Student režirao predstavu ‘Nepisana pravila Save’ kojom je na šaljiv način prikazao život u SD Stjepan Radić
U Studentskom domu Stjepan Radić godišnje stanuje preko tri i pol tisuće studenata koji isti napuste prepuni dojmova, nezaboravnih doživljaja kao i smiješnih situacija. Na nagovor Marka Borasa iz ZKHS-a, student pete godine glume na Akademiji dramskih umjetnosti Ivan Ožegović režirao je urnebesnu predstavu ‘Nepisana pravila Save’ koja je na šaljiv način prikazala život u Stjepanu Radiću. Predstava je napravljena za Večer kulture koju je ZKHS organizirao u prosincu prošle godine, a Ožegović nam je otkrio kako je došao na ideju za predstavu te na koji je način birao glumačku postavu.
Zavičajni klub hercegovačkih studenata u prosincu prošle godine organizirao je drugu po redu Večer kulture, povodom koje je član kluba Marko Boras zamolio studenta i tadašnjeg stanara na Savi da režira kratku predstavu o životu u SD Stjepan Radić. Trenutno student pete godine ADU-a, Ivan Ožegović je osmislio 40-minutnu predstavu ‘Nepisana pravila Save’ koju je skupina studenata odigrala 20. prosinca 2012. godine.
Šaljiva predstava koja preslikava život na Savi
– Glumci su većinom stanari Save, ali je u predstavi mogao sudjelovati tko god se prijavio, objasnio nam je Ožegović koji je sam napisao i režirao ‘Nepisana pravila Save’. Dodao je kako je u početku bila ideja da napravi skeč od svega 10-ak minuta, no kad je shvatio koliko ima materijala, trajanje predstave se odužilo za čak četiri puta.
Mladi glumac u ulozi redatelja je kroz smiješne i urnebesne scene svakodnevnog života u SD Stjepan Radić pokazao bogatstvo tog mjesta koje nastanjuju ljudi različitih narječja, karaktera i navika. – Sam sam četiri godine stanovao na Savi tako da sam inspiraciju za predstavu crpio iz svojih doživljaja kao i priča po hodonicima. Bilo bi jako teško raditi predstavu o Savi, da nisam živio tamo, istaknuo je Ožegović.
‘Nepisana pravila na Savi’ je ipak blago interna predstava – za ljude sa Save
Mladi redatelj i student ADU-a objašnjava kako je predstava internog karaktera te da ju mogu bolje razumjeti sadašnji ili bivši stanovnici doma. Prikazana je samo jednom, na spomenutoj Večeri kulture te Ožegović govori da se vjerojatno više nikada neće igrati, što zbog samog karaktera predstave, što zbog činjenice da glumci imaju druge obaveze.
Za izbor glumaca nije održana nikakva audicija, nego je mogao sudjelovati tko god je bio zainteresiran. Čak je i Marko Boras iz ZKHS-a glumio pomotora kluba Roko što i je u stvarnom životu, a skoro 80 posto glumaca ujedno je stanovalo na Savi.
Kako funkcionira posuđivanje toaletnog papira ili što predstavlja vikanje brojeva, samo su dijelovi predstave koju shvaćaju oni koji su okusili čari Save. Stoga pogledajte predstavu u cijelosti te postanite dio raznolikog kolektiva sastavljenog od različitih studenata koji dijele isti životni prostor.