Pretraga

Školu za graditelje orgulja godinama nitko ne pohađa, a vi ste sad prvi put uopće čuli za nju

A- A+

U moru interesantnih i nažalost lagano zaboravljenih zanimanja svoje ‘mjesto pod suncem’ pronašlo je i zanimanje graditelja orgulja. Ako ste do sad mislili da se radi o zanatu koje je izumrlo tamo nekih dalekih godina, prevarili ste se. Graditelji orgulja još uvijek postoje, dapače za njih postoji i srednjoškolski smjer.

Izvor: Wikipedia

Drvodjeljska škola u Zagrebu ima jedinstveni nastavni plan i okvirni program za zanimanje graditelja orgulja. No nažalost, iz škole nam kažu kako se već duže vrijeme za taj smjer ne obrazuje nijedan učenik. Kako se kvalitetnim graditeljem orgulja ne postaje baš lako, učenici ove zagrebačke škole svoju su praksu izvodili u jednoj od najuglednijih umjetničkih radionica. 

Izdvojeni članak

Mladi orguljaš polagao tri mature u dvije škole, a u obje proglašen učenikom generacije

Nastava se izvodila u kombiniranom razredu

U trogodišnjem programu ovog srednjoškolskog smjera, budući graditelj orgulja mora steći vještinu rada sa strojevima i s ručnim alatima u tehnološkom procesu obrade drva i izrade samih orgulja. Osim što mora usvojiti sva potrebna znanja oko izbora i uporabe drvnih i nedrvnih materijala, svaki kvalitetan graditelj mora svoj budući proizvod znati prikazati crtežom te steći sposobnost izrade jednostavnih crteža. 

Kako u posljednje vrijeme nije postojao veći interes za ovaj glazbalarski smjer u zagrebačkoj Drvodjeljskoj školi, Dubravka Masnec voditeljica stručnog aktiva škole rekla nam je kako se nastava izvodila u kombiniranom razredu. Također, praktična nastava za graditelje orgulja kaže, može se odvijati isključivo u licenciranoj radionici pa je tako škola svojim učenicima omogućila da svoj zanat ‘ispeku’ u Umjetničkoj radionici ‘Heferer’ koja je daleko najpoznatija po svojoj tradiciji izrade orgulja. Iako se za smjer glazbalara u Hrvatskoj opredjeljuje sve manje učenika, profesori iz zagrebačke Drvodjeljske škole ne gube nadu.

– Želja nam je da se ovaj smjer kao i Glazbalar za trzalačka glazbala i Glazbalar za gudačka glazbala ne ugasi. Smatramo da ova zanimanja treba održati jer su kreativna i plemenita. Drvetu se kroz instrument daje novi život, a čovjeku ugodu stvaranjem zvuka.
Prošle godine ukupno je maturiralo šest glazbalara za trzalačka glazbala u redovnoj nastavi.
Kroz obrazovanje odraslih ove godine za ovo zanimanje obrazuju se dva polaznika, zaključila je Dubravka Masnec.

Izdvojeni članak

Utjecajni američki portal o zadarskim orguljama: ‘Većina nas nikada nije vidjela ništa slično!’

Student Marin veliki je zaljubljenik u gradnju orgulja

I dok smjer Graditelj orgulja u srednjim školama već duže vrijeme nema učenika koji ga pohađa pa se sve nalikuje na to da kroz godine možemo zaboraviti na novu generaciju graditelja ovog povijesnog instrumenta, student Marin Ivanković jedan je od rijetkih koji ovo umjetničko zanimanje radi iz strasti i hobija. Marin nije završio srednju glazbalarsku školu, ali svoju ljubav prema orguljama gaji već od malih nogu. 

– Orgulje su u moj život ušle već u najranije doba mog života. Iako nisam znao koji je razlog, sjećam se da me kod njih oduvijek nešto privlačilo. Upravo zato, nagovarao sam roditelje da na nedjeljnu misu idemo u katedralu u Osijeku. Tad mi je san bio da jednog dana sviram orgulje, ali to mi se činilo toliko nestvarnim da o toj opciji nisam ni razmišljao. Kada sam malo narastao počeo sam se rekreativno baviti sviranjem na klaviru i jednim jako malim orguljama u kući moje pokojne bake. U početku to su bile neke najjednostavnije pjesmice, a kasnije sam lagano naučio svirati i nešto zahtjevnije stvari, rekao nam je student strojarstva, koji je zahvaljujući časnoj sestri Branki svirao orgulje u onoj istoj katedrali u kojoj se zaljubio u njih.

S godinama strast za sviranjem pretvorila se u ideju za stvaranjem istih pa je mladi Marin s vremenom počeo planirati izradu njegovog najdražeg instrumenta. 

– U drugom razredu III. Gimnazije u Osijeku na fizici smo učili mehanike fluida u sviralama na instrumentima. Malo detaljnije o mehanici fluida naučio sam i na pripremama za Olimpijadu iz fizike. Tada mi se pojavila ideja kako bih i sam mogao napraviti jednu sviralu, no na taj pothvat nisam se odlučio sve do prije par mjeseci. Do tada sam u nekoliko navrata smišljao kako bih mogao napraviti sviralu, a tada sam kroz par dana detaljno osmislio koncept, kaže nam Marin.

Izvor: Facebook, Marin Ivanković

Izdvojeni članak

Ove instrumente možete početi svirati i u odrasloj dobi

U ‘Bauhaus’ po cijevi pa pretvoriti studentsku sobu u radionu

Marin je do gradnje svojih prvih orgulja išao korak po korak. Najprije je na inženjerskom zrakoplovstvu Fakulteta strojarstva i brodogradnje naučio vladati ‘AutoCadom’ te je napravio nacrt svirale jednake onoj u crkvi. No, nije sve išlo od ruke ovom mladom glazbalaru. ‘Slatke muke’ oko ovog izuzetno kreativnog, umjetničkog posla zadavala mu je i studentska soba u kojoj živi. 

– Kako sam u Zagrebu smješten u studentskom domu, nisam imao potrebne alate i materijale. Otišao sam u ‘Bauhaus’ i kupio si sve sto mi je trebalo. Prije početka radova, pogledao sam na Youtubeu nekoliko videa na kojima su bile prikazane home-made svirale nekoliko ljudi te sam tako skupio još malo iskustava drugih ljudi. Početkom radova počeli su i pravi izazovi: Kako sobu koju koristim s cimerom za učenje i boravak prenamijeniti da bude radionica?! Bilo je puno zanimljivih i smiješnih rješenja. Na primjer, pilio sam kroz otvoreni prozor kako ne bih stvarao prašinu u sobi. Kada mi je zatrebala plastična pločica (potrebna za jedan dio svirale) odlučio sam izrezati manji komad cijevi i izravnati ga dok ga zagrijavam na ringli u domskoj kuhinji (između plastike i ringle stavio sam aluminijsku foliju). I upalilo je! Nakon još nekoliko radnji, moja prva svirala bila je gotova! Puhnuo sam u nju i čuo kako je zasvirala po prvi put. Nije to bio neki prekvalitetan zvuk, ali meni je iz očitih razloga bio posebno drag, prisjeća se samouki glazbalar.

Sljedeća faza rada na svirali bilo je uštimavanje svirale da proizvodi točno određeni ton. Kako bi njegovi cimeri i docimeri nesmetano učili, ovu je fazu rada odlučio raditi kod kuće u pauzi između dva semestra. Marin ovaj hvale vrijedan posao izvodi kaže, na rekreativnoj razini jer se za graditelja orgulja nije uspio školovati jer nije imao mentora. Kaže, da bi se mogućnosti popravile da ima više zainteresiranih za ovaj zanat. Kao i profesori u Drvodjeljskoj školi, ni ovaj mladić ne gubi nadu već u budućnosti planira uspostaviti suradnju s jednom tvrtkom koja se bavi izradom orgulja koja bi mu olakšala da nauči neke dodatne svari kako bi u svom umjetničkom stvaranju bio još bolji.