Pretraga

Kawasaki 3p smo vratili u srednju: Dva člana su ponavljala prvi razred

A- A+

Uoči najvećeg samostalnog koncerta Kawasaki 3P-a, koji će se održati 25. ožujka u Dom sportova, na terasi kina Europa, smo proćaskali s članovima benda o njihovim tinejdžerskim godinama, koje su bile puno burnije nego smo očekivali. Plan je bio da se na intervju pojave dva člana benda, no na kraju su došla četvorica te se planirani razgovor pretvorio u konferenciju.

Kawasaki 3p / foto: Ivan Božić|srednja.hr

Među sugovornicima se našla čitava puhačka sekcija, odnosno Demirel Pašalić, koji je trubač i pjevač, Igor Pavlica i Stipe Mađor, također trubači te Toni Babarović, koji je gitarist. Ostali članovi benda su Tomislav Vukelić “Tomfa”,
Davor Viduka, Mario Boršćak,
Nikola Babić i Luka Dominik.

Ako ste na osnovu pjesama i nastupa na stageu pomislili da su kawasakijevci opušteni zajebanti, niste se prevarili. Sat vremena intervjua pretvorili su u pravi kaos, tijekom kojeg je dominirao smijeh. Premda, kada smo ih podsjetili na srednjoškolske dane, nekima više i nije bilo do smijeha.

Izdvojeni članak

[Vraćam se u srednju] Poznati lovac iz Potjere bio je buntovan srednjoškolac sklon ekscesima


Baš kada je Demirel govorio o neopravdanim, susreo je školskog pedagoga!

Za vrijeme intervjua se dogodila i jedna zbilja nevjerojatna situacija. Taman dok je Demirel Pašalić govorio o svojim nepodopštinama u školi, pokraj kina Europa je uočio pedagoga iz svoje škole. Ugodno su prozborili par minuta, očito i zakopali ratne sjekire, a susret smo zabilježili na potonjoj fotografiji.

Od 15 predmeta u prvom razredu iz 14 sam imao jedan!

Prvi na ispitivanju, srećom ne u školskoj klupi ovoga puta, našao se pjevač i trubač Demirel Pašalić. Nakon par uvodnih napomena, o tome da se bend sastoji od pojedinaca koji uopće nisu završili srednju školu, pojedinaca koji imaju maturu, ali i akademika te doktora znanosti, Demirel je ubrzo prešao na opuštenije tonove.

– Ja sam više bio oko srednje škole nego što sam bio u njoj. I ako hoćeš baš znati, mene su proglasili najvećim problemom u povijesti Grafičke škole u Zagrebu.
Iskreno, završio sam srednju školu na jedan nevjerojatan način. Svaki sam razred završavao na razrednom ispitu, jer sam imao toliko neopravdanih već u prvom tromjesečju, da sam morao dolaziti na kraju godine i polagati sve predmete, prisjeća se iskreno pjevač Kawasaki 3P-a. 

Demirel Pašalić sa svojim školskim pedagogom / foto: Ivan Božić|srednja.hr

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju – Žare (S.A.R.S.)

I tako, družeći se oko škole s Ribarom, umjesto s knjigom na nastavi, Demirel je uspio prikupiti vrtoglavih 14 zaključnih jedinica i ‘pasti’ prvi razred.

– Jedini predmet iz kojeg sam imao pozitivnu, bio je tehnički odgoj. Imao sam zgodnu, ali i zajebanu profesoricu i ona mi je dala 5, govori nam Pašalić.

S nešto manje ‘kulja’, ali s istim ishodom na kraju godine, prvi razred srednje nije završio Igor Pavlica.

– Rijetki uspijevaju ponavljati prvi razred srednje, ali eto meni je to pošlo za rukom, govori nam ovaj trubač Kawasaki 3P-a, uz dodatak da nije baš imao 14 jedinica, ali nije bio niti daleko.

Izdvojeni članak

[VRAĆAM SE U SREDNJU] Mario Petreković kao predsjednik razreda vodio seksualni odgoj

Gitarist benda predaje na Hrvatskim studijima

I taman kad smo pomislili da će se treći član ‘puhačke sekcije’ Stipe Mađor sličnom pričom nadovezati na prethodna dva sugovornika, stiže preokret.

– Završio sam gimnaziju u Makarskoj. Mi smo zapravo bili prva generacija gimnazijalaca 1989/1990., ono kad se ponovno vratila gimnazija. Završio sam školu s odličnim uspjehom. Za razliku od Demirela išao sam na satove, ali isto sam pio, imao sam bend i sve sam radio isto što i on, ali sam ipak uspio ići i na nastavu, uspoređujući se s kolegom govori trubač Stipe, dodajući kako je nakon gimnazije, završio i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Četvrti član benda s kojim smo razgovarali, naknadno je stigao na intervju pa su ga pitanja o srednjoškolskom uspjehu zaobišla. Ipak, vjerujemo da nije imao problem s ocjenama obzirom da je danas doktor znanosti. Naime, gitarist benda Toni Babarović bio je profesor na Odsjeku za psihologiju Hrvatskih studija, a sada je djelatnik Instituta za društvna istraživanja Ivo Pilar.

‘Meni je kemija bila užasno zajebana’

Članove zagrebačkog benda, koji su autori najpoznatije pjesme o Karlovcu, pitali smo i koje su predmete voljeli u srednjoj, a s kojima baš i nisu bili na ti.

– Meni je bila užasno zajebana kemija, i to sve možda i zbog profesora, nemam pojma. Imao sam nećeš vjerovati problema i s talijanskim, jer nije me nije volio profesor, a ni ja njega pa sam na kraju jedne godine imao sve četvorke i petice, a talijanski dva. Doduše nisam baš ni išao na sate talijanskog, a volio sam povijest, glazbeni i tjelesni. Zbog književnosti mi je bio drag i hrvatski, govori nam Stipe Mađor.

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju: Ivan Blažičko

Igor Pavlica nam je priznao da je u osnovnoj, a i dobar dio srednje bio dosta sramežljiv, a onda još u kombinaciji s nepovoljnim ocjenama u prvom srednje, nije ga baš puno toga veselilo u školi.

– Kao što sam rekao srednja škola je počela pogubno, ali sam se počeo oporavaljat u trećem srednjem. Sviranje trube mi je dalo neku sigurnost i tu sam svu svoju sramežljivost počeo oslobađati.Baš sam bio zakočen i nesiguran i kako mi je dobro krenulo s trubom, to mi je to dalo poticaj za neku društvenu sigurnost i svugdje mi se počelo otvarati. Što se tiče predmeta, obzirom da sam išao u muzičku školu i omiljeni i omraženi predmeti su mi bili muzički, objašnjava Pavlica.

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju: Bojan Jambrošić

Anegdote iz školskih dana

Premda je prošlo četvrt stoljeća otkada članovi Kawasaki 3P-a ne sjede u školskim klupama, uspjeli su se prisjetiti nekih anegdota iz toga doba.

– Na nastavu sam zadnje dvije godine išao u zgradu, u kojoj je danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Ona je dole i podrumu imala birtiju, u kojoj se legalno točilo pivo za sve, a ispod šanka se točila i žestica. Ovo je mjesto bilo posebno jer i kad se markiralo, to je bila slobodna zona, u koju su na piće dolazili i profesori dolazili, ali te tu nitko nikad nije pitao, što radiš, makar si unutra bio u vrijeme nastave. Valjda su u školi skužili da iako markiramo da je bolje da smo u školi, nego da negdje lutamo po cesti i radimo gluposti. Draž ove birtije je bila i u tome što je imala jukebox, govori nam trubač Pavlica.

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju: Filip Dizdar

Ništa manje neobičnu priču iz škole, prepričao nam je jedini član benda, koji nije odrastao u Zagrebu.

– Meni je super fora bio jedan test iz biologije. Imali smo ludog profesora, koji nikada nije imao pripremljena pitanja, nego bi uzeo knjigu i na licu mjesta bi odredio tipa pet pitanja. I uoči jednog testa, svi smo se u razredu dogovrili i par dana prije, odredili pet pitanja i napisali unaprijed test s odgovorima na tih pet pitanja… Kužiš oni koji su bili dvojka-trojka, nisu napisali za 5, nego za 2-3 da bude uvjerljivo. Ali je bila jedna užasno glupa štreberica, i ne, ona jedina nije htjela sudjelovati u tom pothvatu. Ona je napisala test po pitanjima koja je profesor pročitao i da stvar bude luđa ovaj to na kraju nije ni primijetio, kroz smijeh se prisjetio Stipe Mađor.

Demirel nam nije ispričao anegdotu, ali je opisao situaciju koja ga je u to doba uznemirila. Naime, kako je išao u srednju baš u ratno doba, prisjetio se kako je bio u nevjerici, jer su u jednom trenutku, svi profesori koji su bili Srbi dobili otkaze i nestali.

Jabuka je bila totem

Na spomen izlasaka u srednjoj školi, praktički konsenzusom su članovi benda zaključili da je u njihovo doba bilo bolje, jer su vladale rock generacije. Otkrili su nam i što su slušali.

– Sigurno sam počeo s rock bendovima. Sjećam se još u osnovnoj školi, kada je izašao The Dark Side of the Moon od Pink Floyda… imali smo A i B razred i 80 posto djece su si odmah kupili taj album. Ekipa je slušala tu muziku, dok sada u razredu moje kćeri, još dok je išla tu u školu u Varšavskoj, 70 posto klinaca zna tekstove svih cajki… nisam mogao vjerovati da se to zbilja događa u centru Zagreba. U srednjoj školi, pošto sam išao u muzičku sam počeo slušati jazz. I baš sam ga intenzivno slušao, makar moja generacija nije bila u tome moodu. A izlazio sam Kulušić, Lapidarij… zapravo sam u Lapidarij najčešće išao. Uglavnom, bilo je par birceva koji su bili popularni u centru Zagreba. Iako je u to doba postojala Zvečka, ja sam onda bio srednjoškolac i u to doba su tamo stajali već etablirani rockeri poput Parnog valjka, a ekipa s kojom sam se ja družio je bila malo alternativnija pa nismo baš tamo zalazili u to vrijeme, prisjeća se Pavlica.      

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju: Luka Tomaš(Kinoklub)

Stipe jod srednjoškolskih izlasaka najviše pamti prvi ulazak u kultnu Jabuku.

– Počeli smo izlaziti u Makarskoj i imat bend već u sedmom razredu. I tadašnji naši izlasci su bili takvi da smo išli piti u rupu u kojoj smo svirali i to je bilo to. Osim toga, u doba dok sam išao u srednju, sestra mi je studirala u Zagrebu pa sam često, pogotovo krajem srednje, znao doći tu. I onda se dogodila Jabuka, koja mi je bila pojam… Sjećam se prvi put kad sam ušao u Jabuku… to je meni bilo kao da sam se popeo na Mount Everest. Jer svi mi iz manjih sredina smo znali da postoji neka Jabuka i onda kad sam ušao, zapamtio sam do danas taj izlazak. Baš se sjećam da sam uletio u šutku pa kad sam pao su me još i dignuli… znam da sam došao u Makarsku i pričao ‘ej jebote pazi bila je šutka i još su me digli’, veli nam Stipe.

Demirel se uz kultna mjesta za izlaske, prisjetio i šarenila, koje je nekoć ispunjavalo Zagreb.

– Fora je bila da si ti mogao na prste jedne ruke nabrojati ljude koji slušaju narodnjake. Stvarno je to bila jedna Rock ‘n’ Roll generacija, uz puno onih koji su slušali barem visokokvalitetni pop. A ovi koji su slušali cajke…. oni su bili po strani, u kutu, u takvoj manjini. Oni su se micali od nas i bili su svojevrsni underground. Izlazio sam u OKC. Tu smo visili na ovom sranju od trga, što je sad Cvjetni. Tu bi izlazili, vladalo je šarenilo, Zagreb je bio prepun različitosti. Izlazili smo svugdje, a ako bi imali love, išli bi u Jabuku, jer naravno Jabuka je bila totem. To je mjesto gdje smo po prvi put vidjeli našminkane likove. Danas se iščuđavaju kao ‘kaj si našminkan’, a to je nekad bilo normalno. I ja sam se ponekad šminkao prije izlaska. Povukao bih olovku ispod očiju, čak nekad i ruž stavio i to je bila normalna stvar, uvjerava nas Demirel.

Izdvojeni članak

Vraćam se u srednju: Pero Galić (Opća opasnost)

Baš zbog toga da ne bude na 25-godišnjicu, sada pravimo veliki koncert

Iz dalekih, šarenih, mnogima i mračnih ranih 90-ih godina, vraćamo se na akutalno doba. Povod ovom velikom razgovoru bio je koncert koji Kawasaki 3P priprema 25. ožujka u Domu Sportova.

Pitali smo ih zašto baš sada, obzirom da je dogodine 25 godišnjica postojanja benda, a gitarist Toni Babarović nam je rekao da baš zato da ne bude sve po koncu pripremaju najveći koncert u karijeri sada, a ne dogodine.

– Realno Dom sportova je najkultnija dvorana u Zagrebu i stvarno bi bilo uredu da Kawasaki 3P, kao zagrebački bend u toj najkultnijoj dvorani napravi koncert. Recimo Tomfa (Tomislav Vukelić) i ja smo na početku bili protiv jer smo mi više klupski bend, ali na kraju smo agencije LAA rekli OK, napravit ćemo koncert za više publike, a između ostaloga za sve srednjoškolce i srednjoškolke, na kraju nam objašnjava Demirel Pašalić.