Kreativni nered

Dokaz osobite pismenosti intelektualno nepodobnih gimnazijalaca, ili skraćeno – DOPING. Školski list osebujnog imena već je 20 godina svojevrsni zaštitni znak II. gimnazije u Zagrebu. Upravo ove školske godine objavljen je jubilarni, 20. broj. Tako je DOPING, gledano u godinama, prerastao svoje čitatelje iz II. gimnazije pa smo odlučili provjeriti u čemu se krije tajna njegova uspjeha i dugovječnosti.

DOPiNG iz Križanićeve 4 već dva desetljeća pokazuje put nekim izgubljenim klincima
Časopis DOPiNG | foto: Paula Hađur

Igrom slučaja, nedavno mi je u ruke došao novi, jubilarni 20. broj školskog lista DOPING, II. gimnazije u Zagrebu. Osim činjenice da se radi o jubilarnom broju, moje oduševljenje bilo je tim veće jer sam i sama nekoć pohađala II. gimnaziju i u srednjoškolskim danima bila vjerna čitateljica DOPING-a. Čitao se DOPING na hodnicima, pod nastavom ispod klupe, a curke su naveliko škicale maturanate čije su fotke objavljivane generacijski svake godine.

Od zadnjeg DOPING-a koji sam čitala prošlo je osam godina, došli su neki novi klinci, novi profesori, DOPING se tiska na kvalitetnijem papiru, no i nakon mog višegodišnjeg odmaka od srednje, učenici svih razreda još su uvijek alfa i omega ovog školskog lista – oni ga uređuju, grafički oblikuju, pišu tekstove... S velikim zadovoljstvom vratila sam se u Križanićevu 4 i popričala s dežurnim 'krivcima' koji stoje iza DOPING-a.

DOPiNG iz Križanićeve 4 već dva desetljeća pokazuje put nekim izgubljenim klincima
Naslovnica jubilarnog DOPiNG-a

Grozna ekipa iz zadnje klupe zaslužna za bravure u prvom broju

Za početak, vraćamo se 20 godina unatrag, kada je izašao prvi broj. Mia Vrbanac Užarević, tada učenica II. gimnazije, bila je među osnivačkom ekipom DOPING-a. Vrbanac Užarević danas je, pak, profesorica engleskog i njemačkog jezika u – II. gimnaziji.

- Ideju za školski časopis dao nam je profesor engleskog Jakov, više se ni ne sjećam kako se prezivao. Rekao je da bismo mogli pokrenuti školski list i tražio je dobrovoljce. Moj razred je bio jako osebujan po ponašanju, ali i zainteresiran za svakakve akcije u i oko škole, tako da smo ideju objeručke prihvatili i priključili se radu na časopisu, prisjeća se Vrbanac Užarević. Bilo je tada, kaže, i drugih škola koje su imale svoje časopise, no htjeli su biti najbolji, najduhovitiji, najprogresivniji. S ponosom naglašava da je legendarni Zloroskop, sa zadnje stranice prvog broja, napisala s kolegicama Tanom Morić i Anjom Piljek.

- Grozna ekipa iz zadnje klupe. Dobro smo se zabavljale a Zloroskop mi je i danas stvarno smiješan. Priprema prvog broja tekla je glatko sve dok nije trebalo sve to pripremiti za tiskanje. U to doba nisu postojali svi ovi programi za grafički dizajn i računala su bila dosta rudimentarna. Sjećam se da je dečko koji je bio glavni informatičar radio cijelu noć, priča nam profesorica Mia i dodaje kako je tadašnji DOPING bio grafički puno jednostavniji, no, kako kaže, čini joj se da su pisali malo angažiranije tekstove.

Tako su popratili i prosvjed za Radio 101.

- Bili smo dosta buntovni pa smo to htjeli pokazati u svakom pogledu. No, to su bila drukčija vremena. Iako, mislim da i danas u društvu ima jako puno problema o kojima bi se trebalo više pisati, za koje bi trebalo zainteresirati mlade, zaključuje jedna od osnivačica DOPING-a, a danas vjerna čitateljica.

'Trudimo se proširiti horizonte cijeloj školi'

Nakon pogleda 20 godina unatrag, vraćamo se jubilarnom broju. Impressum me odveo do Paule Hađur, učenice 4.a razreda, ujedno i odgovorne urednice DOPING-a. Paula je urednica od ove školske godine, no od prvog razreda sudjeluje u radu u DOPING-u. Kako nam kaže, DOPING i kolege s kojima surađuje pomogli su joj u tome da razmišlja 'izvan kutije'.

- Uređivanje DOPING-a ne utječe previše na moje ostale obveze jer je to nešto što volim pa mi je isplativije potrošiti tri sata na pisanje članka nego gledati u prazno. Uvijek mi je drago vidjeti bilo koga u školi s DOPING-om u rukama jer se cijela redakcija stvarno maksimalno trudi proširiti horizonte cijeloj školi. Pa ako samo jedan razred u cijeloj školi ne misli da je DOPING samo petnaest kuna bačenih u vjetar, ja sam prezadovoljna, priča nam Paula.

Teme za broj im se dodjeljuju proizvoljno. Svatko slobodno bira svoju temu, a Pauli se upravo sloboda u pisanju i osmišljavanju tema najviše sviđa u DOPING-u. No, misli kako se DOPING, unazad par godina, previše uozbiljio.

- Moram priznati da malo nedostaje opuštenosti. Imam osjećaj da smo se polako počeli gubiti u svim uvjetima koje moramo zadovoljiti za određena natjecanja što smatram greškom jer je to produkt našeg truda i mislim da bi se trebao cijeniti, kakav god da je, kaže Paula koja će najesen upisati novinarstvo. Zasluge za ljubav prema pisanju pripisuje upravo DOPING-u koji smatra bitnim segmentom II. gimnazije jer, kako kaže, može pokazati put nekim izgubljenim klincima poput nje.

Jubilarni DOPiNG
Ovogodišnji, dvadeseti broj DOPING-a izašao je na 40 stranica u rođendanskom ruhu pa tako naslovnicu krasi - rođendanska torta. Sami sadržaj broja podijeljen je u četiri rubrike: Osovine, Cooltura, Hodnik i Fotogalerija. Tema rođendanskog broja je, dakako, prvi broj DOPING-a od prije 20 godina. Osim ove priče o, kako kažu u DOPING-u, rasvjetljavanju tog zaboravljenog razdoblja hrvatske povijesti, broj donosi čak tri intervjua. Prvi je s Filipom Mayerom, studentom 2. godine ADU-a, ujedno i glumačkom zvijezdom u usponu. Tu su i intervjui sa zagrebačkim bendom Channel te pjevačicom Ivanom Husar. Ističe se i tekst 'Tko je tu neodgojen' o ponašanju starih i mladih u zagrebačkom javnom prijevozu, zatim tekst koji je učenik Lovro napisao kao kazneni esej kod prof. Juke zbog ometanja na satu te čak tri putopisne reportaže - iz Indonezije, Berlina i Pečuha. Zadnje stranice DOPING-a već tradicionalno krase razredne fotke maturantica i maturanata.

Zvijezda u sjeni sa sto radnih sati oko novog DOPING-a

Prema Paulinim riječima, DOPING-ova prava zvijezda 'iza zastora' jest grafički urednik Jakov Vranković, inače učenik 3.e razreda. Jakov, u dogovoru s Paulom, brine o samom izgledu DOPING-a, a imamo i informaciju da je pola zimskih praznika utrošio baš na grafičko oblikovanje DOPING-a i pripremu za tisak. Došli smo, naravno, i do Jakova, koji je od prošle školske godine grafički urednik.

- Svake godine grafički urednici se trude da DOPING bude što suvremeniji i vizualno zanimljiviji čitateljima. Tako mi je ove godine cilj bio da iza oblikovanja postoji i poruka. Na primjer, logo ovogodišnjeg broja bio je zamišljen tako da jedino malo slovo "i" u naslovu "DOPiNG" simbolizira informacije koje školski časopis prenosi, dok je uzak razmak između slova inspiriran svrhom časopisa, a to je povezivanje učenika naše škole, pojašnjava nam Jakovu svoju grafičku viziju.

Radi u programu Adobe InDesign, a konkretno, za posljednji broj utrošio je otprilike 100 sati rada u programu kako bi se časopis naposlijetku mogao slati na tiskanje. Kao jednu od najvećih prednosti rada u DOPING-u ističe apsolutnu slobodu u kreativnom stvaralaštvu, a posebno je zahvalan svom prethodniku, Domagoju Buiju.

- S obzirom da nisam imao prijašnjeg iskustva s dizajniranjem časopisa niti uopće iskustva s radom u InDesign programu, Domagoj mi je bio najveća pomoć i od srca mu zahvaljujem. Imao sam sve njegove savjete na raspolaganju, priča nam Jakov o međugeneracijskoj pomoći i podršci u DOPING-u. Priznaje da je posao grafičkog urednika ipak ponekad težak, no rad na DOPING-u predstavlja mu neprocjenjivo iskustvo i veliku životnu školu.

Ne odustaju od Lidrana, iako ih redovito zaobilaze

Iako u potpunosti produkt učeničkog rada, koordinaciju oko izrade broja i pripremu za grafiku 'nadgleda' profesorica Ivana Plazonić, voditeljica projekta. U razgovoru nam odmah ističe kako je ponosna na redakciju jer u njoj sve rade učenici, od tekstova do grafike i prodaje.

- Doping je mala i zanimljiva redakcija, svi su dobrodošli i svi se mogu uključiti tako da nemamo fiksan broj članova, otprilike nas je desetak stalnih. Na prvim sastancima u rujnu dogovorimo se oko teme broja i razgovaramo o temama, priča profesorica Plazonić i posebno hvali rad urednika, bivših i sadašnjih. Kaže kako prethodna urednica Bruna Tomšić danas studira novinarstvo u Engleskoj, a bivši grafički urednik Domagoj Bui na studiju je dizajna.

Ističe kako ih, kao redakciju, prepoznatljivima čine upornost i dobra energija. Tako već godinama ne odustaju od Lidrana, iako ih redovito zaobilaze.

- Prednost daju školama u kojima grafiku odrađuju profesionalni studiji i dizajneri, a profesori su često koautori ili čak i sami autori članaka. To je pristup s kojim se naša redakcija nikako ne slaže jer smatramo da školske novine trebaju biti odraz rada učenika, njihovih interesa i ambicija, kaže Plazonić i naglašava da bi bilo dobro kada bi kritriji za uspješnost na Lidranu išli u tom smjeru.

Jedan od zaštitnih znakova Druge

Uz muke po Lidranu, ove su se godine našli i u neizvjesnoj situaciji što se tiče financija pa je tako u jednom trenutku bilo upitno samo tiskanje DOPING-a, no kako nam kaže grafički urednik Jakov, i taj su problem zajedničkim snagama riješili.

Uz debatni klub Bušmani i dramsku skupinu, DOPING je zasigurno jedan od zaštitnih znakova II. gimnazije. Generacije učenika u posljednjih 20 godina, uz trenutak prisjećanja, sigurno će potvrditi kako su tijekom četiri srednjoškolske godine u Drugoj, svake nestrpljivo čekali izlazak novog DOPING-a. Iako je samo ime lista nepretenciozno i govori o 'osobitoj pismenosti intelektualno nepodobnih gimnazijalaca', sami učenici (bivši i sadašnji) koje je DOPING jasno usmjerio u kasnijim fakultetskim izborima, govore o velikoj vrijednosti velikog i vrijednog projekta iz Križanićeve 4.

Sretan 20. rođendan, DOPING!

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.