Može li se kreativno pisanje učiti? Itekako!
Nedavno smo na portalu objavili tekst o tome kako se kreativno pisanje u hrvatskim srednjim školama kroz školske zadaćnice i eseje ocjenjuje, ali se ne vježba i ne uči kroz nastavu. Tekst je odlično prihvaćen, ali su se u komentarima pojavilo jedno zanimljivo pitanje. Može li se ‘kreativno’ pisanje učiti? Odgovor smo potražili kod Karmele Špoljarić, spisateljice i voditeljice dopisne radionice kreativnog pisanja ‘Kako početi’.
Flickr
Prije no što počnemo, važno je razjasniti par stvari. Jasno je da nitko od učenika u školskim zadaćnicama ne očekuje književničku razinu pisanja. Jasno je i da se kod školskih zadaćnica ocjenjuju gramatika i pravopis.
Jasno je i da se u školskim zadaćnicama ocjenjuje i nešto drugo. Gramatika i pravopis ocjenjuju se na različite načine, kroz diktate i klasične provjere znanja. U školskim se zadaćnicama ocjenjuje i nešto drugo. Ocjenjuju se stil (vještina) i sadržaj (kreativnost) koje se ne uče na nastavi.
Mogu li se vještina i kreativnost učiti? Ako ne mogu, zašto se onda ocjenjuju?
Može se postaviti argument da se pisano izražavanje uči kroz čitanje. Ne može se poreći da čitanje obogaćuje vokabular, otvora nove razine shvaćanja, budi maštu i potiče na introspekciju. Sve su to stvari koje koriste u pisanju.
Čitanje ipak nije pisanje. Čitanje sigurno pomaže. Pomaže i slušanje glazbe razumijevanju ritma i harmonije, ali se instrument ne može učiti tako da ga se samo sluša.
O pisanju, vježbi i učenju, porazgovarali smo sa spisateljicom Karmelom Špoljarić, voditeljicom dopisne radionice kreativnog pisanja ‘Kako početi’.
Može li se kreativno pisanje učiti?
-A može li se slikanje učiti? A pjevanje? Gluma? Kao i svaki talent ili oblik ljudske kreativnosti, i pisanje se može razvijati i usavršavati, štoviše, to je itekako potrebno, ne samo početnicima i nego i onima koji se smatraju piscima.
Kao što postoje umjetničke akademije ili razni tečajevi pjevanja, slikanja ili glume, tako i kreativno pisanje traži svoju formu kroz koju se može razvijati. Kod nas se to većinom odvija preko radionica, dok se u drugim zemljama kreativno pisanje može i studirati.
Unaprjeđuje li se vještina pisanja kroz vježbu?
Itekako! Zapravo, samo se tako pisanje i usavršava. Sa svakim novim napisanim tekstom šire se vlastite spoznaje o mogućnostima forme i sadržaja.
U mojoj radionici imam nevjerojatnih primjera. Kad biste pročitali prve tekstove nekim mojih polaznika, i tekstove koji nastaju nakon npr. osam tjedana, vjerujte da biste se iznenadili. Ali tu nije stvar samo u načinu pisanja, odnosno rečenici ili stilu, tu je stvar i u opuštanju i otvaranju novim iskustvima.
Kad pišete, nužno počinjete gledati svijet drugim očima – očima pisca, rekla bih. I ono što uvijek kažem mojim polaznicima – pisanje je igra! Što više pišete, više se igrate, jer što više pravila naučite, što više iskustva dobijete, igra je zanimljivija i lakša.
Kako izgledaju radionice kreativnog pisanja?
– Klasične radionice kreativnog pisanja obično se odvijaju kao rad u grupi. Uz vodstvo mentora (mentorice) pišu se tekstovi koji se potom čitaju i onda se grupno komentiraju. Naravno, za uspjeh svake radionice najvažniji je mentor. Ponekad odmah kliknete, a ponekad tek nakon nekoliko radionica pronađete učitelja uz kojeg doista propišete.
U svakom slučaju, svojem mentoru-učitelju morate vjerovati i puštati da vas vodi, korak po korak. Kao vrlo važnu stvar koju dobijete u radionicama izdvojila bih razgovor o pisanju, vašem pisanju i pisanju uopće – to iznimno potiče na rad. I zapravo, uopće nije lako podučavati kreativno pisanje, jer nije dovoljno biti samo dobar književnik – prenošenje znanja je nešto sasvim drugo, tu je bitan način i pristup.
Kako izgledaju vaše radionice? Po čemu su drugačije?
Moje radionice su drukčije po načinu rada i pristupu. Konkretno, moja radionica „Kako početi“ dopisna je radionica, prva takva u Hrvatskoj.
Radionicu sam osmislila temeljem mojih različitih iskustava i znanja, kako teorijskih (diplomirala sam kroatistiku i magistrirala znanost o književnosti), tako i praktičnih, uzimajući u obzir moje spisateljske početke i objavljivanje knjiga, te pohađanje nekih radionica.
U mojoj Radionici pristup svakom polazniku je pojedinačan, a pisanju se prilazi isključivo iz prakse. Piše se i uči na vlastitim greškama. Od prve vježbe polaznici bez izuzetaka propišu i pišu, ispravljaju i uče. Tako se pronalazi i forma pisanja koja polazniku najviše odgovara.
Zatim, pisanju se prilazi s više razina, jer ne pišu svi da bi objavljivali.
Ova Radionica od prvog dana shvaća i prihvaća razne motivacije pisanja koje mogu biti želja za kreacijom, zgodnim hobijem, budućim zanimanjem ili terapijom.
Zatim, Radionicu možete upisati u kojem god dijelu Hrvatske živjeli, jer dovoljno je poznavati rad u wordu, imati Internet i mail. Osim toga, polaznici mogu pisati i stvarati u tišini i miru svoje sobe, ili nekog drugog mjesta u kojem se osjećaju opušteno.
Ova Radionica, što je isto tako važno, nudi mogućnost daljnjeg usavršavanja i mentorskog rada s polaznicima, a uvijek nastojim i pomoći oko mogućeg objavljivanja tekstova.
Radove koji objavljuju polaznici Dopisne radionice kreativnog pisanja možete pratiti na Facebooku.
Kako to da kreativno pisanje može ocjenjivati, ali se ne uči na nastavi?
