Muzika

JeboTon kolektiv: 'Širi ljubav ili šuti'

Objavljeno 29.11.2015 22:50 piše Marina Šimunić

Bendovi Porto Morto, Spremište, Druker, Antidepresiv, Hren, Lobotomija, Peglica i Komandos i Trophy Jump okupljeni u JeboTon kolektiv mnogima su poznatiji po svirkama JeboTon ansambla, koji funkcionira kao off projekt sastavljen od članova navedenih bendova. Ansambl izvodi akustične obrade ovih bendova u pjevnom i veselom aranžmanu, prenoseći zaraznu pozitivnu i plesnu energiju. Dečki koji za sebe kažu da sviraju regresivni rock će uskoro proslaviti petogodišnjicu s JeboTon feštom, a očekuje se, kao i uvijek, odlična atmosfera.

JeboTon kolektiv: 'Širi ljubav ili šuti'
Filip Berlengi|privatna arhiva

JeboTon ansambl najpoznatiji je dio JeboTon kolektiva, koji okuplja bendove Porto Morto, Spremište, Druker, Antidepresiv, Hren, Lobotomiju, Peglicu i Komandos i Trophy Jump i izvode akustične obrade ovih bendova u pjevnom i veselom aranžmanu, prenoseći zaraznu pozitivnu i plesnu energiju, a uskoro će svoj peti rođendan proslaviti s JeboTon feštom.

Ansambl kao najveći uspjeh JeboTona 

JeboTon kolektiv okupio se 2011. godine i u početku se sastojao od samo tri benda, a ubrzo nakon se društvo počelo širiti. Ideja za nastanak došla je spontano, kad su odlučili da bi se trebali okupiti jer ih spaja 'istomišljenički đir i vibra', odnosno osjećaj da je bitno publici prenijeti energiju, a ne se zamarati time koliko je ljudi došlo na svirku ili koliko se novaca zarađuje. Samo ime kolektiva ovakvo je od samih početaka, ali je to prvotno bilo radno ime, no nisu se, kako kažu, sjetili ničeg boljeg u međuvremenu.  

Iako se bendovi ne poklapaju u potpunosti žanrovski, ansambl svira obrade svih bendova, pa se na pozornici ponekad nađe 20 ili čak 30 ljudi. Kolektiv je u stalnom pokretu i uvijek se nešto događa, netko ode pa se priključi, neki se rasformiraju, neki stvaraju, a svatko od članova svira po nekoliko različitih instrumenata. 

- Ne uspijemo svi ni na probe ni na svirke, tako da je broj članova varijabilan, a obično jedna osoba na sebe preuzme dogovaranje svirki i proba, pa poludi, a onda ju zamijeni netko drugi i tako u krug, objašnjava Filip Berlengi kako se uspijevaju organizirati i dodaje kako se na kraju čini da je lakše organizirati ansambl nego probu jednog benda. 

Dečki su se uspjeli organizirati i preko ljeta, kada su bili na turneji i prošli su šest gradova i u kontinuitetu svirali četiri mjeseca. Osim nastupa na poznatim festivalima kao što su Skaville ili Seasplash, većinu su svirki odradili na ulici, među ljudima, a često su ih slušali i strani turisti. Osim nastupa na festivalima, često se pojavljuju na humanitarnim koncertima, na kojima je, kažu kroz smijeh, najbolja zarada.

'Mi smo suma svih naših zajedničkih dijelova' 

Unatoč sve većem broju svirki, JeboTonci žele zadržati hladnu glavu, jer njima je ovo primarno dobra zafrkancija i način da rade ono što vole i to prenesu na višu razinu. Prokletstvo demo bendova je, smatra Filip, da se gledaju kao konkurencija, a oni su shvatili da glazba nije natjecanje i da ako krenu zajedno mogu okupiti veći broj ljudi, a i bendove pojedinačno većina uglavnom poistovjećuje s JeboTonom. 

- Stalno smo na okupu, više smo obitelj nego frendovi, a fanova nemamo, to je sve naša šira ekipa. Ima nas na svim faksevima, od FER-a, Grafičkog do Filozofskog i Muzičke, ali smo se prema tome specijalizirali u zadatcima, objašnjava Filip. Svoj pristup nazivaju minimalističkim i 'uradi sam' principom, a veliku im podršku daju i roditelj, što ih daje dodatni polet. Iako su članovi kolektiva i različitih godina, svi su zajedno odrasli i u kolektivu iskorijeniti vlastitu nerealiziranost i nesigurnost i djetinje boljke, a žele se i dalje razvijati kao osobe. 

U posljednjih godinu dana kolektivu su se pridružila tri nova člana, što je uvijek pozitivno, kaže Filip, jer svaka nova osoba donosi sa sobom novi zvuk. Muzika se, smatraju, može raditi u bilo kakvom okruženju, pa zbog toga nemaju posebno vrijedne instrumente i sve pokušavaju minimalizirati, jer što ih je više, pojedinac manje dobiva, zbog čega kažu da sviraju regresivni rock. 

- Najdraže nam je kad sviramo u novom mjestu i osvojimo publiku, kada nema pozornice nego stojimo među ljudima i sviramo, kaže Filip. Pjesme kao konačni proizvodi nastaju puno održanih proba, a trude se zastupiti što veći broj bendova, što nije teško, jer su međusobno kompatibilni, pa im se sviđaju radovi drugih bendova, no pri odabiru je ipak presudna 'obradivost' pojedine pjesme, objašnjava Filip. 

Zbog svoje heterogenosti imaju puno različitih ideja i svaka je od njih dobro došla, pa naglašavaju važnost komunikacije, jer se loše raspoloženje samo jednog člana odražava na cijeli kolektiv i čuje se na svirci. Uz mnoštvo različitih interesa, zajedničku zabavu uvijek uspijevaju pronaći i potruditi se da svatko napreduje i pjevački i svirački. Ovaj 'pozitivni raspašoj' možete poslušati u videu u nastavku.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.