj nezaposlenosti najviše do 4 mjeseca (što se procjenjuje danom prijave na mirovinsko osiguranje tj. u trenutku odobrenja zahtjeva te početka sama mjere također), a drugi projekt Mladi do 25 godina u evidenciji dulje od 6 mjeseci te mladi do 29 godina u evidenciji dulje od 12 mjeseci.
Da, pojednostavimo: da bi stekli pravo na korištenje mjere stručno osposobljavanje, mladi na burzi moraju biti minimalno 30 dana, a manje od 4 mjeseca.
Sve do šestog mjeseca više nemaju pravo na mjeru. Ulaskom u šesti mjesec, ponovno mogu koristiti mjeru. Tako nastaje ‘rupa’ od dva mjeseca u kojoj mladi ne mogu ništa doli sjediti kod kuće nezaposleni.
Da je to ogroman problem, svjedoči priča Martine, mlade prvostupnice medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Na burzi od kolovoza
Martina je završila fakultet, sve je obaveze ispunila u roku u srpnju prošle godine. U tom trenutku došlo je vrijeme da zaboravi na sva studentska prava i povlastice: izgubila je mirovinu koju je naslijedila od pokojnog oca, pravo na stipendiju, subvencioniranu prehranu i besplatno dopunsko osiguranje.
Kako zakon nalaže, diplomanti njene struke moraju odraditi stručno osposobljavanje i položiti državni ispit, kako bi uopće mogli dobiti licencu za rad. Martina je svoje stručno osposobljavanje silno željela započeti, međutim do dana današnjeg, država ju u tome sprječava. Diplomirala je pred više od pola godine i još uvijek je na burzi i čeka svoju priliku.
– Došlo je vrijeme da se prijavim na stručno osposobljavanje i zaradim neki svoj novac, barem onoliko koliko će mi biti dosta da si otplatim stanarinu jer moram živjeti u drugom gradu, režije i da mi nešto ostane sa strane. Diplomirala sam među prvima u želji da čim prije odradim stručno osposobljavanje i odradim još dvije godine faksa. Odmah sam se 1.8.2016. godine prijavila na Hrvatski zavod za zapošljavanje te sam se prijavila na prvi otvoreni natječaj i dobila posao od strane poslodavca, no falilo mi je dva dana do ispunjenja 30 dana koja moram ‘odležati’ na zavodu, prisjeća se Martina.
S time se pomirila, kaže, ipak posljednju riječ ima zakon. Novi natječaj je s nestrpljenjem očekivala, a usput je radila neke manje povremene poslove kako bi si zaradila za život. Novi natječaj za koji je ispunjavala uvjete bio je objavljen 11. studenog, skupila je dokumentaciju i prijavila se. S poslodavcem je potrebne ugovore potpisala 16. prosinca, a papiri su u HZZ stigli 27. dana istog tog mjeseca.
Rupe u zakonu
I tek što se poveselila da napokon kreće raditi, za Martinu je uslijedilo novo razočarenje – njen zahtjev ponovno je odbijen! Razlog: ona je u trenutku dostave dokumenata u HZZ bila u skupini koja je na zavod prijavljena više od 4, a manje od 6 mjeseci.
– Ne moram niti govoriti kakvo je to razočaranje bilo. Zvala sam sve moguće ispostave HZZ-a i tražila objašnjenje, neki su me samo mrtvi hladni preusmjeravali na druge brojeve, da bi mi neki rekli da mi tu informaciju ne mogu dati. Nigdje odgovora i nigdje pomoći. Zašto me HZZ ponovno odbio? Upravo zato što imaju užasno ‘dobro’ uređeni zakon koji očito ima namjeru čim više ljudi ostaviti na birou da čekaju neke bolje dane bez kune u džepu. Pravo na SOR imaju osobe koje su na zavodu duže od 30 dana u rasponu od 15-30 godina, no manje od 4 mjeseca, kao i osobe koje su mlađe od 25 godina, a na birou su prijavljene duže od 6 mjeseci i posljednje osobe do 29 godina koje su prijavljene duže od 12 mjeseci, objašnjava Martina.
U njenoj je glavi to potaknulo niz sasvim logičkih pitanja, ali niti na jedno nema logičnog odgovora. Takav je zakon i nitko joj ne može pomoći.
– A što je s osobama kojima su u vrijeme zaprimanja upita za posao bile više od 4, a manje od 6 mjeseci na zavodu? Ništa. One jednostavno ne mogu dobiti posao i bit će negativno ocijenjeni za bilo koji natječaj. A jesu li oni krivi što protokol obrade zahtjeva od poslodavca do HZZ-a ide sporo? Jesam li ja kriva što sam na zavodu u trenutku kada su oni dobili papire od mog poslodavca bila 4 mjeseca i 27 dana, odnosno 27 dana više? Jesam li kriva što sam se našla baš između 4 i 6 provedena mjeseca na zavodu? I samo zato nemam pravo na rad i na svoje obrazovanje, pita se Martina.
‘Ljudi idu tamo gdje će im država dopustiti da zarade za kruh’
Smatra kako posla ima i poslodavci traže osobe za stručno osposobljavanje, ali su nevjerojatni zahtjevi koje mladi moraju ispuniti da bi im se omogućilo takva, danas gotovo jedina vrsta zaposlenja.
Veliki je problem, ističe Martina, što se ponovno mijenjaju pravila, pa ako se sada prijavi na neki natječaj, do njegova zaključivanja možda više uopće neće zadovoljavati sve uvijete.
– Čitala sam o mnogo različitih problema s HZZ i njihovim zakonima i sustavom. Sramota. I onda će se političari pitati zašto ljudi odlaze iz ove države. Ljudi idu tamo gdje će im država dopustiti da zarade za kruh, naravno da neće ostati ovdje gdje se mogu samo boriti s vjetrenjačama pokušavajući ukazati da nešto ne valja u cjelokupnom sustavu. Hoću raditi, borim se za sebe i svoje obrazovanje, želim napredovati, a lijepa naša vezala mi je ruke i samo mi krade vrijeme, 7 mjeseci u kojima sam već mnogo mogla postići vezano za svoju struku i mnogo toga naučiti. Tko će meni vratiti ili platiti to izgubljeno vrijeme? Nitko. I to je svakom drugom studentu nakon završetka faksa dobrodošlica u svijet odraslih, zaključuje Martina.
