Sanid Ramović 15-godišnjak iz općine Goražde u BiH, svakodnevno pješači deset kilometara da bi došao do škole i vratio se natrag i to već osam godina. Na putu po slabo naseljenim područjima nailazio je više puta na divlje životinje, ali veći mu problem ipak što sve te godine pješači sam.
Petnaestogodišnji Sanid Ramović učenik je srednje strojarske škole u općini Goražde u BiH. Cijelu osnovnu školu pješačio je pet kilometara do škole i pet natrag do kuće u selu Pacjani u kojem živi svega 15-ak ljudi, uglavnom starijih. Kako stvari stoje, ta ga sudbina čeka i dalje.
Samo društvo nedostaje
Sanid osim udaljenosti ima i druge probleme na putu, poput divljači, puta zametenog snijegom, te prolaska potpuno nenaseljenim i šumskim predjelima. Ipak, u izjavi za agenciju Anadolija, Sanid se ne žali na silne prepješačene kilometre i otegotne okolnosti uz njih, jedino mu nedostaje društvo u putu. Njegov otac bavi se poljodjelstvom i stočarstvom, te je to njegovoj obitelji jedini financijski izvor.
Većina Sanidovih vršnjaka s petnaest godina ima potpuno druge životne navike, kao što su svakodnevno surfanje internetom, kompjutorske igrice i druženja s prijateljima. On nema računalo, a nema ni vremena za druženja, jer nakon škole i dugotrajnog pješačenja pomaže roditeljima u obavljanju svakodnevnih poslova.
Postat ću strojar bez obzira na sve
U cijeloj priči je pozitivno da će ove zime Sanid moći provesti barem nekoliko dana u radnom tjednu u garsonijeri koju mu je otac iznajmio za slučajeve velikog nevremena i snijega.
Kako ovaj skromni mladić navodi za agenciju Anadolija cilj mu je završiti srednju školu i zaposliti se te ga u tome ništa neće spriječiti. Sanid također navodi da mu je uvijek bila želja postati strojar. Iako ima želju ići i na fakultet, o tome za sada ni ne razmišlja, jer ne želi na oca staviti prevelik poslovni, a i financijski teret.