Veliki intervju s rektorom na odlasku: Zbog ‘Univerzijade’ će bit problema sa smještajem, a pitanje je kako će se to riješiti
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš pred samim je krajem drugog mandata i na njegovo mjesto u listopadu dolazi trenutni dekan Filozofskog fakulteta Damir Boras. Budući da je bio na čelu najvećeg hrvatskog Sveučilišta osam godina, odlučili smo s Bjelišem proći kroz njegova dva mandata, prisjetiti se najtežih trenutaka, doznati što je htio napraviti, no nije uspio kao i prokomentirati ugled zagrebačkog Sveučilišta u Hrvatskoj, ali i svijetu. Također nam je otkrio i što bi se moglo dogoditi s Građevinskim i Kineziološkim fakultetom te Muzičkom akademijom zbog višemilijunskog poreznog duga.
Aleksa Bjeliš obnašao je funkciju rektora Sveučilišta u Zagrebu osam godina, to jest dva mandata. No u listopadu na čelo najvećeg hrvatskog Sveučilišta dolazi novoizabrani rektor Damir Boras. Prije nego što napusti ured na Trgu maršala Tita, Bjeliš je s nama podijelio svoje najveće uspjehe, situacije s kojima se u zadnjih osam godina bilo dosta teško nositi, neostvarene planove, ali i prokomentirao kako najveće hrvatsko Sveučilište kotira u Lijepoj našoj, kao i svijetu. Osvrnuo se i na porezni dug zbog kojeg je upitna budućnost triju sastavnica Sveučilišta.
Gledajući dva mandata provedena na rektorskoj poziciji, na što ste najviše ponosni, a za čim žalite jer isto niste uspjeli realizirati?
Glavna intencija bila je što više povećati koheziju sveučilišta, odnosno integrirati Sveučilište u Zagrebu. Trudili smo se da sveučilište dobije neke nove kvalitete i mislim da smo u tome svi skupa uspjeli. Također, znatno smo pojačali međusobnu suradnju na Sveučilištu i povezivanje sastavnica na tom planu.
Dosta rano osnovali smo Ured za studente s invaliditetom. Mislim da smo u tom dijelu uspjeli napraviti značajan pomak. Na Sveučilištu u Zagrebu više nema fakulteta koji bi bio nedostupan studentima s invaliditetom. Ono što me osobno najviše raduje je činjenica da danas uz studente s invaliditetom imamo studente volontere koji im asistiraju i pomažu.
Veliki napredak napravili smo i na području školarina. Prije osam godina stanje sa školarinama doista nije bilo zadovoljavajuće. Sustav nije bio ni svrhovit ni pravičan. Iz tog smo razloga 2007. godine napravili iskorak i počeli uspostavljati sustav subvencija i participacija u kojem se školarine određuju na temelju rezultata i uspješnosti studenata, za što sam se od početka mandata zalagao. Studenti su ovaj novi model prihvatili jer su uvidjeli da je pravičniji te da im daje perspektivu i poticaj. No, moram reći da cijeli ovaj proces nije bio jednostavan.
Vidljivi su pomaci i u sferi studentskog sporta.
Postigli smo i to da Sveučilišni sportski savez kao udruga građana više ne predlaže projekte za studentske manifestacije. Potonje je prepušteno u ruke samim studentima koji na raspolaganju imaju fond za studentska natjecanja. On nije velik, ali se unatoč problemima, snalazimo. U tome je od pomoći i novoosnovani sveučilišni Ured za sport, u kojem volonterski radi nekoliko nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture.
Koje situacije biste izdvojili kao najteže u kojima ste se našli kao rektor?
Dramatičnih situacija bilo je puno, ali najozbiljnije su bile akcija Indeks 2008. i studentska blokada fakulteta 2009. godine. Od akcije Indeks pa do danas nastojao sam braniti ugled Sveučilišta i upozoravati kako je riječ o pojavi koja nije učestala i koja je mala kada se gleda cijelo Sveučilište. No, koliko god je riječ o rijetkim pojavama, gotovo je nemoguće biti siguran da se slične situacije nikada neće ponoviti i da je sustav imun na moguće devijacije.
Kakve je konkretne posljedice na Sveučilište imala akcija Indeks?
Izravna posljedica Indeksa je puno intenzivniji preventivni rad. Od 2008. godine na Sveučilištu u Zagrebu velik je napor uložen u pokretanje i provođenje IPA projekta Uspostava pravnog okvira za suzbijanje pojava diskriminacije i korupcije s ciljem unapređenja akademskog integriteta kako bi se razvio sustav sprečavanja i prijave neprihvatljivih oblika ponašanja u akademskoj zajednici, i to po uzoru na prakse na najboljim svjetskim sveučilištima.
Također, zahvaljujući ovom projektu, na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu www.unizg.hr sada postoji aplikacija putem koje pojedinci rektoru mogu prijaviti eventualne nepravilnosti. Moje nezadovoljstvo s akcijom Indeks vezano je uz činjenicu da oni koji su na svim instancama optuživani ni nakon šest godina nisu dobili drugostupanjske presude. Kao rektor, često sam upozoravao kako nije dobro da spomenute probleme fakulteti i Sveučilište nisu rješavali i unutar sebe, dakle unutar svojih ovlasti i u okviru sveučilišnih procedura, te da nije trebalo čekati pravomoćne presude.
Budući da je slab angažman studenata, na koji način ste ih pokušali motivirati da se više uključe kao i da surađuju sa Sveučilištem?
Na početku moga drugog mandata, nakon intenzivnih razgovora sa studentima, odlučio sam imenovati studente pomoćnike rektora i prorektora. Od tada, svi članovi Uprave Sveučilišta u Zagrebu imaju studente pomoćnike koji s nama mogu razgovarati o bilo kojoj temi. Moj pomoćnik je u pravilu predsjednik Studentskog zbora. No, moram reći kako i dalje nisam zadovoljan s brojem studenata koji se aktivno uključuju u izborni proces u kojem se odlučuje o studentskim predstavnicima u sveučilišnim i fakultetskim tijelima. I dalje mi se čini kako bi studentska participacija trebala biti veća.
Što se tiče Senata, u skladu sa Zakonom o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama udio studenata u ovom tijelu na razini je većoj od 15 posto, i to sa svih studija – preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog. Nažalost, s provođenjem studentskih izbora imamo poteškoća, na nekim fakultetima bilo je problema zbog čega se s konstituiranjem Studentskog zbora kasnilo, ali mislim da su i ovdje ipak prisutni pozitivni pomaci.
Na većini fakulteta dekani se pozivaju na autonomiju i ne žele se uplitati u rad studentskih zborova. Tko regulira njihov rad?
Kako sam prethodno istaknuo, studentski zborovi djeluju u okviru Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama. Sukladno ovom Zakonu, studentski zbor je studentsko izborno predstavničko tijelo koje štiti interese studenata, sudjeluje u odlučivanju u sveučilišnim tijelima i predstavlja studente u sustavu visokog obrazovanja. Oni se financiraju u okviru sveučilišnog proračuna, iz posebne stavke kojom se omogućuje njihov rad i pokrivanje troškova provođenja različitih studentskih projekata i inicijativa. Nažalost, kao i cjelokupni sveučilišni proračun, i stavka u okviru koje se financira rad Studentskog zbora posljednjih se godina stalno smanjuje.
Prošlo je više od godinu dana koliko otkako je Studentski centar u procesu sanacije. Iako je Sveučilište izuzeto iz sanacije, jeste li možda dobili kakvu informaciju kako teče proces oporavka?
Cijela priča oko Studentskog centra još je uvijek nerazriješena, a ona uključuje i zanemarivanje studentske kulture i sporta. Sa sanacijskim upraviteljem ne komuniciram jer su odlukom Vlade o pokretanju sanacije Studentskog centra Sveučilištu u Zagrebu oduzete sve ovlasti, a ja kao aktualni rektor nikada neću pristati na odnos u kojemu je Sveučilište u inferiornom položaju u odnosu na SC, i u kojem su mu oduzete ovlasti i odgovornost u upravljanju SC-om.
Naši zadnji uvidi u stanje sa Studentskim centrom dolaze od protestnih pisama koja nam šalju zaposlenici, isti oni koji su protestirali i zbog naših ranijih mjera revitalizacije SC-a, i u kojima se od rektora traži djelovanje zbog toga što je aktualni sanacijski upravitelj donio novi Statut. Iako se po sanacijskoj odluci i Zakonu o sanacijskom postupku eksplicitno ne dozvoljava donošenje Statuta SC za vrijeme sanacije, novi Statut se ipak donio, što je nadležno Ministarstvo opravdalo tvrdnjom da opći zakoni to dozvoljavaju. Čini se da ovo postaje klasična priča o ulozi MZOS-a u interpretiranju i prikladnom korištenju hrvatskog zakonodavstva, po čemu je u zadnje dvije godine MZOS postao itekako prepoznatljiv.
Zagreb je jedan od domaćina Eurpskih sveučilišnih igara 2016. Koji će biti prvi korak u pripremanju za dolazak nekoliko tisuća studenata iz cijele Europe?
Tu opet dolazimo do velikog problema. Uskoro treba krenuti s rekonstrukcijom nekog od zagrebačkih domova zbog održavanja Europskih sveučilišnih igara 2016., što znači da će najveći domovi biti tijekom radova djelomično zatvoreni. Budući da ionako imamo velik manjak smještajnih kapaciteta, jedno od glavnih pitanja koje se nameće je na koji će način Uprava Sveučilišta riješiti problem smještaja studenata, a tu mislim i na strane studente koji putem programa razmjene, kao što je npr. program Erasmus, dolaze na naše Sveučilište.
Građevinskom i Kineziološkom fakultetu te Muzičkoj akademiji zbog višemilijunskog poreznog duga prijeti zatvaranje. Postoji li šansa da se riješe duga i da ne budu prisiljeni staviti ključ u bravu?
Situacija je u zadnja dva-tri tjedna bila krajnje dramatična, i prijetila je blokadom rada fakulteta. U međuvremenu je napetost popustila jer su Upravni sud i Ustavni sud donijeli odluke kojima se odgađa izvršenje ovrha fakulteta dok traju sudski postupci na osnovu žalbi fakulteta. No, i dalje ne možemo shvatiti na koji su način odabrana baš ova tri fakulteta od njih devedesetak u Hrvatskoj, kao i zašto je porezni nadzor obuhvatio baš ove godine, a ne neke druge, budući da se poslovanja visokoobrazovnih institucija ne razlikuju u odnosu na 2009. godinu. Otvoreno ostaje pitanje zašto u obzir nisu uzeli čitav niz godina, neki period, neku drugu godinu, neke druge fakultete.
U odnosu na ovaj problem resorno se Ministarstvo odnosilo vrlo flegmatično, kao da to nije njihov problem, a pojedine poruke ranijeg ministra Jovanovića bile su apsolutno neprimjerene. Očekivati da će jedan fakultet kroz rate u budućim godinama moći otplatiti preko 30 milijuna kuna znači tom fakultetu vezati ruke i noge u njegovim budućim djelatnostima. On više ne može biti konkurentan i uspješan.
Ugled zagrebačkog Sveučilišta sve je lošija u svijetu. U posljednjih nekoliko godina palo je na niske grane. Koji je razlog tome?
Ja ne mislim da je ugled Sveučilišta u Zagrebu loš kako Vi govorite. Sveučilište u Zagrebu ima bolji ugled u svijetu nego u Hrvatskoj. Nepoštivanje i relativiziranje rezultata koje postižu vodeća sveučilišta nisu karakteristike samo naše zemlje, nego i brojnih drugih država u ovom dijelu Europe, posebno onih koje su prošle kroz tranziciju. Biti među 500 sveučilišta u svijetu i spadati u tri posto najboljih prema mojem je mišljenju uspjeh, što god netko drugi o tome mislio. No, bojim se da ćemo vođenjem ovakve politike resornog Ministarstva i sve manjim ulaganjem u sustav znanosti i visokog obrazovanja ipak padati na rang-listama te da ćemo se na njima teško održati. Onda nas vjerojatno više nitko i neće kritizirati. Jednostavno, na listama nas više neće biti.
