Savjet učenika za vršnjake i profesore u nastavi: Povjerenje je ključ uspjeha
Iako pohađam gimnaziju u kojoj je odnos učenika i profesora na zavidnoj razini, često mogu čuti da moji vršnjaci iz drugih škola imaju problema s time. Najčešće se žale da profesori druge učenike ocjenjuju neprimjereno, odnosno, nekim daju previsoke, a nekim preniske ocjene. Iako je očito da sam sustav ocjenjivanja nije savršen, mislim da bi kriteriji za ocjenjivanje u svakoj školi, za svakog učenika, trebali biti jednaki. Vrlo je demotivirajuće vidjeti da drugi učenici za manji trud dobe jednaku ocjenu kao i vi sami, ako ne i višu. Zašto kasnije očekivati da će takav učenik pokazivati zanimanje prema tom predmetu?
Mislim također da je jedan od glavnih problema i u tome što neki profesori smatraju da je njihov predmet najbitniji. Tada često zapostavljamo ostale predmete te se ne fokusiramo na predmete koji će nam kasnije trebati na maturi pri upisu na fakultet. Mislim da bi određeni profesori trebali shvatiti da je uz 16-17 predmeta teško biti spreman za svaki predmet svaki dan, a i ne vjerujem da su oni bili za vrijeme svojeg obrazovanja. Neka se sjete kako je bilo njima i s kakvim su se sve problemima suočavali. Isto tako, zbog jednog predmeta većina nerijetko zapostavlja ostale te tako zbog dobrog uspjeha jednog, pada uspjeh drugih predmeta. Moj savjet učenicima je da se fokusiraju na više laganijih predmeta nego li na jedan teži jer još uvijek dio bodova pri upisu na fakultet nosi opći uspjeh iz srednje škole.
U grupnom radu jedan preuzme većinu na sebe
Iako preferiram grupni rad kao način suradnje i učenja u timu, ponekad dolazi do problema da jedan učenik preuzme većinu rada na sebe zbog nezainteresiranosti ostatka ekipe. Zašto bi tada svaki učenik trebao biti jednako ocijenjen? Mislim da se kod prezentiranja rada dovoljno dobro vidi koliko je tko truda uložio te da se prema tome ocjeni svaki učenik iz skupine. Taj se problem učestalo ponavlja u osnovnim školama u kojim su učenici različitih mogućnosti, kvaliteta i zanimanja.
Što se tiče uspostavljanja autoriteta profesora nad učenicima, smatram da u tome veliku ulogu čini povjerenje profesora u učenike i obratno. Kad učenici vide da im profesor vjeruje, vjerovat će i oni njemu te se drugačije ponašati jer će ga smatrati prijateljem, a ne nekim ”diktatorom”. Lakše će se otvoriti i iznositi svoja mišljenja i stavove, neće pod stresom odlaziti na njegova predavanja, već s veseljem te će im automatski biti lakše učiti njegov predmet. Ali naravno, ako se prijateljstvo poljulja potrebno je podnijeti neke posljedice, ali i dati drugu priliku. Mislim da je povjerenje također i ključ dobrog školskog uspjeha.
Profesori trebaju više ispitivati učenike o njihovim stavovima
Načini predavanja profesora se naravno razlikuju. Stariji većinom preferiraju onaj stari s kredom i pločom, dok mlađi više vole interakciju, prezentacije i plakate. Iako oba imaju neke prednosti i mane, mislim da je za nas, mlade ljude, zanimljiviji način uz plakate i prezentacije. Lakše je nakon takvog predavanja učiti jer ipak slike i snimke s prezentacije lakše ostaju u glavi od traga krede na školskoj ploči. Isto tako, preporučio bih profesorima da daju više prilika za samo-razvitak osobe, da više ispituju učenike o njihovim stavovima i mišljenjima.
Iako sam program i ne daje puno prostora tome, mislim da su rezultati toga višestruki. Učenicima se tema zareže u pamćenje i sjećaju je se mnogo kasnije, što je vrlo bitno kod npr. Hrvatskog jezika čiji je spektar gradiva na maturi velik. Ali naravno, bitno je i to da se samo predavanje ne svede na prepisivanje teksta s prezentacije.
Alojzije Košić, Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec
