E to je pravi ravnatelj: Digao kredit kako bi školovao siromašnu djecu i udomio ih u svojoj kući
Kepha Khaunya ravnatelj je jedne male i siromašne škole u Keniji. Iako nepoznat u svijetu, pa čak i u svojoj domovini, dalje od gradića u kojem živi njegovi lik i djelo vrijedni su divljenja. Njegova žrtva je velika, sve za obrazovanje, sve za djecu. Ravnatelj kakvog se samo može poželjeti.
Ravnatelj Kepha Khaunya u svome uredu
Kad god pišem o ravnateljima na pamet mi padne anegdota u kojoj tip ne želi u školu jer ga mrze profesori i učenici, pa ga majka uvjeri rečenicom ‘sine, moraš u školu ti si ipak ravnatelj’. U svakoj šali ima istine, pa tako i u toj, ali priča koju vam namjeravam danas ispričati ne može biti dalja od ove dosjetke nego što jest.
Mjesto radnje je Matisi, predgrađe gradića Kitalea, u ni manje ni više nego dalekoj Keniji, a glavni lik vjerojatno jedan od najpožrtvovnijih ravnatelja na svijetu – Kepha Khaunya. Malim (učitelj) Kepha, kako ga vole zvati poznanici, poštovanje i ljubav zaslužio je desetljećima radeći za dobrobit zajednice obrazujući nove generacije.
Kulminacija njegova rada je nastupila 2012. godine kada je ovaj skromni nastavnik digao kredit kako bi otvorio besplatnu školu za one najsiromašnije, djecu bez roditelja, djecu s ulice. Danas, par godina kasnije, 35 učenika redovito bije bitku s neznanjem, a Kepha i još šest profesora volonterski toj djeci pokušavaju osigurati bolju budućnost i bijeg iz pakla dubokog siromaštva.
No krenimo redom.
Za svoje obrazovanje se sam izborio
Današnji ravnatelj Grace Heal High Schoola prije 47 godina rodio se kao jedno od ukupno 11 djece prilično siromašne kenijske obitelji. Kao što to obično biva, nedostatak novca, njega i njegovu, kako sam kaže, bistru braću i sestre spriječio je u ispunjavanju intelektualnih potencijala. Mnogi drugi bi odustali, no on iz ‘dišpeta’ prema manje sposobnim, a bogatim nije sebi to dopustio.
– Kad sam završio osnovnu školu morao sam stati. Ipak kada sam vidio tko uči i tko je u školi, odlučio sam raditi i zaraditi novac da upišem srednju školu. Naposljetku mi je i uspjelo. Upisao sam jednu od najboljih kenijskih škola. Pohađao sam je dva semestra i opet je morao napustiti. Užasno sam se osjećao. Opet sam radio i vratio se. Naposljetku sam je i završio. Nakon toga sam počeo pomagati svome mlađem bratu, kratko je prepričavao ovaj danas cijenjeni ravnatelj svoje teške početke.
Djeca s ulice u klupe njegove škole
Muka koju je sam prolazio tijekom djetinjstva i rane mladosti ostavila je dubok trag na njegovu osobnost pa je između ostalog razvio želju i potrebu da pomaže drugima. Korijen dobrote našao je u vlastitoj nesreći. S vremenom je počeo primati djecu bez roditelja i doma u svoju kuću te im pomagao da opstanu.
– Dosta je djece u okolini napuštalo školu zbog jednog te istog razloga. Iz istog razloga zbog kojeg sam ja školu napustio prije 30-ak godina. Nisu imali novca. Bilo mi ih je žao. Šteta je to. Pričao sam s nekoliko kolega profesora i razmišljali smo kako im pomoći te odlučili davati instrukcije. Te 2011. godine od sedam učenika kojima smo davali instrukcije njih dvoje je upisalo fakultet. Za uvjete koji vladaju u Matisiju to je fantastično i bili smo jako ponosni i sretni, kaže nam Kepha i dodaje kako je taj neočekivani uspjeh bio prvi korak u stvaranju Grace Heal High Schoola.
Ponukani spomenutim uspjehom idući semestar profesorima se ‘pred vratima’ pojavilo stotinjak učenika. Naravno, bez sredstava i prostora nisu im mogli pomoći. Kepha Khaunya donio je odluku – dići će kredit kako bi iznajmio zemljište i izgradi školu. Ne samo da je izgradio školu nego, s obzirom na financijsko stanje svojih učenika od njih ne zahtjeva plaćanje školarina, a profesori rade volonterski. Za troškove prijevoza i hranu. Valja napomenuti da on nije bogat čovjek, radi kao profesor i pastor u drugoj školi kako bi financirao Grace Heal.
'Pričam s njima na ulici i pitam ih bi li se obrazovali'
– Bilo mi je žao da se vrate na ulicu. Kupio sam nešto namještaja i platio najamninu za zemljište na kojem je škola (oko 120 dolara mjesečno). Također, treba platiti profesorima transport. Rade oni besplatno, ali im transport moram platiti. Dođu, traže posao pa ih dirne priča ove djece… i ostanu. Kad nemam novca za prijevoz, dam im kad skupim, priča nam ravnatelj. Danas njegovu školu pohađa oko 35 učenika od kojih neki žive u školskom domu, a neki kod samog ravnatelja. Šest profesora koji predaju u Grace Heal High Schoolu volonteri su.
Sponzori pomažu bogatima
Iako mu država stalno izmišlja nove licence (posljednja bi ga trebala stajati tri tisuće dolara) on ne misli odustati. Planira, kako sam kaže, kupiti komad zemlje dublje u slum jer su tamo cijene prihvatljivije te napraviti pravu školu. Trajne prostorije koje neće biti od valovitog lima, već nešto kvalitetnije i sigurnije.
– Jednokratno će nam to biti veliki izdatak, ali dugoročno će biti prihvatljivije te bi nam trebalo omogućiti da kvalitetnije i bolje radimo. No, znate, bez novca je jako teško, a ja od njih ne mogu tražiti da plate školarinu, kada znam da nemaju otkud, suosjećajno otkriva Kepha dodavši kako većina učenika nema novca ni za ručak, a kamo li da sebi osigura godišnju školarinu od 300 dolara.
Ravnatelj Khaunya sa svojim učenicima i gostujućim predavačima iz udruge Plavi Anđeo
S obzirom na specifičnost situacije, požrtvovni ravnatelj traži pomoć na drugim mjestima. Molio je za pomoć lokalne i inozemne financijere, no za sada dobar dio ljudi ostaje slijep za plemenitu bitku koju vodi ovaj kenijski Don Quijote.
– Lokalni sponzori izbjegavaju pomoći školama koje se jako muče. U Keniji je situacija takva da ako je netko siroče ugledne osobe pomoći će mu sam predsjednik, a ako si dijete iz sluma, nitko nema srce za tebe. Tako je i sa školama. Moćnici će radije uložiti u neku bogatu školu, nego u školu za sirotinju iz Matisija. Razmišljali smo i prosvjedovati ispred kuće našeg MP-a. Većina učenika dolazi iz jednog područja i želimo mu ukazati na problem s kojim se suočavam. Ali ovaj slum sam za školu odabrao jer je specifičan. Mnogi dijelovi oko Kitalea imaju siromašne kvartove, ali u Matisiju osim što je mnogo siromašnih ljudi žive u totalnom neredu, mnogo je alkohola, siročadi, bolesti. Ovo mjesto zbilja treba pomoć. I zato neću odustati, reče Kepha za sam kraj razgovora nadajući se da će se njegova priča čuti.
Ukoliko želite pomoći Grace Heal High Schoolu javite se autoru teksta na mail [email protected] za daljnja uputstva.
