Kreativni nered

Na kavi s predsjednikom

Objavljeno 03.12.2015 15:39 piše Jan Gelo

Četvrtak je, 16. listopada 2014. godine, oko 8 navečer. Sjedim u Virtuozu i čekam predsjednika 4.f razreda 2. gimnazije, Jana Gelu. Vrata se otvaraju nakon nekoliko minuta, on ulazi. Ljudi utihnu, a cijeli kafić ispuni toplina i dobrota, vjerujem da je to aura mog cijenjenog sugovornika. Njegovo držanje i odjeća ostavljaju dojam samouvjerenog čovjeka koji odiše velikom dozom kavalirizma. Iako je tek u 18. godini života, mnogi mu, već sad, predviđaju blistavu političku karijeru

Na kavi s predsjednikom
Časopis Doping II. Gimnazija Zagreb

Dobra večer, predsjedniče! Za početak, kako ste?

Dobra večer! Molim te, prijeđimo na ti, zovi me Jan. Ne volim biti formalan, svi smo mi jednaki. Kako sam? Odlično, sretan sam, a to je najbitnije.

Lijepo. Tvoj tajnik Filip Basić mi je rekao da si dvojio oko ovog intervjua, je li to istina i ako da, zašto?

Da, istina je. Kao što i sam vjerojatno znaš, ja sam, takorečeno, persona non grata u medijima, stoga nisam pretjerano sklon davanju intervjua. No, s obzirom na tvoju reputaciju kao novinara, odlučio sam pristati.

Hvala ti! Ispričaj mi kako je sve počelo, kako si i zašto postao predsjednik?

Nema tu neke posebne priče. Od malih nogu sam htio biti predsjednik, držati u rukama tu moć odlučivanja u ime drugih te, s tom istom moći, činiti dobro. Nakon mnogih kampanja i poraza, tek ove godine, 9.9., sam izabran za predsjednika 4.f razreda. Ne volim se hvaliti, ali moram reći da su svi glasali za mene.

Na kavi s predsjednikom
Kampanja za predsjedničke izbore 2012.

Zadivljujuće. Kakav si predsjednik?

Ne znam. Mislim da nisam adekvatna osoba za odgovoriti na to pitanje. Trudim se svoje obveze izvršavati najbolje što mogu te uljepšati vrijeme provedeno u školi svima iz moga razreda. Samo oni mogu odgovoriti na tvoje pitanje.

Koja je tvoja najveća slabost?

Moja najveća slabost je, definitivno, 4.f. Volim i bezgranično vjerujem svim osobama iz toga razreda. To mi se nekad obije o glavu, no nikad ih ne bih mijenjao.

Imaš li autoritet? Što bi rađe, da te vole ili da te se boje?

Da, imam autoritet, mislim da sam poštovan, kako u svome razredu, tako i u cijeloj školi. Čak me i gospodin Bagić oslovljava s “predsjedniče Gelo”. Na ovo drugo pitanje nemam odgovor, ne znam. To jest, volio bih da se boje toga koliko me vole. To je moj odgovor.

Imaš li neki savjet koji bi volio podijeliti s drugima koji su na istoj funkciji kao i ti?

Imam! Ispričati ću ti jednu anegdotu koja bi trebala poslužiti kao savjet. Jednog dana, prijateljica iz razreda me zamolila da ne prijavim kako nije na satu. Rekao sam joj da kao predsjednik ne odobravam njezin čin i da neću to učiniti. Ona se rastužila, no onda sam dodao da predsjednik u meni kaže ne, ali prijatelj kaže da. A ja sam svojim biračima, prije svega, prijatelj. Dakle, vi predsjednice i predsjednici koji ćete ovo pročitati, zapamtite da je vaša primarna funkcija prijatelj, a tek onda predsjednik.

Odličan savjet! No, da ne duljim, tvoj potpredsjednik mi je rekao da ćeš sa mnom podijeliti jednu senzacionalnu vijest. O čemu se radi?

Nažalost, da. Ovo mi jako teško pada, moram priznati. Ovim putem podnosim neopozivu ostavku na mjesto predsjednika 4.f razreda. Ne pitaj me zašto, jednostavno, to je postalo veće od mene. U zadnje vrijeme se osjećam kao Don Quijote, borim se protiv vjetrenjača (školskih glavešina; op. a.). Inače nisam čovjek koji odustaje, ali, kad je dosta, dosta je. A sada me ispričaj, bilo mi je zadovoljstvo, no moram ići, moram u udrugu.

Dok je odlazio, jedna krupna suza mu je potekla niz lice. Tako, tiho i dostojanstveno, odlazi najveći predsjednik u povijesti 2. gimnazije.

*Intervju s već sada bivšim predsjednikom 4.f razreda II. gimnazije Zagreb Janom Gelom objavljenom u školskom časopisu 'Doping' koji je radio novinar Jan Gelo preuzimamo uz dozvolu Jana Gele.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.