Studenti podijeljeni oko cijena domova zbog kojih neki nastavljaju prosvjed
Od prosinca, kada su objavljene prve cijene domova, a suprotno svim očekivanjima su nove cijene dobili i domovi koji se nisu obnavljali, pa sve do danas ne prestaju nemiri oko cijena. Netransparentnost s dokumentacijom, najavljeno spuštanje cijena i ono što se čini konačna odluka su uzburkali studente. Prosvjed neplaćanjem je, kažu, još u tijeku, a nezadovoljni su i oni koji više nisu u domu.
Foto: facebook.com
U studentskim domovima se i inače rijetko spava, ali su duhovi posebno nemirni posljednjih mjeseci. Prvi revolt je izazvalo poskupljenje svih soba u domovima, uključujući one koji nisu bili dio obnove, zatim dokumentacija koja se nije dala na uvid, a trenutno je ‘dostupna na zahtjev‘. Transparenti na prozorima i dalje niču, a priči se unatoč novim nižim cijenama ipak ne nazire kraj.
83% studenata nezadovoljno
U našoj siječanjskoj anketi je cijenama doma nezadovoljno bilo preko 80 posto studenata, a svakodnevno jedni druge pozivali su na prosvjed neplaćanjem. Tada je na snazi bio prvotni cjenik soba u studentskim domovima, kada su neke poskupile i za 100%, ali ni nakon najnovijeg dogovora oko cijena soba kada su spustili cijene za 25 do 100 kuna se situacija nije značajno promijenila, a spomenute revizije cijena soba su kod studenata izazvale najviše ironičan podsmijeh.
– Ove nove cijene su smiješne, sniženje od 25 kuna je po meni ruganje i
ponižavanje studenata više nego prihvatljivi dogovor, žao mi je što se Studentski zbor nije zauzeo još više za pravdu. Ima više čimbenika zbog
kojih smatram da je dizanje cijena neopravdano: Prvo je da nije SC plaćao
obnovu domova. Druga stvar, da su ostale stare cijene, opet bi
više novaca išlo SC-u nego prijašnjih godina zbog toga što će država
izdvajati više novaca za subvencioniranje smještaja. Treći razlog je taj
što su domovi sad energetski učinkovitiji te dolazi do uštede energije,
odnosno manjih troškova. Sve to govori da nema smisla da se cijene
dižu, rekao nam je Lovre Crvelin, student druge godine filozofije i kroatologije na Hrvatskim studijima, a ovo je, otkriva nam, ujedno i službeni stav njegove stranke Živi zid o novim cijenama.
Studentima je skupo plaćati 375 kuna
Najpogođenija je upravo treća kategorija domova u SN Stjepan Radić, odnosno studenti 1. do 4. i 7. do 9. paviljona jer je upravo njima cijena spuštena za 25 kuna što je manje od najavljenih 50.
– Živim na Savi, III. kat. i za mene spuštanje cijene 25 kn ponižavanje i
ruganje. Skupo mi je 375 kn i još uvijek nisam uvjeren kako je to
realna cijena smještaja. Tako da i dalje neću platiti, izjavio je Jakov Tadić.
Studenti su često opisivani kao ‘snaga promjena’ pa izgleda da su to i shvatili, te su digli prosvjede i cijelu situaciju oko studentskih domova na jednu višu razinu. Tako ovaj prosvjed za neke više nije samo protiv viših cijena studentskih domova i netransparentnosti.
– Htio bih ovim putem reći svim kolegama studentima koji sudjeluju u
ovom prosvjedu da se radi više od samih studentskih domova kako se to
želi prikazati i o čemu se uglavnom govori. Radi se o prosvjedu protiv
nepravde, laži i korupcije u jednoj od mnogih institucija RH. Mi
studenti ovime potičemo i druge populacije da se oglase na nepravdu jer
su i sami suočeni sa istima. Upravo zbog navedenog razloga moramo biti
dosljedni jer znamo da smo u pravu i da se borimo za pravdu, moramo
pokazati ostalima da pravo i pravda mogu biti isto i da ćemo mi studenti
biti ta promjena koju želimo vidjeti u našem društvu. Da se može i da
se mora suprotstaviti svim promjenama koje su na štetu većine
stanovništva. Moramo pokazati da oni koji donose te promjene više neće
moći raditi isto bez suglasnosti onih na koje se te promjene odnose.
Vrijeme je da se zapitamo u kakvom društvu i državi živimo, preispitamo
koje su nam vrijednosti bitne u životu i svatko pojedinačno pa zatim i
kao skupina izgradimo bolje društvo za sve, objasnio nam je student koji je htio ostati anoniman.
Podrška Savi od studenata drugih domova i onih ‘na stanu’
Revizijom cijena su ipak neki domovi značajnije jeftiniji pa na primjer, stanovnici Lašćine imaju 100 kuna u džepu više. Ivan Muža, koji je ondje u domu, će tih 100 kuna potrošiti na djevojku za Valentinovo i nije mu problem dati 300 kuna za dom.
– Ali ako je prije moglo za 200 kuna, može i sad, jer se ništa nije promijenilo, nadodaje Ivan.
Na muci se poznaju junaci pa su tako i studenti u ovoj (ne)prilici pokazali da mogu biti itekako složni. Natpisi se tako javljaju i u prozorima stanova u kojima žive studenti, a ako je vjerovati komentarima na Facebooku, stanovnici drugih domova nastavljaju prosvjede neplaćanjem kao podrška kolegama na Savi.
375 kuna za dom je i dalje manje nego 1500 kuna za stan
S druge strane, i dalje je lakše izdvojiti 375 kuna za sobu u domu nego za stan, što je najčešći argument protivnika prosvjeda. Student koji također ne želi izaći u javnost imenom i prezimenom je svoje neodobravanje prosvjeda objasnio činjenicom da postoje studenti poput njega koji u drugu županiju putuju da bi pohađali predavanja, a samo karta ih izađe više od tih 375 kuna. I time on gubi puno više od novaca u džepu ističući kako od studentskog života on ima vrlo malo, ako uopće ima išta. I takvi bi se studenti mijenjali s ovima koji prosvjeduju u svakom trenutku.
– Obnovljeno je par soba, ali su se digle cijene i onih soba koje nisu
obnovljene. To je bilo sasvim za očekivati i na to se trebalo
pripremiti. 100 kuna mjesečno više smatram da za većinu studenata ne bi
trebao biti problem jer većinu studenata ionako starci financiraju.
Kukaju studenti zbog 100 kuna više, a koliko novca mjesecno troše na kave,
alkohol, travu i kondome? I to je pravilo! Ako tko ima pravo žalit se
to su onda njihovi starci, objašnjava.
Nije poznato koliko je studenata odlučilo sudjelovati u akciji neplaćanja smještaja pa nije poznata sloga studenata, međutim, ima onih koji podržavaju odluke Studentskog centra.
– Odluku Studentskog centra vezanu za cijene studentskih domova
uglavnom podržavam, posebice kada je riječ o neobnovljenim paviljonima
za čijim poskupljenjem ja stvarno ne vidim razloge. Odluku o
pojeftinjenju obnovljenih paviljona u Studentskom domu Stjepan Radić
(gdje i sam stanujem) vidim kao paušalni potez s ciljem smirivanja
napete atmosfere prosvjeda koji su zahvatili vrlo lako veći dio
studentske populacije pod prosvjednom krilaticom “NePlaćam”. Ta je
atmosfera po mome skromnom sudu u potpunosti nepotrebna, posebno sada
nakon što su iz Studentskog centra pojasnili kako će se višak novaca
iskoristiti u dodatna ulaganja u infrastrukturu samih domova te kako će
postojati tijelo koje će nadgledati upravljanje tim novcem, a u čijem će
radu sudjelovati i član Studentskog zbora. Moje je mišljenje kako ni
prvotna cijena od 400 kn nije skupa, posebno zbog činjenice kako se taj
novac može zaraditi u dva-tri dana rada nekog od brojnih studentskih
poslova koji se nude u Zagrebu. Razloge tako lakog širenja prosvjedne
atmosfere vidim u društveno-mentalnoj klimi hrvatskog društva
nasljeđenoj iz prošlog političkog sustava. Konkretno rečeno, ne stvaramo
dovoljno radne vrijednosti odnosno imamo jako slabe radne navike. S
druge strane pak, očekujemo kako nam je država dužna rješavati apsolutno
sve naše životne probleme, umjesto da i mi kao pojedinci preuzmemo vise
osobne odgovornosti i svojim radom, trudom i zalaganjem stvorimo sebi
ljepšu i kvalitetniju budućnost. Ovime ne želim anulirati bilo kakvu
postojanu odgovornost političkih elita (sadašnjih ili bivših) već želim
ustvrditi da je većim dijelom problem u nama samima i svim opravdanjima i
traženjima krivaca u političkim sustavima, vladama i političarima. Od
početka ove priče oko prosvjeda držim da cijene u obnovljenim
paviljonima (s čijom sam obnovom osobno zadovoljan) nisu preskupe te s
tim shodno ne vidim razloge za bilo kakav prosvjed. Čini mi se da se
moje teze dodatno potvrđuju kada se uzme u obzir kako se naknadno (nakon
SC-ove korekcije cijena i transparentnijeg objašnjavaja funkcije viška
novaca) jedan dio studenata odmetnuo od Studentskog zbora te isti, posve
neutemeljeno, optužio za partikularnu suradnju sa Studentskim centrom,
dovodeći time cijelu ovu priču do razine ludila, mišljenja je apsolvent povijesti s Hrvatskih studija Marko Marina.
