Kreativni nered

Projekt kauč - mladi par osmislio način da okupi ljude otvorena srca

Objavljeno 22.01.2017 18:40 piše Marina Šimunić

Pomalo neuobičajen književni klub, onaj koji služi za čitanje ljudi, osmislili su Paula i Marko. Mladi par među svojim prijateljima slovi kao najdruštveniji dio ekipe, stoga kretanje u ovakav projekt i nije neočekivan. U projekt su se mogli uključiti svi otvorena srca i željni druženja.

Projekt kauč - mladi par osmislio način da okupi ljude otvorena srca
Projekt kauč|privatna arhiva

Posve spontano došla je odluka da pokrenu Projekt kauč. Ime im nije bilo teško odabrati, jer u životu Paule i Marka rozi kauč ima važno mjesto i prepoznatljiv je u njihovom društvu. Na ideju su došli jednog jutra nakon zabavnog izlaska, pojavila se sama od sebe, jer tako, kažu, ponekad kod njih funkcioniraju stvari. 

- Nije nam nešto strano imati punu kuću ljudi i otvoreno pozvati nekoga na kavu. Oboje smo tipovi ljudi koji smatraju da su odgađanja i glumatanja nepotrebna, objašnjava Paula. 

Njihov je poznati kauču u ružičastoj boji odigrao bitnu ulogu u projektu, a bio je i inspiracija za ime. 

- Ime je nastalo po našem poznatom puder rozom kauču kojeg je Marko kupio na sniženju i bio jako ponosan na njega. Na tom kauču su mnogi naši prijatelji sjedili, plakali, donosili teške odluke, jadali se i veselili s nama. Kauč je od samog početka bio jedna od svijetlih točaka našega doma i naših druženja. Bio je to kultni rozi kauč. Iako smo za Projekt Kauč zamijenili, puder rozi kauč u nešto veći, ime je i dalje zasluženo ostalo, dodaje Paula. 

Kauč ima važnu ulogu u svakom kućanstvu, to je mjesto na kojeg se ne poziva bilo koga, već na kaučima sjede bliske osobe, koje smo spremni pustiti u svoje živote. 

- Kauč je mjesto, na kojem sjedaš s osobom za koju si spreman prihvatiti da je digla noge na kauč i pokrila se dekicom, u ugodnom razgovoru. Ljudi se sastaju po kafićima i tamo pokušavaju imati nekakve intimnije i ugodne razgovore, umjesto da tu atmosferu naprave u svom domu, kaže Paula. 

U pokretanju cijele priče, Paula i Marko ipak nisu bili sami. Mnogo ih je prijatelja potaknulo na projekt, a posebno je važnu ulogu odigrao jedan od njih. 

- Yves je s nama nakon neuspjelog pokušaja kuhanja piva i zatvorene prodavaonice s hmeljom i dodacima, došao s nama doma gdje smo pekli ćevape i ležali na kauču i tepihu, ugodno opušteni u našem dnevnom boravku. Teme su tekle same od sebe, bez televizora ili mobitela, prisjeća se Paula. 

Motivaciju se pronašli i u čestim susretima s dragim ljudima koji su im poznanici, a mogli bi biti puno više, koji su im govorili kako bi rado došli u posjetu, ali im je neugodno pozvati se u tuđi dom. 

- To nikako ne bi smio biti problem. Ljudi ne bi trebali imati maske jedni pred drugima i razmišljati što će netko reći. Zato nam je potreban Book club za ljude koji ne čitaju knjige već ljude, smatra Paula.

Čitanje ljudi za njih znači odvajanje slobodnog vremena za neometani razgovor s dragim osobama. Paula to naziva pomalo staromodnim druženjem, uz čaj, deku i kekse, što je zapostavljeno u današnje vrijeme.

Kada su drugima iznosili svoju ideju, nailazili su isključivo na pozitivne reakcije, što im je bila potvrda da rade pravu stvar. Jedna im je od prijateljica koja se bavila novinarstvom rekla kako bi trebali snimiti dokumentarac. 

- Nama uvijek nedostaje generacija Y koju smo imali prilike gledati na domaćoj televiziji, mislimo da bi ovo išlo pod isti rang dokumentaraca. Bilo bi lijepo vidjeti da se Projekt Kauč razvije u nešto veće, kaže Paula.

Projekt kauč - mladi par osmislio način da okupi ljude otvorena srca
Projekt kauč|privatna arhiva

Za sudjelovanje u projektu zato nije bilo potrebno puno - dobra volja, otvorenost i vrijeme za druženje i ugodno razgovore, ali i informacija o održavanju projekta. 

- Dakle, trebao si biti čovjek. Trebao ili trebala si se odvažiti i najaviti se. Bilo je potrebno, naravno, i znati za ovaj projekt, putem usmene predaje, putem zajedničkog prijatelja ili preko društvenih mreža. Svaku večer, osim praznika i vikenda kada smo odlazili na putovanje, kuća je bila puna. Lonac je bio pun domaćeg kakaa ili čaja. Nekako smo u grubo prebrojali 25 manjih grupica ili parova ljudi. Zahvatilo nas je jako puno blagdana i dana kad su ljudi odlazili na putovanja, kaže Paula.

Projekt kauč nije bio samo običan projekt, jer je na neki način bio izazov za Paulu i Marka i doživjeli su ga kao svojevrstan socijalni eksperiment, pa su zbog toga htjeli da projekt ima vremensko ograničenje. Prvi je dio projekta završio 15. siječnja, no sve se nastavlja na proljeće, ali u nešto kraćem periodu. 

- Namjeravamo potaknuti ljude da se i netko drugi odvaži na Projekt Kauč u svom domu. Do tada ćemo uživati u novo stečenim poznanstvima i posvetiti se ljudima oko nas. Isto tako, čovjek treba imati vremena i za sebe i povremeno biti sam, komentira Paula. 

Za Paulu i Marka ovaj projekt ima posebno značenje, jer su upravo oni par koji obožava druženje s ljudima i spremni su pokrenuti ovakve nesvakidašnje priče. 

- Neki dan smo, nakon nekoliko sati sna, onako umorni, probuđeni, ležali u krevetu i pričali o obavezama koje nas čekaju taj dan, oboje konstatirali da bi nam život bio lakši da bar jedno od nas 'mrzi' ljude, komentira Paula. 

Projekt kauč donio im je isključivo lijepa iskustva, iako je bilo i dana koje su dočekali nepripremljeni i u zadnjem trenutku prije dolaska gostiju su trčali po kavu u trgovinu ili pak usisavali. 

- Ljudi su dolazili spremni, čak su nam znali i nešto svojega ispeći i to donijeti sa sobom. Naravno, to smo zajedno pojeli, uz druženje, kaže Paula. 

Osim što su se družili s prijateljima i poznanicima, uživo su se upoznali i s nekima koje su do tada znali isključivo preko društvenih mreža, a dolazili su iz drugih gradova, pa čak i država. Ovog će proljeća i ostali ljudi otvorenog srca imati prilike za novim druženjima i lijepim sjećanjima.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.