http://szssplit.hr
Da studentski stan nije lako pronaći, znaju svi koji su bar jednom prošli muku oko pregleda potencijalnog životnog prostora. Svoje zanimljivo iskustvo na portalu szssplit.hr napisala je Bernarda Privšek, a mi vam donosimo njezin tekst. Da iznajmljivači često podmeću ‘muda pod bubrege’, zna i ova studentica koja se više nego jednom susrela s prilično čudnim stanodavcima.
Halo? Dobar dan!
Recite mi cijenu ovog stana što iznajmljujete.”
“Al’ niste ga ni pogledali.”
“Pa nisam, zato vas i zovem, da vidim najprije odgovara li mi cijena”
“A neću ti reć’.”
“A dobro, gospođo…”
“A ko s’ ti, šta s’?”
” …ummm.. studentica?”
” A jesi sama?”
” … ?! Da?”
” A to t’ je malo puno za jedno čeljade…znaš… ”
“Hvala, bog.”
To bi bila jedna anegdota iz misije neuspješnog traženja stana pomoću oglasnika. Mnogi studenti koji nisu iz Splita suočili su se s problemom pronalaska odgovarajućeg smještaja tijekom studiranja.Rijetki su, a gotovo nepostojeći, oni koji su tijekom cijelog studija samo jedan put tražili stan. Najljepša stvar, složit ćete se sa mnom, jest to što se “sezona lova na stanove” otvara baš u vrijeme kad su zadnji ispitni rokovi u akademskoj godini.
Preko agencije je najskuplje
Nije li to zaista divno? Prije ispita ili s ispita letite na kiosk po oglasnik, spiskate bon, trčite pogledati potencijalni stan, razočarate se stoput dnevno (što se sve iznamljuje, u nastavku!).
Da stvari budu još divnije, bilo da kupite oglasnik ili googlate oglase, 90% stanova se iznajmljuje preko agencija.
Dakle, plati pa se klati. Jedan mjesečni najam pokloni. Ne znam zbog čega je takav trend jer prosječan student, čim vidi agenciju u potpisu oglasa, u sebi računa: “Aha, toliko mi košta nekoliko ECTS bodova” pa pošalje i oglas i agenciju u rodno mjesto.
Kad imate para, bajka je drugačija, ali govorimo o većini studenata.
Nakon što prekrižimo sve oglase kojima u potpisu stoje velika slova ili
OIB, možemo započeti s razmatranjem ponuda.
Apsolutno mi je nejasno zašto oglašivači ne napišu odmah cijenu najma i
logičniju lokaciju od “Split” ili “Vukovarska ulica” – ulica, koja je
doslovno “širok pojam”, proteže se od Općine sve do City Center-a (pa ti
sada vidi!) i u većini gradova u RH je najduža.
Kad vidim takav oglas, odmah mi je sumnjivo. Radi li se o luksuznoj cijeni ili se stan nalazi u nekoj rupi gdje se ljudi raduju kad ima signala? Zaokružimo nekoliko oglasa i kreće zivkanje. Zauzeto, ne javlja se, broj se ne koristi, halo…?
Iznajmljuju vam mračni podrum za ‘ugodan’ studentski život
Kad se odlučite poći pogledati stan, shvatit ćete da svašta ljudi iznajmljuju. Baš svašta. Pregrađene stanove, podrume, ostave, sobičke, šupe, ćumeze s jednim prozorčićem, vlažne, mračne, obrasle, neprozračene prostore s rasklimanim namještajem i nefunkcionalnim kućanskim aparatima.
Nismo mi toliko razmaženi koliko su iznajmljivači pokvareni i pohlepni pa podmeću, da prostite, “muda pod bubrege”. Prosječan student traži samo malo funkcionalnog, čistog i osunčanog prostora za učenje i odmor. Eh, da, i malo privatnosti.
Njuškanje po stvarima, praćenje dolazaka i odlazaka iz stana je apsolutno nepoželjno. Ipak, rijetko koji stan se iznajmi bez napomena vlasnika: “Nemoj ovo, nemoj ono, budi tiho, ne smije ti nitko dolaziti…” Budite iskreni, da iznajmljujete stan, bi li vam izgledao normalnije student za kojeg znate da ima jednog-dva prijatelja, u vezi je i netko ga s vremenom posjeti ili, pak, antisocijalni geek freak koji živi samostanskim životom sestara karmelićanki, a i rođena mater ga se odrekla posjetiti?
Iznajmljeni stan kao javna kuća – tanka je granica
Naravno, pravi student koji se zabavlja, ali i studira, znat će povući granicu između posjeta prijatelja te pravljenja autobusnog kolodvora i javne kuće od stana u kojem živi i spava. Sezona lova se nastavlja na fakultetima, u rujnu se pune oglasne ploče, a valja biti hitar jer srednje škole počinu s radom za nekoliko dana i već je četvrtina stanova zauzeta.
Posvuda papiri i selotejp, telefonski brojevi narezani na trakice… “Iznajmljujem dvosoban opremljen stan na Mejašima (!) studentima, povoljno.” Nazoveš pa ti kaže da je najam 400 eura bez režija. Kako stan na Kili ili Pazdigradu može biti skuplji od stanova u centru ili na Križinama, koji su u neposrednoj blizini većine fakulteta? Nije moguće da je posrijedi neki luksuz, veći od prosječnog stana bližeg faksu.
Pokušaj broj 2 – otvorena božićna sezona lova na stanove
U oglasniku mora da je neslana šala da stan u, za studentski pojam, piz*igradskom naselju ima 25% skuplju cijenu. Zimske režije za HEP i pokazna za studenta bez boravišta u Splitu iznose nekoliko stotina kuna mjesečno, a više ti nije ni do vožnje kad te izvozaju najmodavac i Promet s cijenama koje ni Vlašićka ne bi preskočila.
Nakon ushitrena prva dva-tri mjeseca, otvara se nova, božićna sezona lova na stanove, kad se san o zajedničkom životu dviju najboljih prijateljica pretvori u parolu “prljava koza nosi moju odjeću i jede mi hranu” ili je vaš stanodavac luđak, a možda vam je i jednostavno stan počeo prokišnjavati.
