Ogorčena studentica četvrte godine Pravnog fakulteta u Zagrebu napisala je otvoreno pismo u kojemu navodi kako je literatura zastarjela, profesori ne rade svoj posao te kako bolonjski sustav na ovom fakultetu ne funkcionira.
Anonimna studentica napisala je otvoreno pismo o lošim stranama Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pismo je poslala na mail nekoliko redakcija, ali i prodekanu, članovima katedre iz trgovačkog društva te još nekoliko profesora.
Objasnila je kako profesori nezasluženo dobivaju plaće, kako uče iz zastarjele literature, imaju premalo kolokvija te kako nitko ne zna čemu služi peta godina. Kad studenti dobiju diplomu, ne znaju napisati običnu
tužbu, ali su pet godina morali bubati napamet zakone koji se vrlo brzo mijenjaju.
Na ovaj ju je potez ponukao razgovor sa studenticom pravnog fakulteta u Beču koja joj je objasnila kako kod njih funkcionira polaganje ispita i što sve nauče tijekom studija.
gimnazija-privatna-jezicnoinformaticka-svijet-zg.skole.hr
Prenosimo pismo u cijelosti.
Molim vas pokrenite se!
Poštovani,
ovaj tekst pišem u nadi da će se nešto promijeniti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studentica sam 4. godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Obzirom da se bliži dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, željela bih se osvrnuti na zastarjeli, neorganizirani i neeuropski način studiranja na Pravnom fakultetu. Imam 23 godine, rezultati na studiju su mi dobri i prosjek ocjena također. Međutim, od nas 900 studenata koji smo postali brucoši u akademskoj godini 2007/2008, diplomiralo je tek nekoliko. Bolonjskog načina studiranja na Pravnom fakultetu nema ni u tragovima. Na 1. i 2. godini bilo nam je omogućeno polaganje nekoliko ispita putem kolokvija, ali na 3. godini prestaje sve što imalo sliči bolonjskom načinu studiranja.
Po mnogočemu, studiranje na Pravnom fakultetu u Zagrebu sliči na „dopisnu“ školu. Čak nema ni literature za pojedine predmete. Na prošlom roku polagala sam ispit iz predmeta Trgovačko pravo, koji se uči po Zakonu o obveznim odnosima i knjizi o mjenici i čeku iz 1980. godine, s tim što nas na web stranici Fakulteta upozoravaju da ne trebamo učiti dijelove koji su prestali vrijediti i vrijedili su u Jugoslaviji! Našim je profesorima valjda prenaporno napisati knjigu po kojoj bismo učili tako „nevažan“ predmet. Isto kao što im je preteško i prenaporno održavati rokove svaki mjesec (kao što je to nekada bilo na Pravnom fakultetu), a što bi bilo neophodno, obzirom da se ispiti na našem fakultetu (gradivo za najmanje ispite sadrži oko 700 do 800 stranica, pa do oko 2000 za većinu predmeta) ne mogu učiti paralelno. Također, takvo bi gradivo trebalo podijeliti u manje cjeline i studentima omogućiti da ispit polažu putem kolokvija. Na velikim ispitima (a takvih je 95%) uglavnom nema pisane provjere znanja, pa se često događa da profesor na prvom pitanju (koje može biti samo jedna fuss nota u tih 2000 stranica) ruši studenta!
Eto, to se i meni desilo na posljednjem ispitu (Trgovačko pravo) koje sam učila mjesec i pol, dakle gotovo cijelo ljeto. Postavljeno mi je pitanje koje uopće ne postoji u ispitnoj literaturi, a kad sam se zbunila, nakon dvije minute, s indeksom sam istjerana iz kabineta. Dakle, sad me opet čeka ponavljanje, ponavljanje, ponavljanje pa možda opet izgon nakon dvije minute.Tako mi se može desiti da tri godine polažem jedan ispit! Valjda dok ne odustanem ili ne završim u ludnici.
Smatram da je krajnji sadizam i neprofesionalnost ne provjeriti koliko student zna! Ispit takvog opsežnog gradiva trebao bi biti pisani i usmeni.A ako je već samo usmeni, tada bi bilo korektno da ispitivanje traje dulje. Tako bi profesori pošteno odradili svoju plaću! Postotak prolaza vrlo je nizak, tako je npr. na prošlom roku iz Trgovačkog prava kod jednog profesora u jednom danu, od 12 studenata prošao samo 1! Na predavanja nadobudno krenu brucoši na 1. godini. Ubrzo shvate da pored predavanja, seminara i vježbi nema šanse spremiti takve ispite uz nekoliko sati učenja na dan. Ispiti na Pravnom fakultetu spremaju se minimum mjesec dana, po 8 do 10 sati učenja dnevno.
Na ovo me pismo ponukao razgovor sa studeticom pravnog fakulteta u Beču, koju sam nedugo upoznala. Razmijenile smo studentska iskustva, nije se mogla načuditi čemu služi bubanje zakona napamet, kad se tako i tako mijenjaju brzinom munje, a s druge strane, ne naučimo napisati tužbu, žalbu, presudu… Na 5. godini uvedena je, doduše, vrlo kratka praksa, a 5. godina ne znamo ni sami, čemu služi!
Obzirom da bi pravnicima logično razmišljanje trebalo biti jača strana, vjerojatno bih se trebala zapitati kako da u državi u kojoj ne štima ništa, baš ništa, dobro funkcionira studij prava. I trebala bih se zapitati zašto žurim diplomirati kad se većina pravnika ne može godinama zaposliti u toj istoj državi, a s diplomom Pravnog fakulteta u Zagrebu, ne možemo ni pobjeći u tu istu Europu koja me ponukala da vam pišem…
Ali, studenti prava možda bi ipak trebali biti glasniji, pa bi tako jednom…u budućnosti, Hrvatska mogla postati zemlja vladavine prava, pravna struka moralnija, a pravo bi se možda i približilo pravdi…Zato bi Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ipak trebao pomoći svojim studentima da sve to postignu.
Studentica
