Veliki intervju: Big Strip Gorila – Tri godine kasnije

Zagrebački bend Big Strip Gorila ove srijede, 7.12. u 20 sati u Malom pogonu Tvornice predstavlja svoj prvi album ‘Moment’. O njima smo prvi puta pisali 2013. godine kada su snimili svoj prvi ozbiljni singl ‘Negacija savršene priče’. Tri godine nakon izbacivanja svog prvog singla dečki nam serviraju i svoj prvi album te otkrivaju što se promijenilo od zadnjeg intervjua.

Dečki su na sceni još od davne 2011. godine i nakon par promjena postave, od 2013. sviraju u današnjoj kombinaciji: Marko Jankek – Jenki (vokal/ritam gitara), Mate Palestrina Mazić (solo gitara/prateći vokal), Mateo Patekar (bubnjevi) i Tomislav Čanković – Čanki (bas gitara). Energični četverac je stvorio svoj vlastiti žanr – zoo rock kojeg su ovim albumom i definirali. Prije tri godine smo ih predstavili na portalu, a danas su nas ugostili u svom studiju na zagrebačkom Britancu gdje sam uspjela vidjeti mali dio njihove svakodnevice.

Odmah u glavu, recite mi što je to zoo rock?

Pa ništa, to je novotvorenica ili neologizam koji je stvoren iz nekakve nelogičnosti svrstavanja bendova i zvuka benda u razne kategorije i ladice pa smo mi odlučili sami sebi dat naziv jer smatramo da je tako lakše ljudima sagledati nas, a opet da budemo izdvojeni od ostalih. Vidiš, postavljaš nam pitanja o tome, stvorili smo dijalog iz ničega. Naziv ima veze s imenom benda, jer smo Big strip gorila. Prijavljivali smo se na milijun raznih demo festivala, a i kad stavljaš glazbu na Band camp, My space i to imaš kućice di se trebamo svrstat’, a nama se to nije svidjelo. Opisali bi žanr s energičnim gitarama, nabrijanom pozitivnom energijom u bendu, Jenkijevim posebnim vokalom, Čankijevim gitarističkim bas dionicama i Mateovim afričkim sviranjem bubnjeva koje ima veze s gorilama.

Imali ste par promjena postave, kako ste nastali kao bend kakav ste danas?

Pa išli smo u 13. gimnaziju, svi osim Jenkija. Čanki i Mate su prvo svirali skupa pa ga je Mate napustio i otišao Mateu. Onda je došao i Jenki i tako smo par godina svirali bez Čankija i izmjenjivali basiste i pokušavali naći nekoga tko će se uklopiti i nije nam išlo do te mjere da smo godinu dana svirali bez basa i zaključili da to ne ide. Žicali smo Čankija da dođe svirati bas na što je pristao ali i opet otišao. Taj bend mu se raspao pa se predao natrag Gorilama i eto nas.

Ima još jedna čudna faza, u početku kad smo krenuli imali smo drugog vokala. I tu je bio isto problem jer smo s tim vokalom doslovno samo probe odrađivali i to nije funkcioniralo jer nismo bili frendovi, on se nijednom s nama nije sjeo na pivu. Kužiš, veliki dio nas je to što smo si tako dobri frendovi i naučili smo živjeti skupa i zanemariš neke gluposti i svaka svađa se riješi, mi smo ti kao oženjeni bračni par. Nismo mi sad neki pregenijalni muzičari, sve je to nastalo iz naše sinergije i prijateljstva i međusobnog druženja.

Veliki dio naše povijesti je 13. gimnazija i prof. Brlobuš Dražinić jer nam je ona i omogućila da sviramo skupa. U kinodvorani 13. gimnazije smo proveli sate i sate sviranja i žicali ravnatelja da nam kupi bubnjeve i pojačala i stvarno su nas podržavali. Profesorica nam je stalno pravdala izostanke zbog sviranja, ali smo i radili koncertiće i priredbe. Oduvijek smo poduzetno samostalni, ajmo to tako reći. Još jedna luda priča, Jenki i Mate su išli u istu osnovnu i živjeli doslovno prozor preko puta prozora i nisu se upoznali dok nisu počeli ići na satove gitare na Ribnjak kod prof. Kestelija. Unatoč nekog glazbenoj izobrazbi, mi smo sve više-manje samostalno učili svirati, Mateo nikad nije učio svirati bubnjeve, mi ostali smo se ozbiljnije primili gitare tek kad smo skužili da nam to treba za bend. Svi smo mi krenuli svirati u osnovnoj neovisno jedni o drugima, a razvili se kao pravi glazbenici tek kada smo se našli.

Svi ste počeli uz gitaru, kako se dogodila raspodjela na pozicije kakva je danas?

Mateo: Prvo sam s frendom išao svirati gitaru tamo u MD i on je imao palice i ja sam se sjeo za taj bubanj i tak sam ostao, nikad nisam zapravo učio svirati bubnjeve.

Čanki: Pa ja sam prvenstveno gitarist i nije mi bilo baš svejedno prijeći na bas i dan danas još tome basu pristupam kao gitarist ali radim na tome i dobivam dobre konstruktivne kritike od ostatka benda.

Jenki: Ja nisam ni trebao biti pjevač ali kad smo ‘otkantali’ starog vokala nismo znali što dalje. Drugi dan je bila proba i kako ja sviram ritam gitaru i tad sam najviše pjevao back vokal stao sam se za mikrofon kako bi na probama mogli znati na kojem smo djelu pjesme koju sviramo. Tako smo funkcionirali par mjeseci i ne znajući hoću li nam ja uopće biti vokal, otišli na gažu u Grahovac kod Garage in July-a na festival RIBA. Njihov vokal Bojan nam je savjetovao da vokal bude netko od nas jer si pašemo energetski, a zajedništvo je zapravo temelj benda. Na tom koncertu je zapravo sve to kliknulo i od tad sam ja vokal. Meni je ta pozicija vokala pomogla da ne budem više toliko povučen, izgradio sam se karakterno, a i ja pišem tekstove pa mi to nekako dođe prirodno. Ta izloženost na stageu mi je pomogla da se otvorim. Ja ti tu funkciju ne shvaćam „ja i oni“ nego mi svi skupa jer smo mi svi skupa bend, ne volim tu podjelu na frontmena i ostale.

Što se promijenilo u vašoj glazbi otkad smo zadnji puta razgovarali?

U glazbi se promijenilo to što smo rasli kao glazbenici i kao bend u cjelini. Na početku smo svirali neke obrade pa su nam tako i prve stvari zvučale, a s vremenom počneš doma lagano svirati i učiš nove stvari pa se to odrazi i na bend. Nekakvi festivali i rast broja fanova nije utjecao na naš zvuk nego čisto glazbeni rast. Sad svi slušamo više muzike. Kroz tih par godina koliko smo na sceni smo se počeli graditi, uzdizati i upoznavati ljude koji su tu duže, dođe do neke profesionalnosti između nas i ljudi koji su dugo na sceni i svima nam je u glavi „mindset“ da se moramo još više truditi jer nije dobro da nam bude preugodno da ne stagniramo. Velike stvari su nam se dogodile sa sviranjem na Karlovačko Rock-offu jer smo dobili i medijski tretman i sve je to postalo ozbiljnije. Više je tih točaka koje su pokrenule stvari za nas, prva je izbacivanje pjesme „Dresden“ i sviranje na Rockoffu, a druga izbacivanje pjesme „Bez treme“ jer smo se zavrtili i na MTV-u i CMC-u, bili na prvom mjestu MTV-eve liste i ta pjesma se još uvijek vrti po radiju makar je i novi singl vani i album. Treća točka je izlazak albuma ‘Moment’ kojeg službeno promoviramo 7.12. u Tvornici. To nam je prvi samostalni koncert ,uz goste, ali samostalan i to je veliki moment za nas.

Otkud crpite inspiraciju za tekstove, o čemu govori ‘Moment’?

Na albumu se nalazi svih pet singlova ‘Negacija savršene priče’, ‘Dresden’, ‘Bermudski trokut’, ‘Što sada kada smo zaspali’ i ‘Bez treme’ i sedam novih pjesama. Tekstove piše Jenki samostalno, prije je to radio s Matom, ali nekako je sam počeo raditi na njima. Potaknu ga neke životne situacije i o tome se zapravo i radi na Momentu. Dosta je teško odgovoriti na to pitanje konkretno jer ovaj album je nastao kroz tri godine tako da su pjesme rasle kako smo i mi rasli. U te tri godine se sve i svašta izdogađalo i taj album je raznolik jer sadrži sve neke naše priče i događaje unutar benda ali i unutar nas samih.

Na primjer, ‘Bez treme’ je nastala tako što je Jenki nešto na probi sviruckao, Mateo je došao i čuo to i onda smo to razvili tako i nastala je ta pjesma koja zapravo govori kako je najbolje biti svoj, biti ja bez kompromisna. Jenki je tekst napisao iz svoje perspektive, netko to može drugačije interpretirati i tko god ju shvati na svoj način, shvatio ju je najbolje što je mogao. Iz naše perspektive ta pjesma je poticaj da se prepustiš nečemu novom, da se ne bojiš nastaviti dalje ako si negdje zapeo.

Kako je ugovor s Croatia Recordsom utjecao na vas?

Mi smo rani period proveli u demo verzijama, sami smo izdali prvi EP i bili u tim indie vodama. Do CR-a smo slučajno došli jer je bio natječaj za prvu hrvatsku službenu indie kompilaciju 2013. Potpisali smo samo tu stvar s njima i nakon toga su nas pitali da izdamo još singlova s njima na što smo mi pristali da vidimo gdje to može doći. Ozbiljnije kreće sa singlom ‘Dresden’. Nikad nismo imali situaciju gdje nam mijenjaju ili utječu na pjesme, samostalno oblikujemo svoju glazbu. Imali smo neki osjećaj da će možda imati utjecaj na našu glazbu ali imamo sreće da radimo s gospodinom Drezgom koji je provodio vrijeme s nama u studiju koji nam je savjetovao više što će nam biti prvi ili drugi singl, ali autorski ne utječu na nas nikako. Možda je to stvar žanra, možda im naša glazba nije toliko poznata pa nas puštaju da se sami razvijamo. Prihvatili su nas takve kakvi mi jesmo i evo, funkcionira.

Jesu li utjecali na naš uspjeh? Definitivno jesu. Uspjeh koji smo postigli s njima je to što smo se vrtili na TV-u i još se vrtimo na radiju. Mi smo baš ozbiljno krenuli u to sve kad smo potpisali za njih. Pitanje je bi li se to sve dogodilo da nismo bili s njima. Da su utjecali i imali ulogu u tome da nas se pušta, sigurno jesu. Samo svatko tko kreće u ove vode treba znati da diskografske kuće više nisu takve da daju sam tak lovu, mi se moramo pokazati, ali mislim da smo na dosta dobrom putu. Broj svirki ne ovisi o njima jer to sve sami radimo od starta. Dogovaramo ih zavisno o programu, preko ljeta više svirki i festivala koje sami dogovaramo, prije ti se radilo tako da ti izdavač dogovori svirku, više to tako ne ide. Trudimo se svirati i kad izbacimo neki singl, po mogućnosti vikendima jer studiramo, radimo i to. Nismo u mogućnosti sad mjesec dana ići na turneju, ali to bi htjeli definitivno.

Pomaže li Vam udruživanje s drugim bendovima?

Pomaže jer se stvori neka vibra zajedništva i znaš da nisi sam jer i nisi sam u svemu tome, a i kreativno ti pomogne jer si komentiramo stvari uvijek. Definitivno jako puno pomaže. Na primjer, bend Orvel nam je isto kao i Garage in July bratski bend, družimo se, zajedno sviramo i tako. Igor Ilić, koji je frontmen Orvela je nama radio 4 spota i tak smo se povezali i počeli družiti. Nismo imali baš neku lovu i sve je to odrađeno na prijateljskoj bazi i to nam je stvarno pomoglo u vizualnoj reprezentaciji benda. Lakše je znaš, mi smo premalo tržište da bi ti samostalno mogao prodat te količine nosača zvuka kako bi sav taj rad imao smisla.

Nama je lakše kad napravimo zajednički koncert pa se pojave frendovi od svakog benda i bude ti sto ljudi što je nama ogroman uspjeh dok je bendovima kao što je Vatra koncert od 100 ljudi propao jer oni su ipak veliko ime estrade. Realno, bend u Zagrebu s ove scene kad napravi takav koncert, to je ogroman uspjeh jer moraš i paziti da popuniš kapacitete jednog KSET-a, Vintagea, Tvornice i takvih klubova.

Utječe li vam angažman u bendu na privatni život?

Da. Teško je izbalansirati i faks i posao i bend i privatni život, ali snalazimo se. Mate ima djevojku koja ga podržava i razumije pa je taj dio osiguran, ali zato kroatistika malo pati. S druge strane, Čanki će uskoro diplomirati povijest i komparativnu na FFZG-u, on si je to sve malo bolje posložio. Mateo radi kao ton-majstor pa je ostao u tim glazbenim vodama, a Jenki balansira studij predškolskog odgoja i bend. Neke žrtve su potrebne, ali tako je u svemu u životu.

Osim sutrašnje službene promocije svog albuma prvijenca, dečki nam spremaju mnoštvo svirki do kraja ljeta nakon čega se zatvaraju u studio kako bi radili na novim stvarima. Od njih ćemo zasigurno čuti još mnogo toga, a do tada nam preostaje uživati u albumu ‘Moment’ koji od samog izdavanja dobiva mnoštvo pozitivnih kritika.