O Crno-bijelom svijetu: Fantastična scenografija vjerno dočarava život mladih u 80-ima
Najiščekivaniji ovogodišnji televizijski projekt počinje s emitiranjem sljedećeg ponedjeljka. Kako bi vam približili što možete očekivati od serije Crno-bijeli svijet kontaktirali smo mladog Filipa Riđičkog, studenta Akademije dramske umjetnosti, koji je u ovom ambicioznom projektu HRT-a dobio glavnu ulogu.
osobna arhiva
Filip Riđički na petoj je godini Akademije dramske umjetnosti, a do sada je imao već nekoliko zapaženih uloga na ‘sve većim ekranima’. U srednjoj školi glumio je u dvije serije, a svoj talent dobio je priliku pokazati i nakon upisa na Akademiju pa je dobio ulogu u seriji Nedjeljom ujutro, subotom navečer.
Sljedeći ponedjeljak s prikazivanjem počinje i Crno-bijeli svijet, u kojoj Filip igra glavnog junaka Voljena Kipića Kipu, studenta ruskog i fonetike te reportera, tada kultnog, Studentskog lista.
Radnja serije počinje na zadnji dan 1979. godine
Ova humoristična dramska serija najiščekivaniji je ovogodišnji televizijski projekt pa mu je uloga Kipe do sada najvažnija u karijeri. U oživljavanje događaja iz 1980. godine uloženo je puno novca, ali i truda, pa je veliki broj onih koji sa znatiželjom čekaju na prvi nastavak.
– Svaka epizoda zapravo prati jedan mjesec u osamdesetoj godini prošlog stoljeća, tako da smo kroz 12 nastavaka, koji prate svaki mjesec, težili ostati vjerni tom periodu. Fantastična garderoba, scenografija, rekviziti i stari automobili odlično dočaravaju tadašnji đir. Svaki dolazak na set proživljavao sam kao ulazak u neki vremeplov. Neke stvari, kao što je muzika tog vremena, prisutne su u svakoj epizodi. Taj mi se dio posebno sviđa, jer i sam volim slušati pjesme novog vala. Glazbeni sastavi iz tog vremena utjecale su i na moj pogled prema glazbi, priznao je Filip, koji je i sam pronašao dobar bend.
Osim glazbenih obilježja tog vremena, u seriji će se prikazivati razni neobični događaji u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koji su obilježili osamdesete godine prošlog stoljeća. Prizori iz JNA vojske, redukcije struje i benzina te Titova smrt samo su neke situacije koje prate glavnu priču dviju zagrebačkih obitelji s početka 1980-ih.
Svako novo snimanje bilo mu je nevjerojatno iskustvo
– Kipo je opušten i šarmantan dvadesetdvogodišnjak, velikim djelom produkt svoga vremena i novog vala. Piše za Studentski list, u prvih par epizoda još odrađuje vojni rok, a kasnije ulazi u neke ljubavne avanture, tako da je lik bio fantastičan i vrlo zabavan za glumiti, pogotovo uz ovu ekipu i kolege, objasnio nam je Riđički kako je uglavnom uživao u ulozi koju je dobio.
Svako snimanje bilo mu je nevjerojatno iskustvo. Prema njegovim riječima, scene su i uživo izgledale jako realne pa mu nije bio problem uživjeti se u vrijeme o kojem zna samo iz priča.
– Za neke stvari nisam niti znao dok ih nisam pročitao u scenariju. Osobito zanimljive bile su scene na vojnim lokacijama. Kako nisam služio vojni rok sve mi je bilo skroz novo pa je to zapravo bilo i najteže za snimati. Morao sam paziti na tadašnja stroga pravila. Nije mi bilo lako u kratkom vremenu naučiti kako se drži puška, nosi uniforma, kada se salutira, a kada ne. To su sve detalji koje tvore ukupnu sliku pa mi je bilo važno da ih napravim kako treba, priznao je Filip kako se i on namučio sa stvarima koje su proživjeli svi oni koji su služili vojni rok u Jugoslaviji.
Snimanje 12 nastavaka trajalo je čak četiri mjeseca
Crno-bijeli svijet snimao se čak četiri mjeseca. Redatelji Goran Kulenović i Igor Mirković detaljno su proučavali i prisjećali se najvažnijih stvari iz tog doba. Kako bi što bolje rekonstruirali autentični ambijent tog vremena, osim vizualnih komponenti, koristili su i arhivske audio i video inserte, a u seriji će se prikazivati i tadašnji poznati rock klubovi, kafići i druga omiljena okupljališta tadašnje mladeži.
– Znalo je biti cjelodnevnih snimanja, a znao sam doći na sat, dva. Svejedno je, doduše. Kada dođeš na snimanje, čini ti se kao da vrijeme stane, tek kad završiš shvatiš koliko je sati, ili, ako si imao dan od puno scena, koliko si umoran, izjavio je Filip Riđički.
Kako bi se mogao u potpunosti posvetiti svojoj ulozi na ADU-u je morao uzeti pauzu. Zbog velikog broja obaveza na Akademiji isto je morao napraviti i dok je radio na projektu Nedjeljom ujutro, subotom navečer.
– Rad na akademiji traži koncentraciju i čvrst fokus, stoga kada mi se ponudila prilika raditi van faksa, odlučio sam dati pauzu i posvetiti se kako spada tim projektima i, pri povratku, posvetiti se kako spada i akademiji, jedno po jedno, najavio je za kraj Filip kako se nada da će uskoro i diplomirati.
(function(d, s, id) { var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0]; if (d.getElementById(id)) return; js = d.createElement(s); js.id = id; js.src = “//connect.facebook.net/hr_HR/all.js#xfbml=1”; fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, ‘script’, ‘facebook-jssdk’));
