Ovogodišnji LiDraNo obilježili su snažni ženski monolozi puni boli i ljubavi među kojima je maturantica Ružica Maurus iz Glazbene škole Požega pod mentorstvom profesorice Snježane Kanižaj oduševila je monologom Hasanaginice iz istoimene predstave Milana Ogrizovića.
Na polumračnu scenu, ova sitna mlada žena, donijela je dah sevdaha i odvela publiku u priču o svojoj boli jer ju je njen voljeni Hasan – aga odlučio zamijeniti. Monolog započinje sevdahom kojeg Ružica izvodi s lakoćom I time priprema publiku na tužnu ispovijest o odbačenoj ženi koja neće pogaziti svoj ponos jer je ona ipak Aginica.
– Već neko vrijeme živim sevdah, pronašla sam tu dubinu i ljepotu koju sevdah predstavlja i što to zapravo jest. Sevdah znači ljubav, strast, i uistinu je tako. Isto tako se suosjećam sa ženama toga doba, s tom boli koju su prolazile, s patnjom koju su proživljavale svakodnevno, svaki stih svakog sevdaha se živi. To su toliko jake emocije da se mogu prenijeti samo pjesmom, pjesmom koja prelazi u jecaj, ta bolna melodija, taj bolni tekst svakog dotakne, svaku osobu, otkrila nam je Ružica zašto je izabrala ovaj monolog.
Dojmio ju se život koji je prolazila Hasanaginica jer je to jedna posebna, teška priča. Publika je prepoznala koliko je Ružica u svakom trenutku suosjećala s Hasanaginicom, iako, kako nam je rekla, bilo joj je teško jer je to žena od 32 godine koja doživljava odbacivanje od čovjeka kojeg voli.
– Upravo dugotrajan proces da uđem u lik i sam sevdah kojim započinjem mi je pomogao da utonem svom dušom i svim tijelom tih pet minuta u taj svijet bola, tuge i jada. S druge strane, to je jedna ljepota koja širi vidike glume, ako utoneš potpuno u taj svijet, a kad se vratiš u to vrijeme, imaš osjećaj da si potpuno oživio lik i da je ona stvarno tu. Donijeti na scenu takvu emociju i prenijeti ju je bio pravi gušt, ispričala nam je svoje dojmove Ružica.
Na pitanje hoće li svoj talent dovesti i na profesionalne kazališne daske otkrila nam je da se intenzivno priprema za ADU u Zagrebu te da ne namjerava odustati od glume jer joj je to životni san.
– Ići ću na prijemne dok ne upadnem, znam da je teško, nije lako, puno treba truda, rada i talenta, ali ću ići svake godine dok ne uspijem, zaključila je ova mlada talentirana glumica iz Požege.