Slovenci su čudo! Što ih više pljuješ to se jače smiju

A- A+

22. svibnja 2012.

Novosti

Aldo Franičević

A- A+

Svi koji su gledali Seinfelda čuli su za stand up komediju. Iako uglavnom skriveni od očiju javnosti, u Hrvatskoj egzistira i radi čitav niz Jerryjevih kolega. Usprkos neupitnoj kvaliteti, ta je scena kod nas donedavno imala sličan tabu-status, kao što to imaju porno filmovi s morskim životinjama u glavnim ulogama. Upravo zbog toga ovu priliku koristimo da vas s hrvatskim stand up krugovima upoznamo iz perspektive najmanjeg komičara na Balkanu kako Tina Sedlara nazivaju u njegovu klubu.

ezadar.hr

Sedlar je netom nakon prestanka natjeravanja lopte po zagrebačkim travnatim terenima otkrio stand up. Bila je to ljubav na prvi pogled. Ovaj mladić, nizak rastom, ali velik duhom jednostavno nije odolio čarima hrvatske humoristične scene. S obzirom da ne zazire od izazova i šale na vlastiti račun, goloruk je krenuo krčiti svoj put prema vrhu domaćeg stand up-a. Pogledajte što je budućeg pedagoga s Volovčice i bivšeg nogometaša s Ravnica tamo dočekalo.

Otkud ideja da se baviš sa stand upom?

Sasvim slučajno. Dvojica prijatelja su imali kartu viška i poveli su me u Vlašku u Studio smijeha. Kroz dva sata sam se tako zabavio da sam izgubio sve predrasude koje sam imao prema hrvatskom humoru te sam shvatio da je stand up nešto više od pričanja viceva.

Poželio sam se okušati u tome, ali imao sam strah od javnog nastupa. Bio sam uvijek razredni šaljivđija, no mogao sam se opustiti u društvu u kojem sam se osjećao sigurno.

Kako si prevladao prirodnu stidljivost i napokon se popeo na pozornicu?

Pustio sam da malo vremena prođe. Dva, tri mjeseca sam odlazio u Studio smijeha. Gledao sam i pokušavao skužiti kakav stil prolazi. Kad treba ići punch, kad ide fora, a kad treba malo duže pričati na uvodu. Analizirao sam stilove.

Tad sam čuo za Open mic koji se održavao svaki tjedan u Purgeraju i na kojem su se amateri mogli okušati. Dva sam mjeseca imao tekst napisan i vježbao u nadi da će trema proći. Ali nije. Tek kad su me prijatelji stvarno stisli stisnuo sam petlju i pokušao.

I kako je izgledao prvi nastup?

Taj prvi nastup ne da se opisati. Tresle su mi se ruke, usta su mi se osušila, glas mi je pucao. Cijeli sam drhtao. Ipak publika se smijala. Pobjedio sam na tom Open micu i dobio priliku nastupati sa profesionalcima. Nakon toga sve sam to par puta ponovio i imao sreću da su me prepoznali kao talent.

Imaš li takvu tremu i danas?

Apsolutno. Imam tremu prije svakog nastupa. Ipak nije to isti onaj osjećaj. Na početku je to strah od neuspjeha, a sada me pere ono pozitivno uzbuđenje pred izlazak na scenu. Jedva čekam izaći gore. Kad prođe prva fora, kad čuješ prvi smjeh onda je sve lako.

Je li ti se ikada dogodilo da si posve zakazao odnosno da ti je publika ostala hladna?

Jednom. I to na Open Mic večeri. Došlo je desetak ljudi, a ja sam bio stvarno nepripremljen. Opustio sam se. Tekst je bio novi i napisan preko volje jer sam ga shvatio kao obvezu.

Došao sam gore s papirima i ono, pogledaš svako malo, šuškaš sa šalabahterima tako da je ispala čista katastrofa. I ono, ljudi te gledaju. Ne smiju se. Ti si gore i misliš si OK vrijeme je da siđem, dok ne počnu letjeti boce ili nešto gore.

Ipak mislim da to svatko treba proći. Jedan odvratan osjećaj. Najteže mi je bilo izaći na pozornicu sljedeći put. Od tada svaki tekst prođem deset – petnaest puta da se više nikad ne bih našao u takvoj situaciji. Shvatiš da nisi baš toliko dobar i da se moraš svakom novom tekstu potpuno posvetiti.

Koja je publika najbolja?

Sad ovo će biti možda nekima čudno i smiješno, ali Slovenci su sjajni. Čim počneš pričati oni te gledaju ono daj me molim te me nasmij, dok ovi domaći naši purgeri imaju dosta često stav ono ajd đubre ajd da te vidim možeš li me nasmijati, ali obično i njih uspijemo dobiti.

Je li kod Slovenaca prolaze fore o Sloveniji?

Apsolutno. Oni vole da se pljuje po njima. To je nešto nevjerojatno. Što se više udara po Sloveniji, to se oni jače smiju.

Hrvatski komičari kada dođu u Sloveniju pričaju na hrvatskom, šale se na račun Slovenije i oni se smiju. A slovenski komičar dođe kod nas priča hrvatski, ali i sprda se na Sloveniju.

stand up.hr

Jesi li ikad doživio ono neugodno dobacivanje kao u filmovima?

Imali smo takvih situacija. Nedavno je jedna čudna baba tijekom cijele večeri gnjavila komičare, razgovarala i dobacivala kao da je na kavi s frendicama. Kad je čak ni spuštanja nisu umirila onda su je sa stolicom iznijeli iz sale.

Znači ne događa se često?

Pa ne, ali imao sam jednu dobru anegdotu. Natupao sam u staračkom domu i s obzirom da stand up stvarno zahtjeva slobodan govor bez ograničenja, pa čak i psovki i sočnih usporedbi bilo je dosta teško prilagoditi toj publici

Mene su poslali tamo jer imam kao najčišće tekstove. Izađem tako pred 50 starčeka i krenem pričati onako fine stvari i oni su se čak i nešto smijuljili u početku, ali negdje oko pola nastupa jedan se deda zaviče dajte neku muziku.

Mislim nije to nešto što često doživljavamo. Ako je netko fakat loš onda mu znaju vikati siđi dolje i slično, ali komičar to uglavnom prepoznaju sami i siđu prije nego se to dogovori.

Otkud ti ideje za fore?

Ideje možeš crpiti stvarno odasvud. Od nečeg što vidiš na cesti do internih fora koje prilagodiš publici. Ipak interne fore su dosta opasne, jer lako upadneš u zamku. Ipak najdraže su mi fore na vlastiti račun.

Imaš li nekog uzora?

Meni je recimo Kevin Hart najdraži. Isto je mali ko i ja, samo je crnac. Ali u mraku smo isti. Sličan nam je stil, obojica se šalimo na svoj račun.

Pred koliko si najviše ljudi nastupao?

Mislim da mi je 200-ak ljudi maksimum bio. To je lakše nego nastupati pred 20, jer ako se od tolike mase nasmije 30 posto njih ponese i ostale. A ako je mala publika onda su uvijek u opasnosti da ljudi ne dijele tvoj smisao za humor.

Koliko se može zaraditi od komedije?

Definitivno se dobije fina lova, lijep je to novac. Nekoliko je nastupa mjesečno, ali ne može se živjeti samo od toga. Dobro je što su nastupi navečer i može se stand up kombinirati s nečim drugim. Ali evo da usporedim igranje u 4.HNL i stand up, od komedije se bolje živi.