U Hrvatskoj skoro tri puta manje stranih studenata nego li u susjednoj Sloveniji
Posljednje tri godine Hrvatska je punopravni član Erasmus programa, a po ulasku u Europsku uniju odlazak na razmjenu postao je još jednostavniji. Povećao se i broj studenata koji dolaze u Lijepu našu. Pročitajte kako stojimo u odnosu na ostale te koje su najpopularnije destinacije.
srednja.hr
Hrvatska je već desetljećima jedna od omiljenih destinacija turistima iz cijele Europe, no nažalost isto se ne može reći i za studente. Naime, tijekom akademske godine 2012./2013. u Lijepu našu stigao je preko Erasmusa svega 701 student. Brojka dobije na težini ukoliko se usporedimo s drugim zemljama, jer među 28 EU članica te pet partnerskih država jedino minijaturni Island, Luksemburg i Lihtenštajn bilježe manje stranih studenata.
Porast dolazaka stranih studenata
Sloveniju posjeti skoro dvije tisuće studenata godišnje
Lako bi se loši rezultati mogli pokušati opravdati da ni Hrvatska ne plijeni veličinom no činjenica da Cipar, Latvija, Estonija, Slovenija pa čak i višestruko manja Malta bilježe znatno veći priljev ‘erasmusovaca’ od nas taj argument čini ništavnim.
Drugim riječima, problem leži negdje drugdje, a ne u veličini ili populaciji.
Vrstan primjer je već ranije spomenuta Slovenija. Kod zapadnih nam je susjeda prije dvije godine stiglo ukupno dvije tisuće studenata iz inozemstva. I takav rezultat zaista ne treba iznenaditi nikoga, jer i svjetske rang liste sugeriraju da Slovenci nude znatno kvalitetnije obrazovanje, ali i viši studentski standard.
Najveće hrvatsko sveučilište sve lošije pozicionirano na rang listama
Aleksa Bjeliš, rektor zagrebačkog Sveučilišta koji trenutno broji zadnje dane mandata, često se osvrtao na problematiku sve lošijeg plasmana institucije na rang listama. Tvrdio je kako je to posljedica MZOS-ovog zapuštanja i nedostatnog financiranja spomenute institucije no također je negirao nekonkurentnost istog u okvirima studentske razmjene.
Bjeliševa očekivanja su sredinom prošle godine bila da će nam ulazak u EU omogućiti veći priljev stranih studenata, pogotovo onih iz ‘Pokreta nesvrstanih’ no na vrata su zakucali novi problemi.
– Budući da ionako imamo velik manjak smještajnih kapaciteta, jedno od glavnih pitanja koje se nameće u periodu prije Univerzijade je na koji će način Uprava Sveučilišta riješiti problem smještaja studenata, a tu mislim i na strane studente koji putem programa razmjene, kao što je npr. program Erasmus, dolaze kod nas, prije ljeta je u intervjuu za naš portal izjavio Aleksa Bjeliš.
Skupe cijene smještaja za strance
Uskoro bivši rektor tom je prilikom dobro detektirao jedan od mogućih uzroka lošeg statusa Hrvatske među inozemnim studentima. Osim problema s brojem kreveta strancima se ne sviđa niti činjenica da u većini slučajeva moraju plaćati znatno veću cijenu smještaja od domaćih pa za jednokrevetnu sobu u zagrebačkim domovima izdvajaju oko 200, a za dvokrevetnu oko 100 eura.
– Nisam siguran da je to u skladu s europskom regulativom. U Njemačkoj i domaći i strani studenti plaćaju istu cijenu smještaja, požalio se Sebastian Willems koji je prošle akademske godine gostovao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Osim problema sa smještajem puno je i hrvatskih sveučilišta koji još uvijek nisu pronašli adekvatnu lokaciju za sve potrebe visokog obrazovanja. I sami smo na ranijim godinama studija odslušali nekoliko predavanja s poda dvorane, a zna se dogoditi da se kolokviji ili ispiti odgađaju zbog prevelikog broja studenata, odnosno premalih dvorana. U zemljama zapadne Europe takve su situacije nemoguće zbog znatno bolje organizacije nego li u Lijepoj našoj.
‘Do zadnje trena ne znamo hoće li se pojaviti profesor’
– Kad sam tek došla nije mi bilo jasno kako je moguće da se tako malo pridržava satnica i rokova. Zna se dogoditi da do zadnjeg trena ne znamo kada će biti ispit ili hoće li se profesor pojaviti. Iskreno, na početku mi je to bio jako veliki problem jer jednostavno nisam navikla na takav način rada. Isto tako mislim da nastavni plan iz različitih područja nije usklađen i da nema koordinacije, izjavila nam je Ivana iz Švedske koja je u Zagrebu upisala Medicinu na engleskom jeziku.
Hrvatska je još 2011. godine postala punopravni partner Erasmus programa, ali se na predmetima namijenjenim za studente s razmjene još uvijek dogodi da profesor priča ‘po naški’ pa stranci predavanje prate isto kao što tele gleda u šarena vrata. Problem su i profesori koji slabije barataju stranim jezicima, tako da i nimalo zvučan ‘ruski naglasak’ baš i ne privlači veliki broj slušatelja.
– Sva su mi predavanja bila na hrvatskom zbog čega uopće nisam morao dolaziti na fakultet. Samo jedna profesorica me tražila da prisustujem predavanju. Iako nisam ništa razumio ona je htjela da budem tu i da gledam slike, prisjetio se Tajvanac Ian Lin koji je u prošloj akademskoj godini odgledao zimski semestar na zagrebačkom Filozofskom faklutetu.
Više od tri milijuna studenata na razmjeni
Držanje monologa u Europi je zastarjeli način predavanja
Upitna je i individualna kvaliteta pojedinih profesora koji nerjetko samo odrađuju svoje obaveze pa im predavanja više liče na nedjeljne propovjedi.
Jednosmjerna komunikacija i monotona izlaganja koja traju kao i govori Fidela Castra davna su prošlost na razvijenim europskim sveučilištima na kojima se studente već dugo godina pokušava animirati na raspravu i grupne radove. Umjesto kolegijalnog odnosa profesori se prema hrvatskim studentima odnose kao u srednjim školama pa nas se umjesto na razmišljanje i argumentiranu raspravu i dalje poučava disciplini i poniznosti.
– Obrazovanje koje sam dobila u Njemačkoj je zaista vrlo dobro. Tu u Zagrebu je situacija drugačija. Kvaliteta kolegija prilično oscilira tako da ima onih zbilja sjajnih, ali i onih koji nisu baš dobri. Po tome se jako razlikuju fakulteti ovdje i u Njemačkoj, kazala je Diana koja je iz Stuttgarta došla na zagrebački Grafički fakultet.
Negativne komentare stranaca mogli bi pokušati opravdati time što nam oni vrlo često dolaze s bogatijih sveučilišta o čijim uvjetima mi još uvijek možemo samo maštati. Međutim, nezadovoljstvo kvalitetom postoji i među domaćim studentima pa zbog loših uvjeta sve više naše mladeži pokušava svoj napredak pronaći u inozemstvu.
