Svijet

Na redakcijski mail medija u Srbiji stigao je prismeni uradak 16-godišnjeg srednjoškolca, koji je opisao opće stanje u zemlji, kroz niz autobiografskih elemenata i zaključaka do kojih je došao prateći situaciju. I pored tmurne slike, glavni junak odnosno učenik trećeg razreda srednje Ugostiteljske škole, barem u sastavku, ne gubi nadu i ostaje pozitivan.

U pismenom radu srednjoškolac iz Srbije napisao tužnu priču i mnoge prosvijetlio
Screenshot: Twitter

U cijelosti prenosimo njegov pismeni rad na temu 'Stojim po strani i posmatram', koji je ocijenjen odličnim, ali i mnogima otvorio oči, analizom uobičajenih stvari s kojima se svakodnevno susrećemo.

'Stojim po strani i posmatram… Ponekad mi dođe da naglas zaplačem kad pogledam kakvo je stanje u našoj državi. Svakoga dana se nadam da će jednom biti bolje. Budim se, sanjao sam još jedan u nizu neostvarenih snova. Sanjam kako je frižider pun namirnica koje nama obezbjeđuju život. Svi smo složni i na okupu. Majka i otac užurbano kreću na posao, vodeći računa da ne zakasne ni minut.

Trzam se iz tog sna i shvaćam da kasnim na doručak, a za doručak bukvalno ništa. Otac nezaposlen sjedi u fotelji i sluša laži i bljuvotine takozvanih političara koji su kupili diplome. Svakoga dana pričaju nove laži koje ljudima ispiraju mozak. Brat, diplomirani fizioterapeut, konobariše u nekom starom restoranu. Ljudi nemaju ni za kruh dok se oni bahate. Majka je jedina koja nas održava u životu, pravi je stub porodice. Takva je država da sa diplomom nekog fakulteta možeš samo da obrišeš prašinu. Uopće nema posla jer su sva radna mjesta popunjena preko veze, dovoljno je samo da odneseš novac i bocu nekog skupocjenog pića i već si od ponedjeljka na radnom mjestu.

Djevojčice se ugledaju na sponzoruše i starlete a dječaci na kriminalce. Sve je više i više nekulturnih i bezobraznih ljudi, naravno i neobrazovanih. Kada bih sutra pao na ulici, niko ne bi prišao da mi pomogne, samo bi me preskočili. Obrazovne ustanove liče na estradu, goli stomaci, kratke suknje, pirsinzi, samo im još mikrofon fali. U mojoj kući ne može ni dan da prođe bez svađe ili rasprave.

Zajmimo se da vratimo zajam i tako u nedogled. A ja… ja stojim po strani i posmatram. Shvaćam da bukvalno ne mogu ništa da učinim, nemoćan sam i mali. Niko ne želi da me sasluša… Pored svega i dalje ostajem pozitivac, mladi buntovnik koji veruje u bolje sutra.'

U pismenom radu srednjoškolac iz Srbije napisao tužnu priču i mnoge prosvijetlio
Screenshot: Twitter

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.