Studentski domovi

Video: U Muzičkom paviljonu na Lašćini dosada je nepoznat pojam!

Objavljeno 14.11.2014 13:33 piše Ivan Božić, snimio i montirao Anton Mezulić

Zamislite paviljon u domskom kompleksu u kojem se po cijele dane čuje muzika, a nitko se ne buni zbog toga, štoviše svima je to normalno?! Upravo je takva situacija u III. paviljonu doma na Lašćini gdje glavninu stanara čine studenti Muzičke akademije. Violine, klarinete, klaviri, rogovi, trube... Zvukovi instrumenata konstantno se isprepliću. Stoga smo odlučili provjeriti i snimiti dio tamošnje atmosfere. Pogledajte virtuozne izvedbe budućih profesora glazbe, ali i izvođača u raznim sastavima.

Video: U Muzičkom paviljonu na Lašćini dosada je nepoznat pojam!
Foto: srednja.hr

Za III. paviljon domskog kompleksa na Lašćini ne vrijede ista pravila kao za ostatak studentskih naselja u Hrvatskoj. Naime, ovdje se po cijele dane može čuti raznovrsna glazba, a da se pritom nitko ne buni zbog nje. Razlog je taj što većinu stanara čine studenti Muzičke akademije, koji onda vježbaju po cijele dane. Drugačije nije bilo ni u tijeku našeg posjeta, a dio virtuoznih izvedbi smo ubilježili u video prilogu.

Male kvote uvjetuju činjenicu da se većina studenata Muzičke akademije na kraju i zaposli

Studentica pete godine profesorskog smjera klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Ana Sudarević objašnjava da s obzirom na svoje prethodno školovanje nije imala puno izbora što upisati.

- Pri upisu u srednju školu odlučila sam se baš za glazbenu školu. Bila sam usmjeren učenik tako da nisam imala nekog izbora što ću dalje. Praktički sam se odmah u prvom srednje opredijelila za Muzičku akademiju, pojasnila je Ana.

Uz to što studira, već i radi u struci tako da zaposlenje za nju ne bi trebao biti problem.

- Sad sam peta godina akademije u klasi profesora Jakše Zlatara. Klavirist sam i planiram se dalje zaposliti u školi. Trenutno studiram, ali i radim u Glazbenoj školi Vatrloslava Lisinskog u Bjelovaru. Malo pomalo evo, planiram diplomirati ove godine pa ćemo vidjeti, odgovara ova studentica.

Budući da se radi o jednom umjetničkom studiju, nismo propustili Anu pitati kakva je opća situacija u vezi zapošljavanja diplomanata Muzičke akademije.

- Pa uglavnom većina kolega koji su prethodnih godina diplomirali se zaposlila u nastavi.

U Zagrebu je malo teže, ali ova okolna mjesta ili mjesta otkuda studenti dolaze nude poneku mogućnost pa se uspijevamo zaposliti u struci, otkriva Ana.

Često se dogode spontani tulumi da svatko donese svoj instrument pa zasviramo na hodniku ili u sobi

Drugi sugovornik nas je razgalio odsviravši temu iz Kuma na svojoj trubi. Radi se o Tomislavu Poljančiću, kojemu je glazba dio obiteljske tradicije.

- Otac mi je bio dirigent, brat mi je isto trubač, tako da se od najranijeg djetinjstva susrećem s glazbom, rekao nam je Tomislav.

On je došao do treće godine na Muzičkoj akademiji, ali su mu kasniji planovi nešto drugačiji nego Anini.

- Volio bi se baviti, znači svirati u orkestru jednog dana možda, a volim isto i pjevati pa bih možda i vodio neki zbor ili klapu, otkriva planove Tomislav.

Gdje je puno glazbe, najčešće je i puno zabave. Svakako to vrijedi i za III. paviljon na Lašćini.

- Stalno organiziramo tulume. Često se dogode i spontano onda kada svatko iznese svoj instrument na hodnik ili se skupimo u sobi i tako. Kako svi sviramo, odmah okupimo i bend, rekla je Ana, na što je nadovezao Tomislav da uglavnom pozovu i ostale kolege s faksa te u veselju uz pjesmu i svirku, na zabavan način ispune vrijeme.

Poslije razgovora s Tomislavom, do nas je doprla melodija još jednog puhačkog instrumenta pa smo odlučili provjeriti o čemu je riječ. Radilo se o vrlo zahtjevnom 'Hommageu a Manuela de Falle' Bele Kovacsa, koji je svirao Zadranin Ante Buturić.

- Peta sam godina Muzičke akademije na puhačkom odjelu, instrument klarinet. Sviram već od svoje 13-14 godine, govori Ante.

Kako nerijetko roditelji znaju upućivati djecu da studiraju za neka zanimanja iz 'realnog sektora' pitali smo Antu, je li on imao podršku za svoj umjetnički studij.

- Nije nikad bilo problema od strane roditelja i ostatka obitelji. Nitko mi nije zamjerao, dapače, podupirali su me u svakom smislu i kad je bilo najteže oni su bili uz mene, zaključuje Ante, koji već dvije godine uz studij radi kao profesor klarineta u Osnovnoj glazbenoj školi svetog Benedikta u Zadru i u glazbenoj školi u Biogradu.

Više detalja s virtuoznim izvedbama te popratnim izjavama studenata Muzičke akademije, pogledajte u video prilogu.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.