Kaos na sveučilištu: Ma tko još čita statute i zakone
U petak navečer na trećem je programu HRT-a emitirana prva
emisija nove sezone Petog dana. Uz komentatore iz prošle sezone, Radu Borić,
Mariju Selak i Ninu Raspudića, ove sezone kao novi komentatori pridružili su se
Boris Jokić i Luka Popov.
Screenshot
Druga od tema na tapeti emisije bili su studentski zahtjevi , odnosno, trenutna studentska kretanja na Sveučilištu u Zagrebu. Iako su u najavi teme spomenuti problemi i Filozofskog i Tekstilno-tehnološkog fakulteta, u fokusu rasprave bila je situacija na Filozofskom, a posljedično, i opće (kaotično) stanje na Sveučilištu.
Na samom početku, Borić je istaknula prvoklasni problem kada pričamo o Sveučilištu te rekla kako je autonomija Sveučilišta postala floskula. „Autonomija Sveučilišta znači i da bi sve sastavnice Sveučilišta trebale autonomno donositi odluke“ pojasnila je i dodala kako su se u unutarnju situaciju na Filozofskom umiješali rektor, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te kako su jedni na druge prebacivali odgovornost.
I zaista, Previšićevim godinama u jednom su se trenutku bavili svi – sam Previšić koji žarko nije htio u mirovinu, pravni stručnjaci rektora Borasa za koje nikada nismo saznali tko su zapravo, a u konačnici i MZOS koji se očitovao na dopis Sveučilišta u Zagrebu vezano uz ugovor o radu sada bivšeg dekana Filozofskog. Zanimljivo je da je rektor svoju odluku, koju je Senat potvrdio, temeljio upravo na mišljenju resornog ministarstva, iako Statut zagrebačkog sveučilišta jasno govori kada je (krajnje) vrijeme za mirovinu i u kojim se uvjetima radni odnos može produljiti maksimalno do akademske godine u kojoj se navršava 70. godina života. Ostat će misterij zašto u ovome slučaju Previšić i sam rektor nisu slijedili slovo na papiru Statuta Sveučilišta.
Dekan koji je znao za probleme i od njih okrenuo glavu
Borić je istaknula i problematiku famoznih 15 posto studentskih predstavnika u Fakultetskom vijeću koje propisuje Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, zbog čega je, između ostaloga, odlukom Senata Sveučilišta raspušten Studentski zbor Filozofskog fakulteta. Utvrđen je još niz nepravilnosti prilikom izbora Zbora Filozofskog fakulteta u ožujku 2014., no nitko u emisiji nije pojasnio kako je, prema Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama jasno naznačeno da su čelnici visokih učilišta dužni osigurati zakonitost rada studentskog zbora i drugih studentskih organizacija koje djeluju na visokom učilištu, osigurati zakonito i pravodobno provođenje studentskih izbora i omogućiti svim studentima ravnopravno sudjelovanje u izborima (čl. 3, st. 2).
Nino Raspudić pitao se, primjerice, zašto je na izborima izabran broj studentskih predstavnika manji od broja predstavnika koji moraju ući u Vijeće prebacujući lopticu studentima, no kako sam naglasila, o zakonitosti rada i izbora Studentskog zbora brine čelnik visokog učilišta. Tijekom izbora 2014. dekan Filozofskog fakulteta bio je Vlatko Previšić pa je njegova dužnost bila da se sve provodi u skladu sa zakonom. Raspudić je vrlo zgodno iskomentirao kako je i sam Studentski zbor svjestan problema, no nije dodao kako su studentski predstavnici još 18. veljače ove godine na sjednici Fakultetskog vijeća ukazali dekanu i Vijeću na zakonske probleme koji postoje sa Zborom. Tako tumačim da, u prvom slučaju, Previšić nije osigurao zakonitost rada i izbora za Studentski zbor, a u drugom slučaju, po saznanju da problemi postoje, nije učinio ništa!
Što s ostalim fakultetima koji su u prekršaju glede studentskog predstavništva?
Rektor Boras i dalje šuti
Boris Jokić istaknuo je zanimljivost kako je prošlo 538 dana (o čemu je upravo Srednja.hr pisala) od izbora članova Studentskog zbora do odluke o poništavanju tih istih izbora i zapitao se jesu li uopće legalne odluke koje je donosilo Vijeće bez nužnog broja studentskih predstavnika. Jokić, kao i Rada Borić referirali su se na veliko istraživanje Srednja.hr prema kojemu još barem 10 fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu krši zakon na istim osnovama kao i Filozofski. Važno je naglasiti kako rektor Boras nikada u javnosti nije komentirao činjenicu da su i ostale sastavnice njegova Sveučilišta u prekršaju pa nije jasno misli li se držati zakona samo u slučajevima u kojima njemu (ili njegovim kolegama) odgovara. Koliko mi je poznato, niti Senat Sveučilišta nije raspravljao o podzastupljenosti studentskih predstavnika.
Prema novim podacima o broju studentskih predstavnika u Zborovima i Fakultetskim vijećima, situacija nije ništa bolja niti na ostatku sveučilišta u zemlji.
– To sada zapravo dovodi u pitanje i može ugroziti cjelokupno funkcioniranje visokoškolske zajednice, kazao je Jokić na što se nadovezao Raspudić i rekao kako ova mučna situacija može biti stvarna prilika za dovođenje u red Sveučilišta u Zagrebu po pitanju studentskog predstavništva.
Istina, može – no do ovoga nije trebalo niti doći da se u prvom redu dekan držao zakona ili, u gorem slučaju, da je nešto poduzeo kad je saznao za probleme. Bespredmetno je govoriti o trenutku u kojem se Vlatko Previšić „sjetio“ da sa Studentskim zborom nešto baš i ne štima, kao što je bespredmetno govoriti o rektorovoj šutnji na ukazane probleme i s ostalim sastavnicama.
Popov: Plenum odašilje poruke mržnje i nasilja, a oni koji studiraju prvenstveno da nešto nauče, oni nemaju vremena za plenum
U emisiji se raspravljalo i o fenomenu plenuma. Jokić smatra kako je vrlo važno da postoji međusobna komunikacija institucionalnog i vaninstitucionalnog djelovanja (ako je do njega već došlo) i kako je plenum visoko dijaloški. Raspudić je pak ukazao da se plenum budi iz hibernacije na svaku prvu naznaku promjene vlasti i dolaska HDZ-a. U ovom smo trenutku prvi put imali prilike čuti i mišljenje Luke Popova pa je tako u prvih par rečenica iznio svoje mišljenje o plenumu.
– Plenum je jedna socijalistička, samoupravna utopija u kojoj smo svi kao jednaki i svi imamo nešto za reći. Ljudi koji su najaktivniji, to su najčešće ljudi koji imaju manje obaveza, dok oni koji recimo rade uz studij nemaju vremena ići na plenum. Ljudi koji vrlo ozbiljno shvaćaju svoj studij, koji nemaju luksuz studirati do 35. godine i koji su upisali studij prvenstveno da nešto nauče, oni nemaju vremena za plenum, obrazložio je Popov.
Zanima me što će na to reći studenti aktivni plenumaši koji su se paralelno uz sve aktivnosti na plenumu, pripremali za kolokvije, ispite i pisali diplomske radove. Popov je plenum okarakterizirao kao parainstituciju i rekao kako ga neodoljivo podsjeća na Francusku revoluciju i to u smislu revolucionarnog načina odašiljanja poruka mržnje i nasilja, spominjući plenumašku blasfemiju i fotomontaže u stilu ISIS-a gdje se dekanu Previšiću odrubljuje glava. Od samog početka prilično detaljno pratim aktivnosti plenuma koji bez iznimke osuđuje svaki oblik govora mržnje i pozivanja na nasilje pa je tako javno osudio i spornu fotomontažu. Poziva na mržnju, nasilje ili pak blasfemičnog ponašanja na plenumima jednostavno nije bilo. Osim toga, plenum Filozofskog fakulteta nema nasilnu povijest. Tijekom blokade 2009. nije bilo nikakvog nasilja, osim što je, kao jedna od taktika pritiska, prekinuta nastava.
Upitan legitimitet – rak rana studentskog predstavništva
I na kraju, drago mi je što je Raspudić otvorio temu legitimiteta studentskih predstavnika. Dao je primjer spornih izbora za Studentski zbor Filozofskog fakulteta iz ožujka 2014. kada je na izborima glasovalo 253 od više od 8000 studenata FF-a koji imaju pravo glasa. No nije to nikakva novost na Sveučilištu – studentski izbori na svim sastavnicama imaju mizernu, poraznu izlaznost, velik broj studenata niti ne zna da studentski izbori uopće postoje, a kamoli kada se održavaju. Ako zaustavite na hodniku prosječnog studenta neke od sastavnica i pitate ga tko su njegovi studentski predstavnici, prilično sam sigurna da će blijedo blenuti u vas. Cijela priča strašno je loše iskomunicirana, nikako se ne potiče izlaznost na studentske izbore, a izmjene Zakona o studentskom zboru stalno se odgađaju.
Kako bilo, drago mi je da je vruća studentska problematika dobila dostatan prostor u emisiji, kao što mi je drago da imamo priliku gledati novu sezonu Petog dana i svjedočiti kulturnom, pristojnom dijalogu u javnom diskursu.
Komentar je stav autorice.
