Film zagrebačkog studenta produkcije, bogato nagrađen u Berlinu
Ivan Kelava (26) student je produkcije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, koji je svojim vizionarskim filmom ‘Košnice’ obišao festivale diljem svijeta. Njegov uradak zapravo je kooprodukcija pet dramskih akademija, odnosno jeruzalemske, praške, londonske, kölnske te zagrebačke. Prošli tjedan je mladi producent nagrađen za film u Berlinu, gdje mu je GWFF (Društvo za zaštitu filmskih i televizijskih prava) uručilo priznanje ‘Discovery’, uz koje ide i novčana nagrada od 4,500 eura. O filmskim počecima, perspektivi zanimanja te načinu na koji će zarađeni novac potrošiti, govori nam sam Ivan Kelava.
Foto: srednja.hr
Student produkcije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Ivan Kelava, kojemu je na fakultetu preostala samo obrana diplomskog rada, prošli je tjedan u Berlinu nagrađen kao producent filma ‘Košnice’. Priznanje ‘Discovery’ mu je uručilo GWFF (Društvo za zaštitu filmskih i televizijskih prava). Spomenuti film je već obišao preko 20 festivala diljem svijeta, a u travnju će biti predstavljen i na festivalu u Palm Beachu na Floridi. Trenutno Ivan priprema i dva nova filma, a u jednom od njih igra i proslavljeni hrvatski glumac Rene Bitorajac.
Ivanova veza s filmom počela još u petom razredu osnovne škole
Mladi filmski producent dolazi iz slavonskog mjesta Gunja, gdje je napravio svoje prve korake vezane za režiju, snimanje i produkciju. U sklopu škole je djelovao, a i danas djeluje SKIG (Studio kreativnih ideja Gunja) u kojem su se mnogi osnovci i srednjoškolci mogli upoznati s osnovama sedme umjetnosti.
– Tako sam s prijateljima počeo raditi filmove. Nije bilo podjele, nego smo od filmskih elemenata svi radili sve. Tek potkraj srednje škole, kada sam se počeo interesirati za fakultete, shvatio da sam se na neki način bavio produkcijom, jer osim što smo snimali filmove, mi smo kao djeca da bi zaradili pare za kamere i ostale potrepštine, održavali filmske večeri po okolnim selima.
Sa svojim učeničkim radovima imali smo dosta uspjeha, pa mi je bilo logično da pokušam nešto na Akademiji. Ja s druge strane nisam htio studirati ništa specifično, ni režiju, ni snimanje, ni montažu jer me s 18 godina zanimalo sve pomalo. Tako da sam vidjevši studijski program produkcije, shvatio da je to zanimanje koje želim, jer nisi samo jedno, nego si osoba koja zapravo okuplja sve te suradnike bavi se i kreativnim i organizacijskim aspektima, pojašnjava Kelava.
Mada je kako smo već naglasili vrlo rano počeo snimati kratke dokumentarne i igrane filmove, ipak kao svoje uspješnice izdvaja tri filma nastala za vrijeme studiranja.
– Kratki filmovi ‘Životinjsko carstvo’, ‘Mušice, krpelji, pčele’ i omnibus ‘Košnice’. Evo to su tri stvari koje sam napravio u dosadašnjoj karijeri, a da su suvisle, kroz smijeh govori mladi producent.
Profesori podržali vizionarski projekt
Netom nagrađeni film ‘Košnice’ po vrsti je omnibus. Kelava nam je objasnio kako to znači da je radnja satkana od više kratkih priča unutar jednog filma, s tim da sve priče imaju jednu zajedničku poveznicu. No, srećom da su profesori imali sluha, budući da je Ivanov prijedlog snimanja ovog filma, bio vrlo maštovit.
– Kada sam završio prve tri godine fakulteta, za upis na diplomski studij filmske produkcije sam morao ponovno ići na prijemni, gdje predlažemo takozvani MA projekt odnosno diplomski rad. Ja sam predložio ‘Košnice’ i mentori su me podržali, što nije baš uobičajeno i što se pokazao kao dalekovidan potez. Nije baš svakodnevna i normalna pojava da dođe student i kaže da hoće snimati dugometražni film bez para, u Jeruzalemu, Londonu, Pragu… To zvuči prilično nerealno, prisjetio se Kelava.
Ideja o snimanju ovakve koprodukcije javila mu se iz radoznalosti te upoznavanjem kolega s različitih meridijana. Htio je naime doznati više o edukaciji mladih filmaša na inozemnim akademijama.
– Završavao sam treću godinu akademije i htio sam saznati kako izgleda život studenta treće godine Akademije dramske umjetnosti na nekim drugim dijelovima svijeta, te usporediti na kojoj je to razini u odnosu na nas i kvalitativno i po načinu organizacije studija, pojašnjava producent.
Na ‘Košnicama’ radilo 200-njak ljudi
Razmišljanja o usporedbi filmskih akademija, dovela su do toga, da je Kelava shvatio kako bi najbolje bilo komparaciju napraviti snimajući zajednički film. Istovremeno mada je film igrani, producent ga je zamislio kao svojevrsnog svjedoka vremena, koji bi bio potpuno drukčiji da se snimao prije deset ili za deset godina.
– Skupio sam onda neke novce i obišao akademije, odnosno tih pet koje su sudjelovale u filmu. Predstavio svoj projekt, te pozvao studente tih akademija, da se jave ako imaju neku ideju, koja bi se mogla uklopiti u to što ja njima govorim. Javili su se, izabrali smo pet studenta i pozvali ih u Grožnjan, gdje naša akademija ima nešto kao ljetnikovac, u kojem se održavaju radionice i slično.
Tu smo radili na scenarijima i slično, vratili se svatko u svoju zemlju, snimili to i onda se ponovno našli, ovoga puta na radionici montaže u Zagrebu, gdje smo sklopili film. Domaću premijeru ‘Košnice’ su imale na pulskom festivalu 2012., a međunarodnu u španjolskom San Sebastianu, na festivalu, koji se smatra uglednim u filmskim krugovima, rekao je Kelava.
Na kraju je na filmu bilo angažirano 200-njak ljudi iz pet zemalja, tako da je filmska špica trajala pet minuta, poput nekog ‘Metro-Goldwyn-Mayer’ filma, kako je kroz smijeh, sam producent napravio usporedbu.
Na premijeri u Splitu preko tisuću gledatelja
Uz spomenuta dva festivala, ‘Košnice’ su još obišle njih preko 20 diljem svijeta, a u ožujku i travnju će se prikazati još u Bratislavi, odnosno Palm Beachu na Floridi, što mladi producent smatra novim korakom za film, jer do sada nije prikazan na teritoriju Sjeverne Amerike.
No Kelava nam je otkrio i gdje je najviše ljudi film gledalo odjednom.
– Na Bačvicama u Splitu je na premijeri filma u sklopu Festivala mediteranskog filma bilo preko 1000 ljudi, prisjetio se.
‘Košnice’ su na organizatore ovog festivala ostavile poseban dojam. Tomu svjedoči podatak kako su uvrštene u odabrani program koji se nakon Festivala mediteranskog filma tradicionalno prikazuje u manjim mjestima na obali, koje nemaju svoje kino.
– Zanimljiva se situacija dogodila, kada mi se javio prijatelj sa Silbe i rekao da je upravo gledao ‘Košnice’, rekao nam je Kelava.
Od dva filma u pripremi, jedan je skoro gotov
Uspjeh i nagrade za film ‘Košnice’ nisu ulijenile studenta produkcije, kojemu do dovršetka fakulteta preostaje samo obrana diplomskog rada. Osim privođenja studija kraju, Kelava se intenzivno bavi svojim pozivom.
– Radim trenutno na dva filma. Već sam napravio jedan kratkometražni igrani, ‘Poklon predsjednika Nixona’ i to smo baš neki dan završili, pa ćemo ga sada slati na festivale. Uz to radim na dugometražnom dokumentarcu radnog naziva ‘Betonska ljubav’. U nemu se radi o zgradi, koja se nalazi u Zagrebu, arhitekta Ivana Vitića, a koja je zapravo spomenik modernističke arhitekture. Priča prati proces obnove te zgrade, koja bi trebala krenuti na proljeće. Ono što je intrigantno je činjenica da to nije neki stari zapušteni spomenik kulture, koji treba restaurirati, nego stambena zgrada s 250 obitelji. Tu se rađaju različiti izazovi, tisuću je sitnih zapleta, koje mi pratimo kroz film i ujedno se nadamo nekom happy endu, zaključio je Kelava.
‘Poklon predsjednika Nixona’ kratkometražni je igrani film u kojem je mladi producent ponovno okupio međunarodnu ekipu. Uz odavno proslavljenog Renea Bitorajca, igraju i mladi srpski glumac Radovan Vujović te Britanac Max Whatley.
– U godini 1969., radi se o dvojici niskorangiranih obavještajaca unutar JNA, koji dobiju zadatak prenijeti od Zagreba do brijuna poklon, koji je američki predsjednik Nixon darovao Titu. Naizgled jednostavan zadatak, se zapliće i pretvara u komplikaciju, površinski nam analizira Ivan.
Kako je uz prestiž nagrade ‘Discovery’, koju je Kelava osvojio u Berlinu, za nju vezana i bogata novčana nagrada, od 4,500 tisuće eura, pitali smo ga za kraj kako će potrošiti osvojeni novac.
– Kako bih htio jednog dana volio imati vlastitu produkcijsku kuću, otići ću na edukaciju u neku kvalitetnu u Njemačkoj pa da vidim kako to veliki frajeri rade, zaključio je ambiciozni student produkcije.
