Na koja predavanja treba ići, gdje je koja dvorana, koji je profesor opak, gdje nabaviti skripte i iz čega učiti za koji kolokvij, samo su neka od pitanja koja muče svakog burcoša. Prije četiri godine studenti FPZG-a odlučili su postati studenti mentori koji svake godine pomažu grupi brucoša u snalaženju te što lakšem prilagođavanju na novu okolinu i sam fakultet.
Studenti novinarstva i politologije na FPZG-u su akademske godine 2009./2010. osnovali Grupu za akademsku i društvenu inkluziju brucoša, ili drugim riječima grupu studenata mentora. Prije četiri godine radilo se o stvaranju entuzijastične grupe studenata koji su odlučili biti prvi kontakt i pomoći budućim brucošima, a danas sve više studenata slijede njihov primjer.
Mentor nema doživotan mandat
‘Kad formalne stukture zakažu, mentori spašavaju stvar’
Bivša studentica politologije Ria Bilić nam je objasnila kako ideja o mentorstvo nije produkt jedne osobe, nego su se o tome vodili razgovori na Skupštinama studenata FPZG-a. Prema njenim riječima, prve je godine bilo svega 25 studenata mentora dok je broj već sljedeće godine narastao na preko 70.
– Bila sam mentorica tri akademske godine i nikada mi to nije bilo naporno. Dapače, često su moji brucoši potpuno ignorirali mogućnost da ‘budu naporni’ tako što ne bi odgovarali na mailove niti se nešto pretjerano entuzijastično odazivali na sastanke. U prosjeku bi uvijek pola grupe bilo zainteresirano za ikakvu interakciju, a pola ne, izjavila je Ria kojoj se i nakon što je završila fakultet javljaju bivši brucoši i drugi studenti kad trebaju informacije o razmjeni ili studiranju u inozemstvu.
Bivša mentorica je također istaknula da kad formalne strukture na FPZG-u zakažu, neformalne grupe poput studenata mentora ulijeću i spašavaju stvar.
Mentori su od velike pomoći
Nakon mjesec-dva kreću problemi s brucošima
Dario Dalmacija je bio mentor akademske godine 2010./2011. i smatra da je fantastična stvar pomagati mlađim kolegama da se što lakše snađu prilikom tranzicije iz srednje škole na FPZG. – Svi su na početku bili izgubljeni i tresla ih je euforija oko studiranja, no velika je razlika između faksa i srednje škole. Najčešće se događa da brucošima zainteresiranost za faks padne nakon mjesec-dva i tu kreću problemi, ali mentori su tu da ih podignu. Nadam se da sam bio dobar mentor i da će me pamtiti do kraja života, izjavio je Dario.
Nadodao je kako nije imao previše posla s grupom brucoša koja ga je zapala jer su sve vrlo brzo shvatili. Nastavio ih je pratiti i nakon prve godine, te su svi redovno stigli na zadnju godinu preddiplomskog. Jedino je jedna djevojka iz njegove grupe odustala od novinarstva i upisala arhitekturu.
