Izbacivanje učenika sa sata i upisivanje neopravdanog je nezakonito, ali ipak se događa
Postoji jedna praksa unutar škola u Republici Hrvatskoj, kojoj sam već imao više puta
priliku svjedočiti, a kojoj do sada nisam našao načina da se suprostavim: radi se o
izbacivanju učenika sa sata od strane predmetnih nastavnika i upisivanju neopravdanog.
Premda u slučajevima kada učenik ometa nastavu, a nastavnik ga ne može dovesti u red,
nastavnik može udaljiti učenika sa sata, ali pod uvijetom da ga odvede ili pošalje u ured
pedagoga ili ravnatelja, ali se neopravdani ne može upisati.
Foto: Flickr
U praksi sam pak vidio da kada nastavnici udalje tako učenika sa sata, ne postupe po
predviđenoj proceduri, već mu upišu neopravdani sat u dnevnik, objašnjavajući svoj
postupak raznim eufemizmima, poput “nemar” ili “samovolja”, razrednici zatim učeniku ovo
ubroje u neopravdane, te to u konačnici može dovesti do niže ocijene iz vladanja, a
svakako se pojavljuje na svjedodžbi. Ta praksa je naravno protivna Zakonu o obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno člancima 83, 85, 85, 86 i 87 koji propisuju pedagoške
mjere. Ako se takvo protuzakonito ponašanje prijavi prosvjetnoj inspekciji, prosvjetna
inspekcija ne djeluje da ispravi (sada već jako narušeni) interes učenika.
Inspekcijski nadzor ne ispravlja nepravedno upisane neopravdane sate
U prethodnom pasusu sam izrekao jednu vrlo opću tezu, čisto radi bržeg uvoda u temu, i
nipošto ne mislim reći da je tako u svim školama i na svim inspekcijskim odjelima, ali istu
pojavu sam zabilježio u dvije škole gdje sam u zadnjih pet godina imao potpisan radni
ugovor, a koje potpadaju pod različite Samostalne sektore za inspekcijski nadzor
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta: u Tehničkoj školi u Požegi za koju je nadležan
sektor u Osijeku, te u IV. gimnaziji u Zagrebu, za koju je nadležan sektor u istom gradu.
Dvije škole i dva inspekcijska odjela u dva različita grada idu u prilog tezi da je vrlo
moguće da se radi o općoj pojavi na razini Republike, što ostaje da se utvrdi na nekom
drugom mjestu, ali svakako upućuje da postoji problem u funkcioniranju inspekcijskog
nadzora na razini Republike.
Uzmimo prvi slučaj iz Tehničke škole Požega iz 2010./2011. godine gdje dva nastavnika
izbacuju učenike sa sata, te upisuju eufemizam “samovoljno”. Inspekcijski nadzor ne
ispravlja prijavljene nepravedno upisane neopravdane sate, niti ne propituje zašto učenici
u pitanju, ako su već radili nered na satu, niti zašto nisu odvedeni do pedagoga ili
ravnatelja.
Uzmimo drugi slučaj kada mi u IV. gimnaziji učenici u školskoj godini 2013./2014. godini
kažu da ih se izbacuje sa sata, ja tražim sastanak razrednog odjela da se to razmotri,
sastanak se nikada ne održava, a ravnatelj mi uručuje Upozorenje o kršenju obveza iz
radnog odnosa s mogućnošću otkaza.
Uzmimo treći slučaj kada mi se u IV. gimnaziji u prošloj školskoj godini obraća učenica s
istom pričom, ja uz njezino dopuštenje pišem dopis inspekciji, koja odbija djelovati i kaže
da se obratim Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja pak to vraća inspekciji, koja se nikada
ne javlja. Učenici ostaje neopravdani i dobiva ukor.
Govorim o tri slučaja u kojima sam (gledano retrospektivno, vrlo naivno) očekivao od
odraslih osoba (s više hijerarhijske moći od mene) u javnim obrazovnim ustanovama
Republike da odluče u korist djeteta, ali je odgovoreno što odmazdom, što ravnodušnošću.
Ovaj tekst pišem jer sam ovaj put odlučio u novootkrivenom slučaju postupiti uključenjem
Pravobraniteljice za djecu u cijeli proces prijave u nadi da će njezino sudjelovanje
doprinijeti promjeni ponašanja, pošto se radi o općoj pojavi koja ugrožava prava i interese
djece, što u školama, što u odjelima prosvjetne inspekcije, te konkretnim uklanjanjem
prijavljenih nepravdi. Sama Pravobraniteljica je u svojim preporukama za ovu školsku
godinu napisala “Posebno preporučujemo prosvjetnim inspektorima i stručno-pedagoškim
nadzornicima da se u obavljanju poslova nadzora u odgojno-obrazovnim ustanovama
prvenstveno rukovode načelom najboljeg interesa djeteta u svakom pojedinom slučaju te
da vode računa da djetetov interes treba imati prioritet pred drugim interesima. “
Pravobraniteljica za djecu informirana o nezakonitoj praksi
Naime, opet čistim slučajem otkrijem da su dva učenika u IV. gimnaziji u prošloj školskoj
udaljena sa sata povijesti, nisu upućena ni pedagogu ni ravnatelju, požalili su se
razredniku, koji je njihovu žalbu izignorirao, upisan im je neopravdani sat i to im je također
upisano u svjedodžbu. Kao što je čitatelju ovog teksta sada već poznato, ja tu pritužbu ne
mogu iznijeti unutar tijela škole, a da ne zaradim još jedno upozorenje pred otkaz, ja mogu
tu prijavu podnijeti kao predmet za inspekcijski nadzor, ali neće doći ni do ispravka
konkretnog nepravdanog sata u dnevniku, ni do ispravka svjedodžbe, niti će nastavnik
snositi posljedicu za ugrožavanje interesa djeteta, niti će ravnatelj odgovarati kao zakonski
odgovorna osoba za nepoštivanje propisa.
Ali ipak, ja ću pokušati zadnji put, još jednom, s tom razlikom da ću, uz Pravobraniteljicu
za djecu, i vas, školsku javnost koje se to direktno tiče, uključiti u cijeli proces prijave, pa
možda ishod bude ovaj puta, po prvi puta, drugačiji. Prijava je poslana. Čekam(o) odgovor.
