Student Joško Čabalj, svoju priču o životu u studentskom domu Stjepan Radić na Savi, prije nekoliko dana poslao je portalu e-sava.info. Nakon bijesnog očitovanja isfrustrirane stanarke, koje možete pročitati ovdje, ovaj student daje potpuno drugačiji pogled na taj dom. Da wc papir treba nabavljati na fakultetu, kupovati najjeftiniji kišobran jer će ga netko ukrasti, te kako se progurati u redu za menzu, objasnio je svojim nadolazećim kolegama praktični Joško.
Tekst prenosimo u cijelosti.
“Draga studentarijo, momci i djevojke. Obraća vam se jedan student, bivši stanar Save. Nažalost, ove godine nisam uspio dobiti dom. Prve 2 godine studija sam imao tu čast i privilegiju da živim gdje i vi sada. Međutim, treću godinu ću „odraditi“ u stanu, s nadom da ću se opet vratiti na Savu.
Odlučio sam se napisati ovaj tekst jer želim da čujete moju studentsku priču. Možete je usporediti sa svojom, ili je možete iskoristiti kao „šalabahter“ dok je budete gradili. Pričat ću malo o općenitim studentskim stvarima, a malo i o nekim zanimljivim detaljima.
Prije prvog useljenja, dom sam zamišljao kao nešto jako pozitivno što će se dogoditi mom životu. I jeftino. Sad, nakon 2 godine, mogu reći da se predviđanje uvelike i ostvarilo, a to ću vam sada pokušati i dočarati.
Najbolji cimer je nepostojeći cimer
Prva godina života u domu je bila obilježena upoznavanjima sa drugim i drugačijim navikama života, ljudima i na kraju krajeva sa nekim drugim ja. Onako, nije da sam se puno mjenjao ili nešto, nego sam imao osjećaj da se u meni razvija neki nerazvijeni dio mene.
Enivej, cimer kojeg sam imao bio je dosta drugačiji od mene i nije mi se previše sviđao, ali je često išao kući pa sam ga zbog toga volio. Inače, najbolji cimer je onaj kojeg često nema u sobi. Kad imate praznu sobu, to vam otvara jako puno mogućnosti. Možete pozvati ekipu i napravit feštu, možete zovnuti neku prijateljicu da zajedno gledate film, ili možete jednostavno učiti na glas.
Fejkanje da nema struje kad gledate film s ‘frendicom’
Što se tiče partyanja, tu vam preporučam da narodno veselje u vašoj sobi usmeno prijavite zaštitarima na porti, pa će prema vama bit manje opasni kad se lagana pjesma uz gitaru pretvori u galamu (koju uopće kao takvu ne doživljavate jer ste već na n-toj pivi ili nečem žešćem). Kad se gleda film u sobi sa prijateljicom, dobro je imati laptop kojemu baterija traje satak vremena.
Onda u mračnoj sobi možete prije početka filma iskopčati kabel iz zida i iscenirati nestanak struje u laptopu u pola filma. Naravno, to može biti odlična fora za prodat prijateljici i večer odvesti u nekom sasvim neočekivanom pravcu. Podrazumjeva se da prijateljica želi „kupiti“ foru.
Ako učite na glas u sobi, onda hm… Nikad nisam učio naglas.
Na početku godine upoznajte ekipu s hodnika, jer će vam to dosta puta spasiti glavu, novčanik, ili nešto treće. Najgore mi je bilo kad fali kuna za kavu na aparatu, a nigdje je naći. Ovoga ćete se također sjetit kad vam zafali toplomjer, usb stick, dvije kocke šećera, gel za kosu, WC – papir ili tako nešto. Sitno, a bitno, rekli bi. Btw, WC – papir ne kradite u domu, već na svom faksu. Ako se malo više posvetite nabavci i distribuciji, krađa WC – papira je dosta unosan posao. Zaključak: ne kupujte WC – papir u trgovini.
Učenje -.- ‘
Nikad nisam volio učiti. Prvo i drugo, žestoki sam kampanjac i učim samo kad dođe krajnje vrijeme. Drugo i treće, faks koji idem (neću navoditi, da ne ispadne da omalovažavam) nije toliko težak i dopušta fleksibilnost u učenju i polaganju ispita. Učenje u sobi, kraj laptopa, i cimera koji gleda film ili spava, je jednostavno nemoguće. Pogotovo kad ti prozor gleda na ulaz paviljona, i vidiš svaku curu koja uđe i iziđe.
Učenje petkom večer, dok stotine štikli silazi niz stepenice paviljona, je najveća pokora. Nažalost, u takvom okruženju studentu znaju razni razlozi padati na pamet, samo da ne uči. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da upravo dan-dva prije ispita nastupa sindrom „NE učenju“, i tada vam na pamet padaju sve moguće i nemoguće ideje o tome kako umjesto učenja raditi nešto drugo. Iz velikog izbora aktivnosti izdvojio bi pranje zavjesa, pranje prozora, pisanje pjesama, crtanje (auto)portreta. Natprosječna želja za spavanjem u tim vremenima nije nikakva nepoznanica.
Kuhinja kraj učionice IT mjesto za nova poznanstva
Najviše sam do sada učio u učionici, pošto ima dosta cura koje također uče, pa samim prisustvom u takvom okruženju dobijam osjećaj da postajem pametniji. Na žalost, ili sreću, barem pola cura u učionici izgleda ko avion, što često odvraća pozornost. (.)(.) Ou jea. Ali ne dajte se. Ponesite što više skripti i što manje ostalih stvari. Ajfon, Ajpad, Ajped i ostale gluposti ostavite u sobi.
Papirna skripta, knjiga, prazna bilježnica i eventualno kava su stvari koje trebate nositi u učionicu, ako želite da vam nešto od silnog učenja ostane u vašoj maloj glavici. Od tog nema ništa. Cure koje uče u učionici, vrlo često odlaze u kuhinju pored učionice, pa i to možete iskoristit za „slučajno“ upoznavanje, jer eto i vi se baš idete odmoriti u kuhinju. Samo pratite. Zna se nać finih cura tamo.
Meni najslađe – uvaljivanje preko reda u menzi. Naravno, kažnjivo djelo. Na drugoj godini sam razvio svoju teoriju o gužvama. Naime, najveća gužva se stvara kad je cijeli sat. U 12:00, 13:00, 19:00 i da bi izbjegao gužve, nastojao sam na večeru ići 10-15 minuta prije cijelog sata.
Dosta puta se metoda pokazala kao uspješna. Također je dobro znati puno ljudi, jer se povećava vjerojatnost da će netko vama poznat biti u redu. Najbolji ulet preko reda mi je: „Ispričavam se što kasnim!“ i onda vas nitko neće gledati preko oka.
Sa redarima se pazite, ako su na vašoj strani, onda ste u velikom plusu. Naravno, njihovu naklonost nije lako dobiti. Nabacite osmjeh kad prolazite kraj njih, pozdravite, pitajte kako ide, ima li problema. Nakon kraćeg vremena primjetiti ćete da će i oni postati susretljivi. Upravitelj (ako ikad budete išti do njega) je također dobar čovjek, i ima razumijevanja za sve i svakoga. Iz iskustva znam da jednako ozbiljno pristupa krađi laptopa iz sobe kao i krađi jogurta sa prozora. Ali ozbiljno.
Aktivno živite, Sava ima bezbroj događanja
Još jedna važna stvar. Uključite se u besplatne društveno korisne aktivnosti. Pod tim mislim na razne studentske udruge, fakultetske udruge, teretanu, klub čitača poezije (toga, zasad, nema na Savi ) i garantiram vam da će vam se to višestruko isplatiti. Ako ste tip koji nikako ne voli biti društveno aktivan, onda barem nastojte posjetiti razne događaje koje ovi organiziraju.
To je nešto što je u studentskom životu vrijednije od zlata. Za primjer vam mogu navesti prošlogodišnje projekte kao što su „Radićevi dani“, „Večer kulture“, razne tribine i predstave i još mnogo toga. Kad prođete kraj nekog plakata, stanite i pročitajte šta piše. 30 sekundi čitanja vas neće ništa koštati, a možete dobiti jako puno.
Za kraj bi puknuo par savjeta, čisto eto, nek se nađe. Pa kaže:
Ne trčite za tramvajem i lošom djevojkom. Budite gospoda.
Kupite najjeftiniji kišobran, nikad ne znate kad će vam ga netko ukrasti. A hoće.
Ne ostavljaj glupe komentare na esavi, jer to vidi preko 15.000 ljudi.
Dva puta razmislite prije nego nešto kažete.
Čini drugom ono što bi on tebi činio.
Dosta filozofije.
PS: Članak je pisan iz muške perspektive i iskustva, pa se ispričavam ako su se cure našle zakinute. Da to ne bi bilo tako, molim jednu od vas 2000 što živite na Savi, da napišete neku žensku varijantu savskog života, pa da možemo usporediti. Ajde, izaberite jednu između sebe. Mi čekamo.
Do pisanja,
Joško Čabalj”
